Arhiv tekstova

Klopka za neznalice

Čitanje građevinskih ili arhitektonskih planova je posebno umijeće, zahtijeva određenu imaginaciju i stvaranje određene prostorne slike u svijesti onog tko »čita« određeni projekt. Svoju graditeljsku karijeru počeo sam kao izvođač tuđih planova i često se desilo da ni ja nisam mogao protumačiti što je projektant »želio reći«. Onda smo sjeli i zajedno smo razradili detalje. To smo često radili tako što smo crtali prostornu skicu, uglavnom tzv. aksonometriju. Druga vrsta prostornog crtanja je crtanje »perspektive«. To je posebna vrsta nacrtne geometrije i ljudi su tek u doba renesanse otkrili njene zakonitosti. Interesantno je da su građevinske planove u jednoj dimenziji i u razmjeri znali crtati već stari Egipćani. Poznajemo tri tisuće godina stare planove, ali istovremeno nisu znali crtati lica čovjeka. Zato su ljudski likovi uglavnom predstavljani iz profila. Drugi način predstavljanja jednog budućeg objekta bio je taj da su izradili njegovu vjernu maketu. To je služilo »investitorima« kraljevima, visokim svećenicima itd. da »vide« kako će im izgledati palača, crkva ili utvrđenje. Zahvaljuljući razvoju računalne tehnike danas se budući objekti prikazuju u 3D tehnici. Projektanti Narodnog kazališta u Subotici bili su dužni po ugovoru, što je inače i standardni dio projektantskih ugovora, izraditi veliku maketu kazališta, manju maketu i njeno uklapanje u okolinu i 3D crtež objekta. Kada sam pitao jednog od projektanata zašto to nije urađeno, odgovorio mi je da za to »nisu dobili novac«, što je bilo djelomično istina, jer su (po mojim saznanjima) dio dobijenog novca za projektiranje uplatili jednoj od partija koja je tada bila na vlasti i držala resor kulture, i na taj način je bila financirana. Naravno, on to meni nikad ne bi priznao. Kod ove točke stigli smo zapravo do onog o čemu sam želio pričati: naručivanje i izrada projekata koji nikad neće biti izvedeni ali su plaćeni, a šareni crteži su zapravo klopka za sve »neznalice« ili za građane u propagandne svrhe: »Vidite mi radimo, razmišljamo o budućnosti, ne kao oni prethodni«.

Tržnice 

Mnogi današnji stanovnici grada ne znaju da se »u staro doba« petkom cijeli centralni dio grada pretvorio u jednu ogromnu tržnicu. Po mojim istraživanjima, u srednjem vijeku pijačni trg se nalazio ispred tvrđave, točnije na trgu ispred Franjevačke crkve i samostana. Ovaj trg u XIX. vijeku postao je pijaca za prodaju starih stvari i sadnica. Do 1910. godine glavna pijaca je bila ispred Gradske kuće. Pijace su bile diferencirane u prostoru, zavisno od robe koja se na njima prodavala. Tako su postojale zelena, mliječna, stareška, za posuđe (grnčarije), živinu, sijeno, ogrjev, žito, ribu, meso, bostan i voće, golupčija i zanatlijska pijaca. U sredini ulice bio je kolovoz, a proširenje s obje strane služilo je za tezge i šatore kao mjesto za prodaju. U prizemlju zgrada koje su okruživale ove pijačne trgove bile su prodavaonice i radnje obrtnika. Od mnoštva ovih tržnica jedino je ostala u funkciji »Mliječna pijaca« na kojoj se danas prodaje svašta, ali ime je sačuvano kao toponim. Vjerujem da većina građana ni ne zna službeno ime ovog prostora. Donedavno on se zvao Trg Oktobarske revolucije, a danas Trg Jakaba i Komora. Nedavno sam u jednoj novini naletio na duži članak, ilustriran idejnim projektom neke nove »Mliječne pijace«, »koja je projektirana u stilu secesije, da bi se uklopila u okolinu, npr. Sinagoge« (tvrdi ravnatelj JKP-a Subotičke tržnice kao naručitelj projekta). Dalje kaže: »Ovo će biti atraktivan prostor sa sadržajima koji su pogodni za stvaranje novog gradskog društvenog centra i nezaobilazne turističke točke za goste Subotice. Što se tiče secesije, ne znam što bi rekli vrsni stvaraoci u secesijskom stilu u našem gradu Marcell Komor i Jakab Dezső, pretpostavljam da bi se složili s mojom ocjenom da prikazani projekt blage veze nema ni s nekom neo-secesijom, prije bi to bio ‘neo-neo klasicizam’«. 

Složeni projektni program

Projektnim programom nazivamo »želje investitora«, zapravo što se na jednoj određenoj lokaciji želi izgraditi. Ideja zatvorene tržnice u našem gradu stara je najmanje 110 godina. U Povijesnom arhivu čuva se regulacijski plan iz 1910. godine o preuređenju centralnih prostora oko buduće nove Gradske kuće. U tom cilju porušene su mnoge kuće, a iza Velike vijećnice na prostoru gdje je sada park s poprsjima bila je planirana izgradnja nove zatvorene gradske tržnice. Po riječima ravnatelja, nova zatvorena Mliječna pijaca sastojala bi se iz tri zone. Prva je komercijalno-degustacijska jednokatna (P+1) zona, druga prodaja proizvoda životinjskog podrijetla i treća prodaja povrća i voća (obje zone su prizemne). Predviđene su i tri međuzone visine P+1, gdje bi bili smješteni sanitarni čvor, smočnice, hladnjaci i ugostiteljski lokal s ljetnom baščom. Nažalost, nigdje nisam naišao na jednu osnovu budućeg kompleksa ili možda urbanističkog projekta, ali gledajući šareni crtež idejnog projekta ‘ladno mogu zaključiti da su iskazane želje, program i ono što je na crtežu u suprotnosti: gdje je prizemni dio, što će biti s gelegunjama, gdje će se parkirati itd.? Mojoj susjedi se dopada objekt i priča i ona je upala u »šarenu klopku«, a nije neuka.