Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Krštenje Gospodinovo

Isusovo krštenje spominje se u sva četiri evanđelja. Znamo da je kršten na rijeci Jordan i da ga je krstio Ivan Krstitelj. Ali, evanđelisti na različite načine izvještavaju o ovome događaju. Ivan spominje Krstiteljevo svjedočanstvo koje kaže da je vidio kako Duh silazi na Isusa dok ga je krstio (usp. Iv 1,31-34). Marko i Luka samo kratko spominju da se krštenje dogodilo: »Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana« (Mk 1,9); »Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus« (Lk 3,21).
Kao da je Matej jedini evanđelist koji je uzeo u obzir pitanje koje će se nametnuti mnogima onda, a i danas: »Zašto se Isus krstio?«. To se zapitao i sam Ivan Krstitelj u Matejevom evanđelju. Svima se logičnijim čini da je Isus negdje sa strane promatrao krštenja raskajnih grješnika prije nego je započeo svoje javno djelovanje. Međutim, neočekivanost i nepredvidivost Božjega djelovanja očitovala se kroz cijeli Isusov život, pa tako i u ovom činu krštenja. Sve što je Isus činio i govorio nosilo je u sebi poruku za vjernike svih vremena, a ta ih je poruka trebala voditi bliže k Bogu.

Simbolika mjesta

Isusovo krštenje ne možemo promatrati s moralnog stanovišta, jer naravno da on nije trebao krštenje kao znak pokajanja za grijehe, kao što je to bio slučaj s grješnicima koji su dolazili k Ivanu. Prije svega važno je istaknuti mjesto na kojemu je Ivan krstio. To je mjesto na kojem je preko Jordana Jošua uveo Božji narod u obećanu zemlju, dakle mjesto gdje je završio izlazak iz Egipta. Sada s Isusom započinje novi izlazak, novo okupljanje Božjega naroda, nova etapa u povijesti spasenja. Bog će sklopiti novi savez s ljudima, te njegov narod neće više biti samo Izraelci, nego svatko tko se pokaje za grijehe i krsti se. Zato mjesto na kojem je Ivan krstio ima snažno simboličko značenje. Zasigurno bi više ljudi došlo krstiti se da je on krštavao na više mjesta. Ovako, tko se želio krstiti morao je uložiti određeni napor i doći na to točno određeno mjesto. To kretanje prema Ivanu simbolički je označavalo i pokretanje prema nečemu novom, prema onome što Ivan započinje svojim krštenjem, a Isus nastavlja.

Ispuniti pravednost

Na Ivanovo čuđenje što je došao krstiti se, Isus mu odgovara: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost« (Mt 3,15). Koristeći množinu u ovoj izjavi, Isus potvrđuje poslanje Ivana Krstitelja kao svoga preteče, s kojim započinje Božje djelo spasenja. Pravednost koju treba ispuniti ne znači pravednost u moralnom smislu. Ispuniti svu pravednost znači ispuniti Božju volju, ispuniti ono poslanje koje im je Bog odredio. Ivanovo poslanje bilo je najaviti Isusov dolazak i pripremiti narod za susret s Mesijom, te se sada potvrđuje da je Ivan rođen da bude Preteča i da je on poslanje izvršio. Isusovo krštenje zaokružuje ono za čega je Ivan poslan. A Isusovo poslanje je da kao Sin Božji dođe među ljude i objavi im Boga na način na koji ga još nisu upoznali, učini im ga bližim nego što mogu misliti da im može biti blizak i u konačnici, da otkupi svijet mukom, smrću i uskrsnućem.
Potvrda da je dio Božjega spasenjskoga plana bilo da Isus svoje djelovanje započne krštenjem bio je glas s neba koji se začuo dok se krstio: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« (Mt 3,17). Bog objavljuje Isusov identitet, objavljuje da je Isus onaj dugo očekivani Mesija, njegov Sin kojega je poslao da spasi narod svoj. Potvrđuje da je ovim činom krštenja započelo Isusovo javno djelovanje i nova etapa u povijesti spasenja. Nastupilo je vrijeme Isusovog mesijanskog nastupa, došao je onaj kojega je Ivan najavio i pozvao narod da se za susret s njime krštenjem priprave. Bog je tako potvrdio i sve ono što je Ivan govorio dok je najavljivao Mesijin dolazak.

Krštenje je poslanje

I kao što je Isusovo krštenje značilo potvrdu njegovog identiteta i početak njegovog javnog djelovanja, naše krštenje za nas isto tako znači potvrdu našega identiteta i početak našega poslanja. Krštenjem Bog svakoga od nas potvrđuje kao svoje dijete, ubraja nas među pripadnike svoga naroda i šalje nas da kao njegova djeca djelujemo u svijetu, svjedočeći riječima i djelima da pripadamo njegovom narodu. Bilo da smo kršteni kao djeca ili odrasli, jednako pripadamo Bogu i jednaku smo zadaću primili. I nama dolikuje ispuniti svu pravednost, tj. biti otvoreni Božjoj volji i djelovati u skladu s njegovom riječju, onako kako nas Isus poučava.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika