Arhiv tekstova

Preobraženje

Druga korizmena nedjelja poziva nas da razmišljamo o događaju Isusova preobraženja (usp. Mt 17,1-9). Iako nam se ovaj događaj čini previše svečan za vrijeme pokore i obraćenja u kojem se nalazimo, on nas ipak svojom porukom potiče na promjenu koja je nužna kako bi na dostojan način proslavili Uskrs, ali i doživjeli susret s Uskrslim u vječnosti.

Čudesni događaj na brdu

Na putu u Jeruzalem, gdje je pošao ispuniti svoje poslanje kroz muku, smrt i uskrsnuće, Isus doživljava preobraženje koje će ostaviti snažan dojam na njegove učenike i prenijeti još snažniju poruku za sve buduće naraštaje vjernika. To se dogodilo kada se s trojicom učenika, koji će kasnije postati stupovi Crkve, povukao na brdo u osamu. Tu im Otac otkriva tajnu Isusova bića, jer »zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost« (Mt 17,2). Tada je i glas s neba potvrdio da se u običnom krhkom ljudskom tijelu krije jedinorođeni Sin Božji. Tako je Otac uvjerio učenike tko je njihov Učitelj i otklonio svaku sumnju da je on onaj kojega narod izraelski stoljećima očekuje.
Dok je trajalo Isusovo preobraženje, učenicima su se ukazali Mojsije i Ilija. Kao što ni izbor učenika nije bio slučajan, tako nisu ni ukazivanja ova dva starozavjetna velikana. Mojsije je predstavljao Zakon, a Ilija Proroke koje je Isus došao ispuniti. Sin Božji svojim poslanjem među ljudima ispunjava Zakon i Proroke tako što u njima otkriva pravu volju Božju za čovjeka. Također, pojava Mojsija i Ilije potvrđuje da s Isusom Zakon i Proroci prestaju vrijediti na isti način kako su do tada vrijedili, jer će po njemu Bog sklopiti novi savez s čovjekom.
Isusovo preobraženje samo je nagovještaj njegove slave i potvrda njegove božanske biti. A Božje riječi koje su se začule: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« (Mt 17,5) potvrđuju čitavo njegovo djelovanje i učenje kao izraz Božje volje i ostaju trajni nalog svima koji će jednom čuti za Isusa i upoznati se s njegovim naukom.
Isus trojici učenika zabranjuje da o ovome događaju pričaju: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne« (Mt 17,9). Prije njegove konačne slave, u koju će ući po uskrsnuću, treba se suočiti s najvećom kušnjom na svome zemaljskome putu, s mukom i smrću. To nikako ne može preskočiti, kao što ni učenici ne mogu ostati na brdu nego moraju sići. Njihov silazak s brda označava povratak u stvarnost; viđenje je trenutak koji ih treba osnažiti za ono što ih očekuje kada s brda siđu, za sve kušnje i nevolje života koje ih očekuju, a za koje će im trebati snažna vjera u Isusa Krista. Trenuci posebne Božje blizine samo su izvor snage za suočavanje s budućim događajima.

Molitvom do preobraženja
    
Evanđelje o Isusovom preobraženju u ovo vrijeme korizme podsjeća nas da se i mi trebamo na neki način preobraziti. Naše preobraženje je obraćenje na koje smo pozvani, jer jedino ako se obratimo ispunit ćemo volju Božju za naš život. Važno je naglasiti da je Isus preobraženje doživio kada se povukao na brdo u osamu. Povlačenje u osamu, koje se više puta spominje u evanđeljima, značilo je da se Isus povlačio na molitvu, a za to je birao samotna mjesta, kako ga nitko ne bi ometao dok je razgovarao s Ocem. Dakle, i za naše preobraženje, odnosno obraćenje, važno je da se povučemo u osamu na molitvu. Za molitvu je potrebno odvojiti vrijeme i pronaći mjesto gdje nas nitko neće ometati. Jer, molitva nije recitiranje naučenih obrazaca, ona je razgovor s Bogom u kojem mi njemu povjeravamo sve što nam je na duši, ali i u tišini osluškujemo što nam on govori u dubini našega srca. Zato je važno da nas nitko i ništa ne ometa, te da imamo dovoljno vremena, kako bismo se mogli dobro sabrati i susresti s Ocem. Samo takva molitva je ona koja nas može mijenjati.
Također, onaj koji traži Boga u molitvi, sakramentima i raznim oblicima pobožnosti, doživjet će istinski susret s njim. Takvi trenuci susreta nas pune snagom za sve kušnje i nedaće koje u životu moramo podnijeti, osobito za one nedaće koje nas sustižu zbog toga što smo vjernici.
Stoga molitvom, pokorom i sakramentima, težimo ove korizme svome preobraženju. Isus nas želi preobražene, promijenjene; želi nas kao svoje suradnike u svijetu. Snagu i sposobnost za izvršenje takvoga zadatka možemo steći jedino ako trajno nastojimo mijenjati se na bolje i nikada ne prestanemo moliti.