Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Muzej čokolade – praznik za sva čula

Bračni par Božić-Cerovac otvorio je u studenome, u strogom centru Zagreba, prvi muzej čokolade u Hrvatskoj. Muzej se nalazi u Varšavskoj broj 5 na površini od 400 m2, a koncipiran je tako da kroz svoje izložbene prostore posjetitelje vodi kroz povijest čokolade, nudeći i niz dodatnih zabavnih i interaktivnih segmenata. Pa tako, primjerice, svi posjetitelji mogu uživati u razgledanju zanimljivih eksponata i kušati različite vrste čokolade (od kakaovca, preko likera, tamne i bijele do ruby čokolade) koji se u sklopu plaćene ulaznice dobijaju na ulazu. Ideja da se omiljenoj slastici – čokoladi posveti muzej nije nova. Naime, u Europi već postoje muzeji posvećeni čokoladi, međutim ono što naša sugovornica naglašava kao originalnu ideju je koncepcija muzeja i novi sadržaji koji prate njegov postav. Priču o ovom specifičnom i jedinstvenom muzeju u Hrvatskoj priča nam Ružica Božić-Cerovac, njegova vlasnica.
 
Od ideje do muzeja

»Na ideju o otvaranju muzeja čokolade smo suprug i ja došli vozeći se s djecom iz Praga, gdje smo, među ostalim znamenitostima Zlatnoga grada, posjetili i muzej čokolade. Promišljali smo koji bi to koncept muzeja čokolade zadovoljio i nas i našu djecu, jer smo redovito odlazili u slične muzeje imajući velika očekivanja, a onda su naša djeca iz njih izlazila nezadovoljna i pomalo razočarana. Saslušali smo prijedloge naše djece na koji način bi oni željeli da izgleda naš budući muzej i kako bi se njegovi posjetitelji mogli igrati, nešto pojesti, konačno i zabaviti se tijekom svoga posjeta. Za šest sati vožnje, koliko je trajao naš put od Praga do Zagreba, mi smo skupa osmislili cijeli koncept. Kada smo došli u Zagreb, ideja je još neko vrijeme živjela u nama i u jednom trenutku smo odlučili da pokušamo u njezinom ostvarenju. Dugo smo tražili prostor, sve dok nismo našli odgovarajući objekt u kome se sada nalazi naš muzej. Prostor je bio posve ogoljen, od zidova, podova sve do stropova i kao takav izvrsno igralište na kojem smo mogli postaviti cijeli naš koncept, bez dodatne prilagodbe. U cijeli proces uređenja muzeja uključili smo Željku Zrnić, scenografkinju koja je dodala svoj input i prostor učinila zanimljivim«, pojašnjava nam naša sugovornica, nastavljajući s pričom o nastanku muzeja čokolade.
»Svi izloženi eksponati su naše privatno vlasništvo. Zanimljivo je istaknuti kako sam šalice počela prikupljati još od davnih dana, jer su mi bile osobito lijepe, ni ne misleći kako bih ikada mogla otvoriti muzej u kojem bi bile izložene. Čokolada je bila i ostala strast mog muža i mene, te sam nastavila dalje tražiti predmete koji bi upotpunili zbirku. Neke predmete je bilo nemoguće nabaviti, pa smo dali napraviti replike, primjerice poput onih iz vremena Indijanaca.« 

