Arhiv tekstova

Promjenom pristupa stvoren brend koji se prepoznaje

Jedna od najvećih i najstarijih manifestacija bunjevačkih Hrvata – Veliko prelo (uz žetvenu svečanost Dužijanca) bit će održana sutra (subota, 25. siječnja), u sportskoj dvorani Tehničke škole Ivan Sarić u Subotici. Ovaj važan kulturni događaj Hrvata sa sjevera Bačke prvi je puta 1879., znači prije 141-nu godinu, organizirala Pučka kasina. On se, uz povremene prekide, održava do danas, i to zahvaljujući želji i upornosti članova Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo koji ovaj događaj u kontinuitetu organiziraju od početka 90-ih godina prošlog stoljeća, za očuvanjem ovog običaja (prvo Veliko prelo HKC je organizirao 1971.). »Stup« u organizaciji ove manifestacije u posljednjih četiri godine su predsjednik Organizacijskog odbora Velikog prela Denis Lipozenčić i njegova supruga, članica Odbora Jelena Lipozenčić.

Otvaranje prema drugima

Denis Lipozenčić, kao dugogodišnji član folklornog odjela Bunjevačkog kola, u kojem je od 1985. godine, kao igrač i koreograf bio aktivan, s kraćim prekidima, sve do 2003., na sjednici Upravnog odbora Kola prije četiri godine predložen je, što je i usvojeno, za predsjednika Organizacijskog odbora Velikog prela. To je, kako ističe, za njega bilo veliko iznenađenje, ali je tome pristupio kao velikom izazovu i u samom startu odlučio promijeniti pristup organizaciji ove manifestacije.
»Supruga Jelena i ja smo redovito išli na prela, nismo se miješali u organizaciju, ali smo bili tu ako je nešto trebalo pomoći. No, kada sam postavljen za predsjednika Organizacijskog odbora, odlučio sam promijeniti pristup sâmom Prelu u želji da od njega napravimo jedan prepoznatljiv brend, koji je godinama unazad bio malo poljuljan. Također, jedan od ciljeva svih nas koji sudjelujemo u organizaciji bio je i dalje je otvaranje kulturne baštine bunjevačkih Hrvata prema svima odnosno i prema onima koji nisu pripadnici naše zajednice, kako bi je na najbolji način upoznali, kako bi vidjeli odakle smo potekli i kako bi se skupa s nama radovali i veselili. To je doista nešto što želimo dijeliti sa svima i rekao bih da smo u tome uspjeli, jer ima dosta gostiju koji nisu iz zajednice i koji nisu Hrvati.«
Jelena Lipozenčić počela je igrati folklor u osmom razredu osnovne škole i, kao i Denis, do današnjih dana je ostala vezana uz HKC i bila spremna pomoći kad god je to trebalo. To čini i ovih godina kada je, među ostalim, i organizacija Velikog prela u pitanju.
»Veliko prelo je, uz Dužijancu, manifestacija kojom se doista možemo ponositi i da bi se pokazali svima u najljepšem svjetlu, mi kao domaćini moramo se dati i dajemo se cijelim svojim bićem. Svi se naradimo, uvijek je sve riješeno 99 posto i dok se Prelo ne završi svi smo kao na iglama, iako to možda ne djeluje tako. Radimo i tijekom cijele večeri dok ono traje, ali neovisno o tome, kada sve bude gotovo, osjećamo zadovoljstvo.« 

Pripreme od Prela do Prela

S pripremama za Veliko prelo započinje se već po završetsku prethodnog, kada se sumiraju sve dobre i loše stvari i kada se dogovara što je to što treba popraviti ili promijeniti kako bi ono sljedeće bilo još bolje. To je, prema Denisovim riječima, težak zadatak, prije svega zbog velikog generacijskog jaza (razlika u godinama između najmlađeg i najstarijeg gosta je više od 50 godina), pa se tako programski i glazbeno sve to treba uklopiti, kako bi što veći broj njih bio zadovoljan. Svaki segment u organizaciji Velikog prela radi se u određeno vrijeme, a najizazovniji jeste dan kada se ono održava. 
»Tijekom 24 sata trebamo ući u sportsku dvoranu Tehničke škole Ivan Sarić, treba se unijeti 44 stola, 550 stolica, isto toliko salveta, po 550 aperitiva i običnih čaša, treba se donijeti piće, provjeriti je li hrana (koja prilikom serviranja nikako ne smije biti hladna, poželjno je da bude vruća) spremna. Tu je postavljanje bine, ozvučenja, osvjetljenja. Trebaju se namjestiti podovi, garderoba, treba se donijeti nošnja. Od 19 sati se dočekuju gosti, kada naravno trebaš biti raspoložen, nasmijan, popričati sa svima, pomno pratiti kompletan program, u 4 sata ujutro završiti Prelo i sve to što je uneseno na koncu iznijeti iz dvorane. Sve to od ljudi koji sudjeluju u organizaciji zahtijeva maksimalnu predanost i odgovornost«, opisuje i naglašava Denis Lipozenčić.
Jedan od glavnih Jeleninih angažmana tiče se animiranja glede pisanja preljske pisme i djevojaka za sudjelovanje u izboru za najljepšu prelju.
»Jedan od važnih segmenata u organizaciji Velikog prela je animiranje ljudi za pisanje preljske pisme, kao i djevojaka za sudjelovanje u izboru za najljepšu prelju. To je jedan od mojih glavnih zadataka, koji nije nimalo lak. Također, nekolicina nas se bavi dekoracijom – potrebno je osigurati 44 jednakih vaza za stolove, 600 jednakih salveta koje treba ispresavijati, cvjetne aranžmane. Denis se oko najvažnijih stvari brine skupa s predsjednikom HKC-a Bunjevačko kola Lazarom Cvijinom, koji vodi računa o protokolu, zvanicama, a bez Davora Šimića logistika ne bi funkcionirala. Osim Lazara i Davora, Denisa i mene, članove Organizacijskog odbora Velikog prela čine: Ivan Ušumović, Ivan Piuković, Željka Vukov, Dajana Šimić i Tanja Dulić, a naši pomlaci su: Marin Piuković, Milica Vuković i Darko Prćić, gotovo svi članovi izvođačkog folklornog ansambla Kola koji su angažirani za razne poslove – doček gostiju, prodaja tombole, pomoć oko logistike prije i poslije Prela. Tu je još mnogo dodatno angažiranih ljudi za pojedine poslove.«
Na pitanje je li to prednost ili mana što kao bračni par sudjeluju u organizaciji ovog događaja, Denis odgovara:
»Prvenstveno je prednost, jer se dopunjujemo u tome, i kao što smo tim sa svima ostalima, tako i nas dvoje funkcioniramo kao tim. Naravno da ne treba biti sve kako sam ja zamislio, ali očekujem, kada se da neki prijedlog, da je on dobro obrazložen i da postoji razlog zbog čega bi trebalo napraviti neku izmjenu. Tada sam u potpunosti suglasan s tim da razmotrimo bilo kakvu promjenu ili novinu koja može pridonijeti kvaliteti.«
Jelena je u odgovoru iskrena, ali i diplomatska: 
»U dosta stvari se ne slažemo, ali opet je to konstruktivno iznošenje mišljenja. Denis je taj koji na koncu odluči kako će biti, no umije saslušati kritiku.«

