Arhiv tekstova

Ugledni književnik i enciklopedist

U srijedu, 15. siječnja, u Novom Sadu je preminuo nagrađivani književnik i enciklopedist Tomislav Ketig. Rođen je u Novoj Gradiški 17. rujna 1932. godine. Očevi preci doselili su se u XVIII. st. iz mjesta Kettig kraj Koblenza (Njemačka) u Varaždin. Odatle se njegov djed dr. Ferdinand Kettig preselio u Vukovar, gdje je bio odvjetnik i javni bilježnik, a otac mu je bio gimnazijski profesor. Godine djetinjstva (od 1941. do 1946.) proveo je u banatskom gradu Beloj Crkvi, odakle potječe obitelj njegove majke. Piše i objavljuje jednako na hrvatskom i srpskom jeziku, štujući oba svoja podrijetla – po ocu hrvatsko i po majci vojvođansko srpsko.
Iz Bele Crkve seli se u Novi Sad, gdje je maturirao u Gimnaziji Jovan Jovanović Zmaj. Od 1951. do 1959. studirao je i apsolvirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu, ali je prevagnuo njegov interes za literaturu – diplomirao je 1973. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od 1960. do 1965. bio je urednik, poslije i glavni urednik u novosadskoj Izdavačkoj kući Progres, a zatim glavni urednik te ravnatelj sektora izdanja na srpskohrvatskom jeziku u Novinsko-izdavačkom poduzeću Forum u Novom Sadu. Od 1976. stručni je tajnik, a od 1979. glavni urednik Redakcije Enciklopedije Jugoslavije za Vojvodinu pri Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža) iz Zagreba. Na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1992. Bio je glavni urednik Enciklopedije Vojvodine u izdanju Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti.

Književna karijera

Književnu karijeru počeo je objavljujući prve pjesme 1951. Piše i pripovijetke, romane, drame, eseje, studije i monografije iz kulture i povijesti te književne kritike. Objavljuje u vojvođanskoj periodici – Almanah mladih, Četrdesetpeta paralela, Dnevnik, Polja (čiji je suurednik 1960. – 1963.), Nedeljne novine, Letopis Matice srpske; zatim u beogradskim časopisima Mlada kultura, Književne novine, Delo, Jež, Borba; također u hrvatskoj periodici: Forum, Polet, Telegram, Oko, Slobodna Dalmacija, Odjek, Republika, Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Kolo i Književna Rijeka. U novije vrijeme surađivao je i u hrvatskoj književnoj periodici u Vojvodini, u časopisu Klasje naših ravni.
Objavio je knjige pjesama: Prometej u povratku (1962.), Amanet (1981. – nagrada Stražilovo) i Poeme i balade (2002.); knjigu eseja Sanjari i fotografi zore (1975.); romane Slepi putnici (1972. – nagrada Društva književnika Vojvodine za roman), Lude godine (1973.), Velebitski orao (2007.), Rakova djeca (2007.) te dvotomni Duga senka svitanja (2007. – njemački prijevod objavljen u Münchenu 2011., iste godine dobiva glavnu nagradu za književnost Vlade pokrajine Baden-Württemberg). Objavio je i knjigu drama Pomračenja (1969.). Izvođene su mu kazališne, televizijske i radijske drame Vozačev nokturno, Astronauti, Ružičasta noć, U cara Trajana kozje uši, Rekorder i aligator, Poslednji dani Sirakuze, Kulosfera, Život teče dalje, Lud kamen na granici i Ulje na vatru.
U pjesničkim zbirkama, kako se ističe u natuknici o Tomislavu Ketigu u Hrvatskom biografskom leksikonu, »teži univerzalnosti i strukturnomu višeglasju, odnosno dramskoj napetosti kao stalnoj značajki svojega književnoga stvaralaštva«. Romani mu imaju snažnu povijesnu utemeljenost, a traganje za identitetom njihov je noseći motiv, te su stoga autobiografski sadržaji česte sastavnice narativa. U dramskim tekstovima »prošlost i suvremenost najčešće tematizira skokovitom dramatizacijom, živim dijalogom punim obrata, asocijativno i duhovito«, kako stoji u enciklopediji.

Enciklopedije, antologije, prijevodi

Uz više od 100 enciklopedijskih članaka objavio je u Enciklopediji Jugoslavije (Zagreb, 1989.) kulturno-povijesne makropedijske odrednice Jugoslavija – Kultura 1918. – 1988. i Jugoslavija – Nauka 1918. – 1988..
Sastavio je antologiju Pesnici Vojvodine te bio supriređivač antologije Jugoslavensko pjesništvo NOB i revolucije (Zagreb, 1983.). Prevodio je s engleskog prozu (R. A. Poe, J. London, E. Hemingway, F. Scott Fitzgerald, D. Thomas, A. Panshia) i pjesme (J. Symons). Prevođen je na njemački, mađarski, talijanski, nizozemski, francuski, makedonski, slovenski, albanski, slovački, rusinski, ruski i švedski. 
Bio je tajnik (1969. – 1971.) i predsjednik (1971. – 1975.) Društva književnika Vojvodine, dopredsjednik i v. d. predsjednika Saveza književnika Jugoslavije (1975. – 1978.). Bio je član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca, te Međunarodnoga PEN-a. 
Dobitnik je više priznanja u zemlji i inozemstvu, uz već spomenute i Ordena bratstva i jedinstva, Oktobarske nagrade Grada Novog Sada, Nagrade za životno djelo Društva književnika Vojvodine, te nagrade za životno djelo Balint Vujkov Dida koju mu je dodijelila Hrvatska čitaonica 2014. godine. 
Ketig je pokopan 16. siječnja na Uspenskom groblju u Novom Sadu. 
H. R.