Arhiv tekstova

Faktori »vrijeme« i »karakter«

Kako je čovjeku potrebno malo, pa da svoja uvjerenja, navike i sve što mu je do jučer krojilo svakodnevicu ostavi po strani i svoje aktivnosti usmjeri samo k jednom cilju: opstanku! Dovoljno je, bar kod nas, bilo da se (u)vidi da je vrag sa širenjem zaraze koronavirusom odnio šalu, pa da se neukusne šale o najsmješnijoj bolesti u povijesti čovječanstva, neodgovorni savjeti ženama da idu u shopping u Milano i rasističkim tvrdnjama da Srbe geni čuvaju od ovoga virusa preko noći zamijene mnogo primjerenijim emocijima i postupcima, koji i priliče u ovakvim situacijama.
Subotica, naravno, ni po čemu nije izuzetak od većine sredina diljem Planeta: koronavirus, i sve što je u vezi s njim, jedina je tema o kojoj se ovih dana priča. Donedavni strah, mržnja i netrpeljivost prema Drugome i od Drugoga zamijenio je onaj iskonski, koji se ovih dana kod mnogih graniči s paranojom: strah za vlastiti opstanak. Budimo pošteni, pa recimo da se Subotica ni tu mnogo ne razlikuje od ostalih sredina diljem Zemljine kugle, čak je situacija ponešto i bolja. Dok su, recimo, Danci prije desetak dana opustošili prodavaonice do mjere da su Vladini dužnosnici građanima zaprijetili ograničenjem kupovine pojedinih artikala, dotle su kod nas (ne samo u Subotici) rafovi koliko-toliko popunjeni onim što se smatra najbitnijim u ovakvim situacijama: vodom, namirnicima i sredstvima za higijenu. I ma koliko neuobičajene, a još manje popularne, mjere o zabrani napuštanja domova osobama starijim od 65 godina već drugoga su dana polučile očekivani rezultat: starijih na ulicama, tržnicama, u prodavaonicama ili ljekarnama gotovo da i nema. Ulice puste kao u filmovima o apokaliptičnom dobu.
Da, to je slika grada, države i ovog dijela svijeta, koju mnogi do samo prije desetak dana nisu mogli zamisliti. Slika kojoj svi skupa svjedočimo i na različite načine u njoj sudjelujemo.
Ali, iskustvo, ako se pretoči u mudrost, nalaže i određeno promišljanje i na temelju toga i donošenje određenih zaključaka, odnosno prognoza. Naravno, na temelju činjenica. Osnovna činjenica u ovoj situaciji je ta da su svi podjednako izloženi istoj opasnosti, istina s kasnijim potencijalno različitim posljedicama. Upravo zbog toga – baš kao i uvijek kada je neprijatelj priroda, a ne čovjek – ljudi među sobom brišu ili bar potiskuju razlike, te je upravo stoga i logično da su u ovom trenutku svi na istoj strani: i vlast i građani. Uredbe, naredbe, ograničenja, zabrane, kontrole… doživljavaju se kao nužni postupci koji vode poboljšanju. Druga činjenica, međutim, navodi na malo manje idealistično razmišljanje o humanosti, solidarnosti i jedinstvu. Riječ je, naime, o dva bitna faktora: vremenu i ljudskom karakteru.
Faktor »vrijeme«, poznato je, pomaže čovjeku da se prilagodi i najtežim situacijama, pa nije teško zamisliti da će tako biti i kod nas ukoliko koronavirus potraje do mjere da se na nju »naviknemo«, odnosno da ju doživljavamo s manje straha nego u samim početcima. Ako, pak, taj strah bude slabiji, bit će slabiji i prema nositeljima vlasti, odnosno prema mjerama koje su poduzeli s ciljem zaštite stanovništva, pa slike u kojima se građani sve manje pridržavaju izvanredno donijetih propisa i nije teško zamisliti. Nije, naravno, teško zamisliti niti da će, kao reakciju, vlast postrožiti propise ili bar početi provoditi ono čime za sada samo prijeti (novčanim kaznama ili zatvorom). Ali… ni takvo stanje – ma koliko je ono u ovom trenutku i potrebno i ispravno – na duže staze jednostavno nije moguće održa(va)ti. Faktor, pak, »karakter« – vidimo to i ovih dana, ponajviše u prodavaonicama, gdje se kod rafova gubi svaki osjećaj za solidarnost – zapravo je prirodni saveznik onom prvom: kako strah malo popusti, tako karakter više izlazi na vidjelo. Što je sve moguće, vjerujem da nije teško zamisliti. Preprodavače, recimo… Uostalom, sjetimo se samo slika prodaje konzervi, riže i drugih namirnica iz humanitarnih izvora na subotičkoj tržnici sredinom devedesetih ili početkom ovoga tisućljeća.
Stoga je i slika koju ovih prvih dana od proglašenja izvanrednog stanja Subotica daje zapravo univerzalna slika čovječanstva, ujedinjenog u borbi s nevidljivim, a potencijalno vrlo opasnim neprijateljem. Faktori »vrijeme« i »karakter« bit će ti koji će joj svakog novog dana davati nijanse, od ponašanja pojedinaca ili većeg broja ljudi, pa do spremnosti sustava da odgovori na novonastalu situaciju, prije svega kada je riječ o osiguravanju uvjeta za kakvo-takvo nesmetano odvijanje svakodnevnog života. U trenutnoj situaciji ne ostaje nam ništa drugo do li nadati se da se Subotica ni po čemu neće izdvajati u odnosu na druge sredine, osim možda po strpljenju i disciplini većine svojih građana. Koliko god aduti vjere i nade u ovom trenutku izgledali slabašni, svi ostali u rukama su struke i nositelja vlasti. Prvih, da svojim znanjem i savjetima što prije pronađu rješenje za izlazak iz ove krize, a drugih da to provode.
Z. R.