Negativni komentari vs. motivacija za dalje

Obavljanje javne funkcije, odnosno sudjelovanje u organizaciji bilo kakvog događaja neminovno podrazumijeva izloženost i kritici, tj. negativnim komentarima. No, na njih uvijek treba biti spreman i znati ih prihvatiti i na pravi način reagirati na njih. To je slučaj i kod organizacije Velikog prela, a Denis i Jelena na to imaju ovaj komentar:
Denis: »U svakom slučaju, trudimo se sve komentare saslušati i ako je nešto stav većine, promijenit ćemo bilo što da je u pitanju, bez problema. Ono zbog čega kritike znaju zaboljeti jeste što mi sve ovo radimo volonterski, nitko od nas iz organizacije nema nikakvu materijalnu dobit. Najviše to radimo zbog osobne satisfakcije, odnosno zbog saznanja da činimo nešto dobro.«
Jelena: »Naravno, uvijek ima nekih negativnih komentara, ali njih će uvijek biti, jer ‘cilom svitu se ne može napeć kolača’. Trudimo se sve kritike saslušati i uzeti ih u razmatranje, jedino je nepoželjna ona koja je zlobna.«
Neovisno o ne uvijek ugodnoj, tu je i ona dobra strana, tj. ono što motivira, što daje volju i upornost da se i dalje istraje u želji za onim što je pozitivno.
Denis: »Važan dio toga, osim želje za gradnjom brenda i prepoznatljivosti na koje ćemo svi biti ponosni, je izazov da svako naredno Prelo bude bolje od prethodnog. Drago nam je što su mnoge institucije i udruge prepoznale Veliko prelo kao događaj na koji mogu dovesti svoje goste i pokazati im što je to što je naše i čime se dičimo. Ovo je naš doprinos zajednici i očuvanju naših običaja.
Jelena: »Prije desetak godina su nas prijatelji, s kojima godinama skupa proslavljamo neke blagdane prilikom čega se maksimalno potrudimo da sve to bude na najvišoj razini, pitali zbog čega smo Denis i ja u ‘zapećku’ zajednice, zašto se aktivnije ne angažiramo kada smo sposobni za to i posjedujemo neka znanja. To je nešto što nas je motiviralo da prenesemo, prije svega djeci i mladima, ono što su nas naučili.«  

Ukratko o ovogodišnjem programu VP-a

Svako Veliko prelo sastoji se od segmenata bez kojih ono ne bi bilo to što jeste. Kako navodi Jelena Lipozenčić, gosti se očekuju od 19 do 20 sati, kada počinje oficijelni dio programa. Nazočne će, kao i prošle godine, zabavljati Veliki preljski orkestar, kojeg čine članovi ansambala Ravnica, Biseri i Ruže, a svoj poseban glazbeni blok imat će Ansambl Hajo. Kako ističe, izbor izvođača, odnosno glazbe, gotovo je uvijek tema za raspravu i, što zbog ukusa što zbog financijskih sredstava koja su na raspolaganju, nemoguće je udovoljiti svima.
Na programu su, već tradicionalno, izbor za najljepšu preljsku pismu, potom onaj za najljepšu prelju i, naravno, večera uz krumpiraču i piće u neograničenim količinama. Tu je i tombola, koja je bogata, a glavna nagrada je i ove godine ljetovanje za dvije osobe na Hrvatskom primorju – dar glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice iz Zagreba.
U važnost i kvalitetu svega navedenog, oni koji su unaprijed planirali i na vrijeme rezervirali svoje mjesto (što je zbog velike zainteresiranosti, neophodno), uvjerit će se već sutra, a one, kojima smo uspjeli zagolicati maštu i koji su poželjeli prvi puta sudjelovati na Velikom prelu, organizatori očekuju nagodinu, kako bi, prije svega uživali, a potom i upoznali se s bogatom kulturnom baštinom Hrvata sa sjevera Bačke.
I. Petrekanić Sič