Arhiv tekstova

Kada je čovjek ćelav?

Po starogrčkom paradoksu čojvek nije ćelav dok ima bar jednu vlas kose! Sjetio sam se ovog paradoksa nakon nekoliko dana, slušajući jutarnje vijesti. Dok pijem kavicu, saznao sam da su neki »ne baš prijateljski« mediji objavili vijest da je zrak u Beogradu najzagađeniji u Europi, ali i u svijetu zauzima elitno mjesto po tom pitanju. I u drugim gradovima u Srbiji, južno od Save i Dunava, je slična situacija, jer su dugotrajna magla i dim stvorili smog u tim mjestima. Ova vijest je natjerala našeg predsjednika države da se upita: »Gdje je ministar za ekologiju da kaže narodu nešto«. Vjerojatno je da je On inicirao i hitan saziv Vlade po ovom pitanju, koja je zasjedala i zaključila da je vijest istina i da treba poduzeti hitne mjere kao što su: pošumljavanje, gašenje individualnih kotlova stanovnika i prelazak na centralno grijanje (umjesto da lože čvrsto gorivo), zabraniti uvoz automobila na naftu itd. Sutradan je jedan zvaničnik izjavio »da je zrak desetljećima ovakav«! Ne znam je li mislio i na Suboticu, gdje je zrak doslovno desetljećima loš, pogotovo dok je Zorka radila, a danas je promet izvor zagađenja. Dok se rasprava o ovom problemu rasplamsavala u medijima, spomenuto je da je zrak zagađen i u susjednoj državi, naročito u Tuzli i Sarajevu, da Njemačka planira gasiti elektrane na ugalj, na što je reagirao i predsjednik, rekavši: »Ne mislite valjda da ćemo ugasiti termoelektranu u Obrenovcu, montirat ćemo najsuvremenije filtere« (možda jednog dana velim ja). Sljedećeg dana, u četvrtak, predsjednica Vlade je izjavila: »Nema potrebe za hitne izvanredne mjere, situacija nije lošija nego prethodnih godina«! Najavila je formiranje jednog vladinog odbora koji će se baviti rješavanjem problema zagađenosti zraka, a kasnije smo sazali da je komisija formirana, te da će na čelu nje biti sama premijerka! Uvijek se sjećam one izreke: »Ako ne znaš kako riješiti problem, formiraj komisiju« (obično ne s predsjednicim vlade na čelu). Ali, što ćemo? Kod nas sve se radi na »inovatorski« način. Time je i kraj priče, ali predlažem da ostanemo još malo u Beogradu.

A što je s vodama?

U okviru »ekološke kampanje« prošlog tjedna došlo je na red da se priča i o zagađenosti vodotokova. I opet je jedan zvaničnik izjavio da se u Srbiji »pročišćava oko 10% otpadnih voda«. Na ovo je reagirala najeksponiranija ministrica Vlade izjavom da će Beograd do 2025. godine dobiti sustav za pročišćavanje otpadnih voda. O tome je neki dan govorio i menadžer glavnog grada u jednoj jutarnjoj emisiji i malo detaljnije objasnio zašto će u Beogradu biti više pročistača na više lokacija. Najavio je da će naselje Kaluđerica konačno dobiti kanalizaciju i pročistač, a voditelj programa se oduševio kako su »dobri« gradski, ali i republički rukovodioci što će među ostalima i ovo izgraditi. Za one koji ne poznaju situaciju u prijestolnici, Kaluđerica, Općina Grocka, je najveće »divlje građeno naselje« u ovom dijelu Balkana. Nekadašnji mali povrtlarski vrtovi polako su prodavani »useljenicima«, koji su pak tu »spontano« podigli naselje, bez vode, struje i kanalizacije. Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka mnoge studije (urbanističke, sociološke) izrađivane su na temu Kaluđerice. Naravno, dosad je izgrađen neki vodovod i kanalizacija, ali uglavnom neplanski. Procjenjuje se da naselje ima oko 30.000 stanovnika i 12.000 predanih molbi za legalizaciju. Pitam se kako će se stanovnici priključiti na kanalizaciju, ako im kuće nisu legalizirane? O ostalim naseljima Republike zasad ću šutjeti.

Čudesni medijski hibrid

Suvremeno graditeljstvo poznaje jedan konstruktivni sustav koji se naziva hibridni ili »bastard« noseći sustav, koji se sastoji od armirano-betonskih ploča i sustava čeličnih nosača. Primjenjuje se kod mostova, krovnih konstrukcija skladišta, naknadnog ugrađivanja međukatne ploče. Među ljudima, životinjama i biljkama postoje vrste koje su nastale ukrštanjem dvije rase ili roda: melezi, mazga itd. Primijetio sam da u našim tiskanim i elektroničkim medijima postoji jedan nov, pomalo čudni medijski hibrid. Naime, neki privatni mediji u jutarnje »pričaonice« pozivaju urednike, novinare određenih »bulevarskih novina« koje neki pogrešno nazivaju i »tabloidima«. Zna se što su tabloidi u zapadnim zemljama: bave se skandalima, ali nikako dnevnom politikom! Kod nas je upravo suprotno, jer glavna tema jutarnjih pričaonica je prelistavanje novina i komentar pojedinih objavljenih članaka. Naravno, neizbježne teme su dešavanja u bivšim republikama nekadašnje SFRJ uz često negativno etiketiranje ostalih naroda. Normalno, to se radi i s »domaćim izdajnicima«, skraćeno: oporbom. Te bulevarske novine često imaju »pouzdane izvore« koji često »imaju miris« neke sigurnosne službe. U dobra stara vremena to je bila OZNA, koja sve dozna; kasnije UDBA, a kako se pouzdano zove takva služba danas, nisam siguran. Jedino znam da postoji i djeluje tako da preko tih bulevarskih novina, u suradnji s TV stanicama, plasiraju svoje »propagandne poruke«. Nažalost, ova djelatnost također zagađuje, u ovom slučaju cijelo društvo.