Arhiv tekstova

Podići tamburašku glazbu na još višu razinu

Tamburaška škola Batorek iz Osijeka postoji od 1993. godine. Do sada je kroz nju prošlo oko 1.000 učenika. Škola ima i orkestar koji je od 2007. stalno na putovanjima: gostovali su u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Kini, Kanadi, Brazilu. Također, mogu se pohvaliti članstvom u brojnim glazbenim europskim i svjetskim asocijacijama, te sve većim brojem poziva na međunarodne festivale. Voditelj i osnivač ove škole je Franjo Batorek, tamburaški pedagog, s kojim smo razgovarali o tamburaškoj suradnji u regiji kao i o statusu ovoga instrumenta danas. 
Na početku, kažite nam više o radu Tamburaške škole Batorek. S kojim ciljem ste je osnovali?
Htio sam kroz jednu materijalnu dimenziju kompletirati svoj rad koji sam prije radio u muzičkim školama i raznim kulturno-umjetničkim društvima. Također, namjera mi je bila tamburu kao instrument podići na visoku razinu. Moram reći da je naša škola svojevrsni inkubator za srednje škole i za fakultet u Osijeku. S komercijalne strane moram istaknuti da od 1.000 tamburaša, koliko ih je prošlo kroz moju školu, 121 se bavi tamburom što na tamburaškoj estradi, što kao sudionici tamburaških zbivanja po raznim bendovima, što kao edukatori i profesori u školama, na što sam vrlo ponosan.
Tamburaška škola Batorek je članica Europskog tamburaškog saveza. Što vam je to članstvo omogućilo?
Najprije nam je omogućilo upoznavanje sa svim tamburašima koji rade u ozbiljnijoj orkestralnoj formi, a koji postoje na prostorima bivše države. Druga stvar je da smo mi iznjedrili jednu ideju da napravimo europski tamburaški kamp. Ja sam umjetnički direktor tih kampova i do sada ih je bilo devet. Prvo je bio u Banjaluci, zatim u Tesliću, pa u Češkoj, u Šidu, Požegi, Osijeku, Pančevu... Okupljamo oko 50 djece iz svih navedenih zemalja i desetak dana vježbamo program, koji prezentiramo na završnom koncertu. S tim dobijemo jednu multietničnost, mladost, razvoj tambure kao instrumenta te druženje. 
Koliko se može ostvariti reafirmiranje tamburaške muzike, koje i jeste jedan od glavnih ciljeva Europskog tamburaškog saveza?
Naravno da može. Moram reći da Slovenija, Bosna i Hercegovina, koji su bili u slabijem stadiju razvoja nego li Vojvodina i Hrvatska, polako stižu na višu razinu. Kroz te kampove, kroz druženja i festivale, ta ljestvica se podiže i moramo ih poštovati kako bismo mogli sudjelovati na tim brojnim festivalima.
Gdje je tambura danas u Hrvatskoj, a gdje u Vojvodini?
Hrvatska je na malo višoj razini zato što je tambura došla na studije. Imali smo tamburu kao predmet u osnovnim i srednjim školama, a sad već dvije godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku imamo novi diplomski studij Tamburaškog umijeća. Imamo i jednog studenta iz Novog Sada koji studira u Osijeku i nadam se da neće biti jedini. Tambura u Vojvodini ima dužu tradiciju, ima sjajnih tamburaša, a što se tiče ovog oficijelnog dijela, mi smo ipak malo iznad. Želja mi je da se i u Novom Sadu na Muzičkoj akademiji izučava tambura kao studijski predmet. Često govorim da je tambura potentan instrument. Jer ako balalajka i mandolina mogu biti studijski instrumenti, zašto ne bi mogla biti i tambura. 
Kako ocjenjujete suradnju između tamburaša u regiji?
Mi smo svi prijatelji. Sve je počelo 2005. godine kada sam prvi puta došao na Memorijal Janike Balaža u Novi Sad. Tada sam upoznao sve ono što vrijedi u tamburaškom miljeu Vojvodine i polako su se otvarala vrata za tamburaške orkestre iz Hrvatske. Svi mi smo dugogodišnji prijatelji i srećemo se na brojnim festivalima. 
U kojim državama se danas još svira tambura?
U Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i to su prapotomci naših naroda Srba i Hrvata, ali ne samo njih. Puno umjetnika koji su pisali za tamburu dolazi iz Češke. Mi znamo da je Prag nekada bio centar sveučilišta u Europi. Ta pamet je došla u Hrvatsku, a kako je došla pamet, tako su došle i tambure i partitura.
Na osnovu dosadašnjeg rada, možete li nam reći kakav je danas status tambure?
Sve je to jedan veliki proces. Mnogi misle da je tambura instrument za veselice, za svatove, za zabave, a nije. Ja sam rekao da je tambura sjajan potentan instrument koji može sjajno interpretirati i klasične partiture kroz transkripcije. Zato mi je želja da nastavimo podizati tamburašku muziku na još višu razinu, da budemo al pari sa svim ostalim simfonijskim orkestrima. 
S. D. / Foto: www.batorek.hr