Arhiv tekstova
Subotica u novoj državi
U počecima redefiniranja SFRJ vodeće stranke su bile SPS (nasljednica SKS), zatim JUL, »bračni par« SPS-a, i partija izrasla iz četničkog pokreta, SRS, koja je osnovana 1991. godine, a počevši od 1992. pružala je podršku vladajućoj strukturi Srbije. Tadašnji lider SRS-a je proklamirao kao cilj ove stranke ostvarivanje »Velike Srbije«, to jest uspostavljanje granice na liniji Virovitica – Karlovac – Ogulin – Karlobag. Počevši od 1992. godine, da vas podsjetim, živjeli smo u novoj državi – Saveznoj Republici Jugoslaviji koja se sastojala od dvije bivše republike SFRJ: Srbije i Crne Gore. Počevši od 1997. pa do 2000. godine SRS je bila koalicijski partner u republičkoj Vladi, a današnji naš predsjednik Republike, tada mlad i perspektivan kadar, tajnik te stranke, bio je ministar informiranja i zapamćen je po strogom Zakonu o informiranju, koji je ogromnim kaznama kažnjavao »nepodobne oporbene novine«. Događaji od 5. listopada 2000. godine desili su se poslije izbora za predsjednika SRJ koji su održani 21. rujna i na kojima se praktično odlučivalo između dva kandidata: jednog iz vladajuće opcije i drugog iz oporbenog DOS-a (Demokratska opozicija Srbije). Ove nedjelje ponovno su izbori u Srbiji. Ne znam kako vi doživljavate današnje dane, ali ja često imam osjećaj kao da gledam isti film, iste sadržine u kojem igraju isti glumci. Istina, postali su vremešniji i pomalo ugojeniji, uostalom to se desilo i meni. No, da se mi vratimo na početak XXI. stoljeća u našoj domovini, jer ništa katastrofično, što je bilo najavljivano, nije se desilo na prijelazu između milenija.
Vlada DOS-a
Zoran Đinić je 25. siječnja 2001. godine postao premijer, s obzirom na to da je DOS uvjerljivo osvojio 176 zastupničkih mjesta u Skupštini Srbije. Budući da je DOS bio sastavljen od 16 stranaka, svaka je dobila svoje mjesto u Vladi, pa je tako i subotički predsjednik općine postao jedan od pet potpredsjednika Vlade. Svi smo se mi Subotičani nadali da će to našem gradu »donijeti više sunca«. U općinskoj skupštini većinu su činili vijećnici SVM-a, DS-a i DSHV-a. Tada je predsjednik općine bio iz SVM-a, dopredsjednika je dao DSHV, a predsjednik općinske skupštine bio je iz DS-a. Kasnije je uvedena praksa da se i važna direktorska mjesta javnih poduzeća podijele razmjerno partijskoj snazi (računao se broj vijećnika), a otkuda se izvlačio novac prije svega za financiranje partija.
Predsjedničko mjesto SRJ tada je pripalo lideru Demokratske stranke Srbije (DSS), doktoru pravnih nauka poznatom po tome »da ni o čemu nije bio obaviješten«. Uskoro između Neobaviještenog i premijera Đinđića došlo je do otvorenog sukoba, jer je ovaj optuživao predsjednika Vlade da je povezan s organiziranim kriminalom. U položaju predsjednika SRJ nije dugo uživao, jer se i ova državna tvorevina raspala 4. veljače 2003. godine, kada je formirana Državna zajednica Srbije i Crne gore. Može se postaviti pitanje je li njihov sukob imao za posljedicu Đinđićevo ubojstvo 12. ožujka te godine. Npr. predsjednik je podržao pobunu specijalnih snaga (JSO) krajem prethodne godine, a ubojica Đinđića je bio pripadnik tih snaga. Naredne, 2004. godine održani su izvanredni parlamentarni izbori i gospodin Neobaviješteni je postao predsjednik Vlade. Tako mu je, istina nakratko, uspjelo drugi puta postat prvi čovjek, ali sada Vlade. Njemu pripisuju grijeh da je »dozvolio« osamostaljenje Crne Gore u svibnju 2006. godine, a smatraju ga tvorcem novog, još važećeg Ustava Srbije kojeg su zastupnici usvojili 30. rujna 2006. godine. »Narod« je ovaj dokument prihvatio nakon dvodnevnog glasanja u posljednji čas. Pozitivnim možemo ocijeniti da je naš grad 2007. godine ponovno dobio status grada a time i gradonačelnika, a 2008. je osnovana Srpska napredna stranka (SNS).
Imat ćemo novog gradonačelnika!
Računajući Đinđićevu Vladu, ova zemlja »troši« po redu osmu garnituru ministara, pomoćnika ministara itd. Ako sve bude po planu, još ove godne dobit ćemo devetu Vladu za nepunih 20 godina, što u prosjeku znači svakih nešto više od dvije godine i tri mjeseca. Osim republičkih i pokrajinskih, raspisani su i lokalni izbori. Za poziciju gradonačelnika borit će se koalicijski partneri SNS i SMV, to jest koja stranka dobije više vijećnika, njen kandidat će biti gradonačelnik.
Na koncu, sumirajmo ukratko posljednjih sto godina »razvoja« našeg grada. Subotica je 1910. godine bio treći grad po broju stanovnika u ugarskom dijelu monarhije. Kod nas je vršen popis stanovništva 2002. i 2011. godine, po novoj i staroj metodologiji. Oba puta bez određenih južnih teritorija. Po rezultatima tih popisa broj stanovnika našeg grada polako ali sigurno opada s 100.386 (1991.) na 99.981 (2002.) i 97.910 (2011.). Poslije Beograda, gdje trenutno živi 23,09% stanovništva, Novi Sad je drugi s 231.798, slijede Niš s 183.164 i Kragujevac s 150.835. Postoji podatak da je »aktivnog stanovništva« u gradu 45,5%. Tu su uračunati i nezaposleni. Po neslužbenim podacima u »industrijskoj zoni« radi cca. toliko ljudi koliko ih je nekad radilo u Severu. Ja ću izići na izbore. A Vi?
