Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Subotica u raspadu SFRJ

Priču o cikličnom razvoju Subotice završili smo 1988. godinom, s napomenom da su te godine započeli društveni pokreti na prostoru SFRJ koji su ponovo radikalno promijenili teritorijalne podjele. Treba vidjeti dokle je grad stigao u relativnom razvoju uslijed decentralizacije. Možemo slobodno reći da se u gradu industrija naglo razvijala, po broju radnika najveća radna organizacija je bila Sever, koji je imao i svoj pogon mikromotora u Bajmaku, broj zaposlenih je bio preko 6.000. Slijedili su GP Integral s 3.600 i 29. novembar sa skoro 2.000, koji je sa Severom spadao u 50 najuspješnijih firmi u SFRJ i Zorka s 1.800 radnika. Jedna od najuspješnijih je bila tvornica čokolade Pionir. U industriji je bilo zaposleno oko 25.000 ljudi, a u prometu (JŽ, Dinamotrans itd.) više od 6.000 Subotičana. Što se stanovnika tiče, budući da je svakih deset godina vršen popis stanovništva, možemo usporediti rezultate iz 1961. s rezultatima iz 1991. godine gledajući samo teritorij Republike Srbije. Po popisu iz 1961. poslije Beograda, Novog Sada i Niša, Subotica je bila na četvrtom mjestu sa 75.036 stanovnika. Za trideset godina, iako je broj stanovnika porastao na 100.389, grad je pao na šesto mjesto, pretekli su ga Kragujevac i Priština, a Beograd je postao milijunski grad, s 1.168.454 stanovnika. U promatranom razdoblju najviše je rastao broj stanovnika (indeks rasta je bio najviši), u Prištini se indeks rasta povećao za 4,02, u Prizrenu 3,27, u Kragujevcu 2,79, u Čačku 2,61, a Subotica je tu na 12. mjestu jer je stanovništvo poraslo samo 1,33 puta. U odnosu na teritorij slobodnog kraljevskog grada, urbanističkim planom obuhvaćen projektiran teritorij 2000. godine je 6,89 puta veći od onog iz 1890. godine, što znači da je plan nerealan iz prostog razloga što to znači znatno povećanje kapaciteta vodovoda, kanalizacije i dužine asfaltiranih ulica. Do ovakvog znatnog porasta teritorija došlo je prije svega zbog nelegalne stambene gradnje na prostoru Zapadnih vinograda, ali i legalne gradnje u Kertvarošu, Malom i Velikom Radanovcu, na Paliću i Aleksandrovu.   

Novi Ustav 

Politički pokret izrastao iz nikad u potpunosti objavljenog Memoranduma, među ostalima za razloge »neravnopravnosti« Srbije u odnosu na ostale republike, vidio je u Ustavu 1974., koji je pokrajinama dao »skoro republičku vlast«. Nakon smjene rukovodstva i formalnog ukidanja pokrajina, 28. rujna 1990. godine Skupština Socijalističke Republike Srbije je donijela novi Ustav, kojim je Subotica prestala biti grad, nego je postala općina i kao takva je imala mnogo manje prihoda i ovlasti. Paradoks s ovim Ustavom je da je to usvojila praktično jedna partija, jer su prvi višestranački izbori održani tek 9. i 23. prosinca te godine kada je pobijedila novoosnovana partija SPS. U Subotici su pobijedile tada još nepodijeljene stranke Mađara i Hrvata i grad je postao oporbeni. Jedan od prvih poteza novog rukovodstva bio je promjena dana grada – umjesto 10. listopada, dan grada je postao 1. rujna kada je grad proglašen slobodnim kraljevskim gradom 1779. godine. Promijenjen je i grb grada. Tada u gradu oporbena stranka SPS je burno, ali bez uspjeha prosvjedovala protiv ovih promjena. Ono što se promijenilo nagore bio je propast industrije iz raznih razloga. Među prvima je propao Integral, zatim 29. novembar. Kod obje radne organizacije propasti je pridonijelo i to da je nekad sigurni platiša JNA imao veće brige od plaćanja svojih dugova. Reprivatizacija koja je vršena pod sumnjivim okolnostima pridonijela je tome da su nekad uspješna agrarna poduzeća poput Peščare, Agrokombinata itd. također otišla pod stečaj. Jedan general je rekao: »Za rat treba tri stvari: novac, novac i novac«. A Srbija je bogami »neformalno« itekako ratovala.

Događaji 5. listopada 

Neki su, pogotovo u to vrijeme, govorili da se tog dana 2000. godine u Beogradu desila »revolucija«; zvali su je i »buldožer revolucija«, budući da je jedan takav stroj odigrao kao neku ključnu ulogu tog dana. Dvadeset godina kasnije svjesni smo da se ništa bitno u političkom, a time i u državnom životu nije desilo. Toga dana i u našem gradu su ljudi izišli na ulice. Nikad toliko Subotičana nisam vidio na ulicama i trgovima. Prosvjedi su počeli prvo kod Suboticatransa, kada je policija onemogućila odlazak nekoliko autobusa za Beograd na zakazane prosvjede. Prosvjedi su nastavljeni pred zgradom SUP-a, zbog uhićenja nekog člana Otpora. Zgradu su čuvali policajci, do sukoba nije došlo, jer su se oni postrojili na betonskom potpornom zidu. Ali kod zgrade zatvora skoro je došlo do sukoba, jer je nekoliko »ratobornih demonstranata« to upravo željelo. Jedva smo ih mogli zaustaviti. Korzo je bio prepun građana, kada se nekoliko momaka popelo uz zid jednokatnog zdanja, koji je bio u vlasništvu Severa, gdje je ujedno bilo i sjedište lokalnog JUL-a. Spontano se vikalo »ura« kada su kroz prozor počeli izbacivati razne partijske dokumente. Budući da je bilo nevjerovatno toplo vrijeme za to godišnje doba, bašte ispred kafića su bile otvorene i uz kriglu piva na TV prijemnicima smo mogli pratiti i izravan prijenos događaja u Beogradu. Ljudi koji su masovno izlazili na predsjedničke izbore  glasali su protiv aktualnog »vođe« i bili su puni nade da će im se život bitno promijeniti.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika