Arhiv tekstova

Brige oko nauke

Nakon što smo tijekom proteklih mjeseci pisali o upisu u prve razredne osnovne škole, pa o upisu u srednju školu, »na red« su stigli i budući studenti. Mladi koji su završili srednju školu su pred još jednom prekretnicom života, pred upisom na fakultet. 
Neki od njih odlučili su dalje studirati i usavršavati se, dok se posljednjih godina pojavljuje i veći broj onih koji se odluče potražiti posao. 
Za sve koji se odluče studirati jedno od pitanja koje ih muči jest: gdje studirati? Tako su se na vrh ljestvice najčešćih destinacije studiranja, bar kada su u pitanju mladi iz Vojvodine, smjestili Novi Sad, Zagreb, Osijek i Beograd. Takva je situacija i ove godine. 

Upisne kvote kao olakšica

Kada su u pitanju sveučilišta u Hrvatskoj, za sve pripadnike hrvatske zajednice osigurane su posebne upisne kvote na pet visokih učilišta, što je budućim studentima iz dijaspore velika pomoć. Kako to funkcionira u praksi i koliko se mladih prijavi pitali smo predsjednicu Odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća za obrazovanje Margaretu Uršal, koja je pojasnila kako za prijavu i upis fakulteta preko upisne kvote nije potrebno biti državljanin Hrvatske, niti polagati Državnu maturu, što je velika olakšica. 
»Dovoljno je prikupiti propisanu dokumentaciju i dostaviti ‚papir‘ kojim dokazujete da ste Hrvat. Svi dokumenti šalju se skenirani na email Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i oni izdaju potvrdu o pripadnosti hrvatskome narodu. Uz tu potvrdu za upis preko kvote potrebno je platiti pristojbu od 140 kuna, nostrificirati srednjoškolske svjedodžbe u Agenciji za odgoj i obrazovanje ili Agenciji za strukovno obrazovanje i prijaviti se na željeni fakultet«, kaže Uršal. 
Po njenim riječima, učenici koji imaju državljanstvo Hrvatske mogu polagati i Državnu maturu, ali i prijaviti se na upisne kvote. Tako, ako ne uspiju upisati fakultet preko Državne mature, ostaje im probati preko upisne kvote, naravno ako ju određeni fakultet ima. 
»Za upise u sklopu posebne kvote namijenjene Hrvatima izvan Hrvatske kandidati se prijavljuju izravno na fakultete. Isto tako fakulteti samostalno, a prema prethodno objavljenim kriterijima, provode rangiranje ovih kandidata te zadržavaju mogućnost provođenja razredbenog postupka. Ove godine od 15 maturanata koji su se odlučili za studij u Hrvatskoj, 13 je izabralo obje opcije, dok je njih šest odlučilo upisati fakultete samo preko kvota«, pojašnjava Uršal. 

Hrvati iz Vojvodine bez stipendija

Na web portalu Središnjeg državnog ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske došli smo do podatka kako isti dodjeljuje stipendije za studente iz dijaspore, no očito ne za sve. Tako je primjerice u akademskoj 2019./20. godini za studente iz Bosne i Hercegovine bila osigurana 501 stipendija, no na listi nismo našli nikoga iz Vojvodine, Srbije. Pitanje koje se samo nametnulo: kako to da za Hrvate iz Vojvodine nema stipendija, proslijedili smo Margareti Uršal. 
»I vi ste, na žalost, primijetili tu činjenicu. Hrvati u Bosni i Hercegovini su posebna kategorija za koju se izdvaja čak 400 stipendija za one koji studiraju u Bosni i Hercegovini i još dodatno u kvoti ‚svi ostali‘ mogu aplicirati oni studenti koji studiraju u Hrvatskoj. Hrvati iz Srbije također imaju mogućnost aplicirati u kvoti ‚svi ostali‘, ali zbog velikog broja studenata, ponajviše iz Bosne i Hercegovine, Hrvati iz Srbije gotovo redovito ostaju bez ove potpore. Tako je, primjerice, ove godine broj stipendija za Hrvate iz Vojvodine bio nula. Motivacija naših studenata za dalje upise i odlazak na studije u Hrvatsku ovakvim rješenjima razumljivo opada, ali borimo se i nastojimo im i to nekako nadomjestiti. Smatramo da bi Hrvatska mogla i trebala za sve naše studente, čiji broj na žalost svake godine stane na prste dvije ruke, osigurati poticaje, pogotovo jer je socio-ekonomska situacija u Srbiji izuzetno nepovoljna«, pojasnila je Uršal i dodala: »Ali, nadamo se da će se uskoro i za to naći razumijevanja u Središnjem državnom uredu koji nam je u posljednje vrijeme i po pitanju upisnih kvota uveliko pomogao«.
Kada je u pitanju polaganje Državne mature u Hrvatskoj, ono je počelo ovoga tjedna, točnije 8. lipnja u Osijeku, ispitom iz Hrvatskog jezika na A razini i trajat će do početka srpnja. Zahvaljujući potpori Osječko-baranjske županije i ravnateljice doma Nataše Šimić, svi studenti koji polažu ispite za Državnu maturu smješteni su u Učenički dom Hrvatskog radiše u Osijeku. 
Umjetničke akademije bez upisnih kvota

S obzirom na to da umjetničke akademije nemaju upisnih kvota, Kristina Matković iz Subotice bila je prinuđena polagati Državnu maturu, te je tako jesenas upisala Muzičku akademiju u Zagrebu, odsjek za Teoriju glazbe. Kristina je osnovnu školu završila na hrvatskom jeziku, a kasnije je upisala srednju Muzičku školu u Subotici, gdje nema nastave na hrvatskom jeziku. 
»Najstresniji dio svega bilo je prikupljanje i slanje potrebne dokumentacije kako bih mogla uopće izaći na polaganje Državne mature. Polagala sam osnovne predmete, dakle hrvatski jezik, matematiku i engleski, a za moj smjer je bilo potrebno položiti i predmet glazbena umjetnost. Sve je to proteklo u redu, a kako na upisu nisu gledali ocjene s mature, već je bilo bitno samo položiti tražene predmete stres je svakako bio manji. Izgledalo je slično kao mala matura na kraju osnovne škole, samo s malo drugačijim, i rekla bih, strožim pravilima«, kaže Kristina Matković i dodaje: »Kada sam se upisala na akademiju, pomislila sam kako će sve biti lakše jer ‚sad sam studentica‘. Ubrzo sam shvatila da i studiranje sa sobom nosi muke i nerviranja. No, kad vidim da je i drugima isto i da nisam sama bude mi puno lakše nositi se s time. A to su valjda i ‚čari sudiranja‘. Što se tiče pogodnosti koje bi se odnosile na mene kao nekog tko dolazi iz dijaspore, ne mogu baš reći da sam ih imala. Recimo da smo mi koji upisujemo umjetničke akademije u tom pogledu jednaki i da povlastica te vrste nema. Svatko mora izaći na prijemni i zadovoljiti određeni kriterij kako bi dobio pravo na upis, a kasnije svakako sve studente jednako tretiraju.«
Kao i većini studenata i Kristini je prvih dana u Zagrebu sve bilo novo i čudno na neki zanimljiv način. 
»Trebalo mi je vremena da naučim koliko ranije trebam krenuti iz doma i kada su gužve u prometu, kako ne bih kasnila na predavanja. Na smještaj i hranu se ne mogu požaliti. Sve je čisto, uredno i očuvano, a u menzi se uvijek može naći nešto što ti odgovara. Sve u svemu, sad sam se već navikla na život u velikom gradu i zadovoljna sam svojim studentskim životom, a Zagreb mi je već prirastao srcu«, poručila je Kristina Matković. 
                                        Pripreme puno znače

S vrlo sličnim stvarima i problemima susrela se i naša sljedeća sugovornica Ines Peić Tukuljac, kojoj je također najstresniji dio bio slanje dokumenata i rokovi za njihovo slanje. 
»Tijekom prijemnog ispita u Zagrebu imala sam smještaj koji mi je osigurala Margareta Uršal iz Hrvatskog nacionalnog vijeća i to mi je puno značilo. Drugih povlastica kod upisa nisam imala. Redovito sam išla na pripreme iz hrvatskog jezika za Državnu maturu koje su bile organizirane u HNV-u. Pripreme su bile izuzetno kvalitetne jer nas je bilo malo, te se profesor svima mogao posvetiti. Osobno, pripreme su mi puno pomogle jer u srednjoj školi nisam pohađala nastavu na hrvatskom jeziku nego samo u Osnovnoj školi Matko Vuković«, kaže naša sugovornica i pojašnjava kako je završila Srednju medicinsku školu, a da u to vrijeme nastava na hrvatskom jeziku još nije postojala u ovoj školi. 
Ines je upisala Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. 
»Iako sam u srednjoj školi pohađala nastavu na srpskom nastavnom jeziku, sada mi hrvatski jezik ne predstavlja problem. Pokušala sam prijaviti prijemni ispit preko posebne upisne kvote za Hrvate izvan Hrvatske, ali zbog loše informiranosti nisam uspjela prikupiti svu potrebnu dokumentaciju, te sam pored toga polagala i Državnu maturu kako bih se osjećala sigurnije i zato što sam na listu stavila smjerove za koje nije bila osigurana posebna upisna kvota. Tako da na kraju nisam ni koristila ovu mogućnost. Kada je u pitanju studentski dom, prijavila sam se na natječaj kao i drugi studenti i ostvarila pravo na studentski dom Stjepan Radić. Smještaj i hrana su veoma dobri, nemam se na što požaliti osim ponekada na veliku buku u domu, ali život u domu bez toga ne ide«, poručila je Ines Peić Tukuljac budućim studentima.  
Ono što je posebno za brucoše u Zagrebu, a za što smo od više generacija dobili potvrdu jest da stariji i iskusniji studenti tijekom zbrke oko Državne mature i prijemnog ispita, te kasnije i oko smještaja pomognu mlađim generacijama koji su iz naših manjih mjesta nerijetko prvi puta ugledali svjetla velikoga grada. Takvo iskustvo su imale i naše sugovornice, a vjerujemo kako će i ovogodišnji brucoši imati podršku starijih prijatelja, koji su iste korake prošli prijašnjih godina. 
Ž. V.