Put kroz povijest čokolade

Muzej je koncipiran kronološki, tako da put kroz povijest čokolade počinje u prvoj prostoriji koja je uređena poput prašume Srednje Amerike. Naime, biljka kakaovca uspijeva jedino u vlažnim predjelima 20 stupnjeva sjeverno i južno od ekvatora. Indijanci su kakaovac smatrali darom bogova, a zrno kakaovca služilo je i kao sredstvo plaćanja. Primjerice, za 10 plodova mogli ste dobiti zeca, a za 100 kupiti roba. Napitak od kakaovca nazivali su »gorka voda«, a bio je rezerviran za bogatije ljude. Sljedeća prostorija posvećena je vremenu dolaska konkvistadora u 16. stoljeću, koji su porobili domoroce. Španjolski konkvistador Hernando Cortez probao je na dvoru kralja Montezume »gorku vodu – chocolahtay« – topli napitak od kakaoa, te kakaovac i recepturu za njegovu pripremu donio u Europu.
»Na europskim dvorovima plemići su napitku dodali šećer i različite začine. Gusti čokoladni napitak služio se u posebnom posuđu – čoklaterijama (posudama sa širim otvorom), ispijao se iz posebnih šalica koje su bile više u odnosu na one za čaj, a tanjurići su imali utore kako se šalice ne bi prevrtale. U prostoriji koja podsjeća na francuski dvor može se vidjeti velika zbirka šalica za čokoladu i kušati liker od čokolade«, pokazuje vlasnica na neke od izloženih šalica i vodi nas dalje u razgledanje muzejske postavke.
Na polovici putovanja kroz povijest čokolade posjetitelji se mogu malo odmoriti i uživati u laboratoriju. Naime, ovdje mogu mirisom i dodirom pogađati sastojke čokolade i promatrati čokolatijera u procesu temperiranja čokolade i izrade pralina i čokoladnih pločica. Povijest čokolade nastavlja se u prostoriji posvećenoj 19. stoljeću kada počinje industrijska proizvodnja čokolade, odnosno čokoladnih tabli. Predstavljena su značajna imena u svijetu čokolade poput Hersheya i Lindta, te se također mogu vidjeti proizvodi koji su donijeli revoluciju na području čokolade. Jedan od tih proizvoda je svakako i mikado, čokolada iz Zvečeva – prva čokolada od riže u svijetu (proizvodi se od 1964. godine). 

Kakvu čokoladu jedemo

Danas su trgovine pretrpane stotinama vrsta čokolade, međutim pitanje je: mogu li se ti proizvodi nazvati čokoladom i znaju li ljudi kakav je zapravo okus prave čokolade? Naša sugovornica navela je sljedeće:
»Vjerujem da kulturu jedenja čokolade treba na našim prostorima podići na višu razinu. Ljudi nisu svjesni toga da postoje druge čokolade u odnosu na onu koju su oni navikli jesti. Čokolade koje kupujemo u samoposlugama zapravo i nisu čokolade, nego šećerne tablice koje nemaju nužni udio kakaovca (20 posto prema europskim standardima) koliko je neophodno da bi se proizvod zvao čokoladom. Primjerice, najprodavanija čokolada u svijetu cadbury nema dovoljan udio kakaovca da bi se u europskoj regulativi smjela zvati čokoladom. U našoj trgovini u muzeju prodajemo čokolade malih hrvatskih čokolatijera, međutim oni, nažalost, koštaju tri puta više nego standardna čokolada, ali to je zbog toga što su sastojci tih proizvoda izvorni. Oni, primjerice, koriste kakao maslac, a ne palmino ulje koje je sastojak većine čokolada koje se kupuju u trgovačkim centrima. To čokoladu čini jeftinijom, ali u isto vrijeme mora se znati da palmino ulje nema nikakvu hranljivu vrijednost već je zapravo višak za naš organizam. Kakao maslac se u proizvodnji najčešće izolira i odlazi u industriju kozmetike i lijekova, pa tako skuplje stvari stavljamo na kožu u odnosu na ono što u sebe unosimo.«
Jedna dvojba oduvijek postoji među ljubiteljima čokolade: je li bijela čokolada uistinu čokolada ili nije? Iako su tu mišljenja podijeljena, naša sugovornica smatra kako, s obzirom na to da se sastoji od istih sastojaka kao i obična čokolada, a to su kakao maslac, šećer i mlijeko (fali samo suha tvar), bijelu čokoladu se može zvati čokoladom. Tako kvalitetna bijela čokolada može imati više kakao tvari kroz maslac nego li neka tamna čokolada. 

Fenomen čokolade

Šetnja muzejom čokolade završava se u prostoriji gdje se posjetitelje podsjeća kako čokoladu treba promatrati i kao sociološki fenomen. Naime, ona je omiljeni poklon u različitim važnim životnim prigodama. Čokoladu poklanjamo za rođendane, različite blagdane, te je nosimo i kada želimo nekoga »podmititi«. 
U sklopu muzeja nalazi se i trgovina čokolade u kojoj se mogu kupiti proizvodi hrvatskih čokolatijera, te proizvodi socijalnog poduzeća Hedona iz Križevaca koje zapošljava osobe s invaliditetom. Muzej je već prepoznat kao nova zanimljiva destinacija u Zagrebu koju vrijedi posjetiti, a što se čokolade tiče naša sugovornica veli: dobra je ona čokolada koja vama godi! 
Aleksandra Prćić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika