Arhiv tekstova

Ići za Isusom

U svome javnom djelovanju Isus je susretao različite ljude i sve ih pozivao na obraćenje. Po tome nam se može učiniti sličan Ivanu Krstitelju. Ipak, razlika je velika. Ivan poziva ljude na promjenu da bi izbjegli Božju kaznu za grijehe. To je još na tragu starozavjetnog shvaćanja Boga kao pravednog suca, koji kažnjava grješnike. No, Isus donosi sasvim drugačiju sliku Boga kao milosrdnog Oca, te i njegov poziv na obraćenje poziva na baštinjenje Božjega kraljevstva kojega je došao donijeti ljudima. On nudi svima spasenje, koje se može zavrijediti obraćenjem, a Bog, dobri Otac, toliko ljubi čovjeka da svakome daje priliku da se obrati i bude spašen. Isusov poziv na obraćenje je dio radosne vijesti koju je donio ljudima.

Poziv na obraćenje

U svojim propovijedima Isus nigdje ne govori što je to točno kraljevstvo Božje, ali na razne načine svoje slušatelje suočava s njegovom stvarnošću, prepuštajući im slobodu da se za tu stvarnost odluče. Obratiti se znači ostaviti dosadašnji način života, stil razmišljanja, način djelovanja i prihvatiti novost koju nudi Isus iz Nazareta. To ponajprije znači odbaciti grijehe i krenuti u borbu protiv njih. Na isti način Isus se obraća i grješnicima i onima koji sebe smatraju pravednicima. Baštiniti kraljevstvo Božje i za jedne i za druge znači isto, započeti promjenu, te slijediti Isusa i prihvatiti njegovo naučavanje. Potrebno je odbaciti iluzije o vlastitoj pravednosti i ne zanositi se mišlju da se čovjek može Bogu svidjeti bez Boga i bez njegovi milosti. Prihvatiti ponuđeno spasenje znači prihvatiti život s Bogom i ovdje na zemlji.
No, odazvati se Isusovu pozivu na obraćenje bilo je lakše grješnicima nego onima koji su sebe smatrali pravednicima, jer »pravednici« nisu bili svjesni svojih nedostataka pred Bogom i smatrali su da nisu potrebni obraćenja, smatrali su se dostojnim spasenja bez ikakvih promjena, bez Krista. No, Bog ne dijeli ljude na dostojne i nedostojne spasenja, onako kako ih dijele ljudi, već na one koji su prihvatili poziv na obraćenje i one koji nisu. Zato je Isusovo ponašanje za »pravednike« bilo skandalozno, jer je birao društvo grješnika. U stvari, nisu primijetili da je birao društvo onih koji su prihvatili njegov poziv na obraćenje. Tako će se odjednom zamijeniti uloge i Bog će grješnike učiniti dostojnima svoga kraljevstva, a pravednike ne, jer ključ je u tome, tko je njega prihvatio a tko ga je odbacio.
Da će tako biti, najavio je još prorok Izaija kada je rekao da će Bog proslaviti put uz more – Galileju pogansku, da će narod koji je u tmini hodio vidjeti svjetlo (usp. Iz 8, 23b – 9, 3). Galileja je u ono vrijeme smatrana poganskom zemljom, jer su se Izraelci koji su tamo živjeli često miješali s okolnim poganskim narodima, te nerijetko i prihvaćali neke poganske običaje i vjerovanja. Zbog toga su smatrani manje vrijednima, a baš zato Isus izabire Galileju da započne svoje javno djelovanje, kao mjesto na kojem će navijestiti radosnu vijest. Tako pokazuje da kod Boga nema privilegiranih, sve ljudske privilegije ništavne su. Samo spremnost na obraćenje pred Bogom jedino vrijedi.

Ribari ljudi

Mnoge je iznenadila i činjenica da Isus za svoje učenike izabire Galilejce, obične ljude, ribare. Niti je otišao u Jeruzalem, sveti grad, potražiti sebi učenike, niti je tražio učene, ugledne u narodu smatrane pravednicima. Tako još jednom pokazuje da Bog ne gleda kao čovjek niti prosuđuje kao čovjek.
Isus Petru i Andriji, a nešto kasnije Jakovu i Ivanu, upućuje poziv da krenu za njim, a oni odmah ostavljaju svoje poslove i odazivaju se pozivu. Zanimljivo je to kako oni kreću za Isusom bez razmišljanja, iako ga do tada nisu poznavali. No, susret s Isusom ima posebnu snagu, ne ostavlja čovjeka ravnodušnim, već ga potiče na promjenu, na nasljedovanje. To se upravo desilo ovoj četverici učenika. Oni su do tada bili obični ribari, a sada su pozvani biti ribari ljudi. Iako u tom trenutku nisu znali što to znači, krenuli su. Tako su započeli životnu školu u kojoj će u svome učitelju prepoznati Krista. Nastavili su ono što im je povjerio, prenositi evanđelje i tako biti ribari ljudi.
Poziva Isus i danas prije svega na obraćenje, a onda i na nasljedovanje. Stvar je koliko se smatramo pravednima i grješnima i želimo li odbaciti svoje navike i stavove, te shvatiti da nam je Bog potreban ako se želimo spasiti. Pozvani smo i mi biti ribari ljudi, širitelji evanđelja, ali prije svega trebamo istinski krenuti za Kristom.