Arhiv tekstova

Službeni jeste, no ravnopravan nije

Iako, odredbom poslovnika, u službenoj uporabi u Skupštini Vojvodine od 2002., u tijelima i organizacijama Autonomne Pokrajine Vojvodine hrvatski jezik je uveden na razini statutarne odredbe prije deset godina. To se dogodilo objavljivanjem Statuta Vojvodine u Službenom listu APV 14. prosinca 2009. Članak 26. tadašnjega statuta glasio je: »U tijelima i organizacijama AP Vojvodine u službenoj uporabi su srpski jezik i ćirilično pismo, mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski jezik i njihova pisma, sukladno zakonu i pokrajinskoj skupštinskoj odluci«. Skupština Vojvodine, u kojoj su većinu činile koalicije okupljene oko DS-a, LSV-a i SVM-a, usvojila je prijedlog statuta 30. listopada 2009. i uputila ga na potvrđivanje Skupštini Srbije. Zastupnici državnog parlamenta potvrdili su statut 30. studenoga 2009., usvojivši istoga dana i Zakon o potvrđivanju nadležnosti Vojvodine, u politički više no napetoj atmosferi i uz veliko protivljenje oporbe, prosvjede pa čak i lažnu dojavu o postavljenoj bombi u skupštinskome zdanju. Parlamentarnu većinu na državnoj razini tada su činili koalicija Za europsku Srbiju (DS, G17+, SPO), koalicija SPS-PUPS-JS i stranke nacionalnih manjina, a podršku Statutu dale su i LSV i LDP. Statut Vojvodine svečano je proglašen na sjednici pokrajinskoga parlamenta 14. prosinca 2009., kada je usvojena i odluka o njegovu provođenju. 

»Ravnopravna službena uporaba?«

Statut Vojvodine iz 2009., međutim, nije doživio slavnu sudbinu. Dana 5. prosinca 2013. Ustavni sud donio je odluku da je veliki broj njegovih odredaba neustavan. Ipak, budući da bi danom objavljivanja te odluke prestao važiti i cijeli statut, objava je odgođena i Skupštini Vojvodine dan je najdulji mogući rok od šest mjeseci da upodobi statut odluci Ustavnoga suda, te da se Skupština Srbije suglasi s takvim statutom. To je i učinjeno, pa je 20. svibnja 2014. Skupština Srbije dala prethodnu suglasnost na ispravljeni tekst statuta, a Skupština Vojvodine ga usvojila dva dana kasnije. Odredba o tome koji se jezici koriste u pokrajinskoj administraciji, međutim, nije bila osporena od Ustavnoga suda i ona se nalazi i u trenutno važećem Statutu, neznatno izmijenjena, u članku 24. On kaže da su »osim srpskoga jezika i ćiriličnog pisma, u tijelima AP Vojvodine u ravnopravnoj službenoj uporabi i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski jezik i njihova pisma, sukladno zakonu«. Nositelji skrbi o službenoj uporabi tih jezika su sama tijela AP Vojvodine, koja, kaže se u istom članku, »u okviru svojih nadležnosti poduzimaju mjere u cilju dosljednog ostvarivanja zakonom uređene službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina – nacionalnih zajednica«. Da ne bude dvojbe, zakonski propisi na koje se statut poziva su zakoni o službenoj uporabi jezika i pisma i Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina koji afirmiraju pravo na službenu uporabu manjinskih jezika i pisama.
Ipak, koliko se uistinu hrvatski jezik primjenjuje u svakodnevnim odlukama koje su svojstvene ustroju, funkcioniranju i radu pokrajinskih tijela i je li njegova službena uporaba ravnopravna s ostalim navedenim jezicima? Na to pitanje odgovor smo potražili u analizi objavljenoj 2016. godine od strane Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, uz napomenu iz samoga Tajništva da je nova analiza u pripremi. Analiza, koja je vidljiva na internetskoj stranici Tajništva, obuhvatila je 23 pokrajinska tijela, među kojima su tri uprave, četiri službe, Pravobraniteljstvo AP Vojvodine, Tajništvo Pokrajinske vlade, 13 pokrajinskih tajništava, Pučkog pravobranitelja i Direkciju za robne zalihe AP Vojvodine. 

Ploče i natpisi

Iako je informacija koja predstavlja analizu službene uporabe jezika usvojena na sjednici Skupštine Vojvodine, ne može se vidjeti da se u posljednje dvije godine nešto praktički promijenilo. Pokrajinsko tajništvo za visoko obrazovanje i znanstevno-istraživačku djelatnost, iako teritorijalno nadležno u cijeloj Vojvodini, nije navelo hrvatski kao službeni za teritorij za koji je nadležno. Ogromna većina ispitanih tijela na upit: »jesu li ploča s natpisom tijela, informacijska ploča i ostale obavijesti za stranke ispisane i na jezicima nacionalnih manjina koji su u službenoj uporabi u sjedištu tijela?« dala su potvrdan odgovor. Na terenu to nije tako. Čini se da bi i odgovor iz analize bio drugačiji kada bi bio postavljen uz ovako promijenjenu formulaciju: »jesu li... ispisane i na jezicima svih nacionalnih manjina...?«. Ovako, hrvatski jezik u dobrom broju slučajeva na pločama nedostaje, a informacijske ploče i ostale obavijesti za stranke u sjedištu tijela gotovo u potpunosti su samo na srpskom jeziku. Ovdje je bitno primijetiti i da ni jedno pokrajinsko tajništvo nema svoju zgradu, nego su većina smještena u zgradi Banovine, gdje su tajništva raspoređena po uredima, bez ploča koje ih službeno označavaju (tu se ne ubrajaju putokazi u hodnicima Banovine niti informacije o personalnom rasporedu i imenima dužnosnika na vratima ureda). Pokrajinska vlada, u čijem se sastavu tajništva nalaze, označena je pločom na šest službenih jezika.    
Ipak, prema navedenim podatcima iz 2016., deset pokrajinskih tijela ploče i obavijesti ima samo na srpskom jeziku. Velika se neujednačenost i neusklađenost s pokrajinskim propisima katkad vidi i na istoj zgradi gdje je smješteno više tijela. Pokrajinski pučki pravobranitelj – ombudsman, se, primjerice, nalazi u istoj zgradi sa Sanitarnom inspekcijom Pokrajinskoga tajništva za zdravstvo, a ploče s natpisom na ulazu u tu zgradu (Bulevar Mihajla Pupina 25) se među sobom razlikuju: ombudsman ima natpise na svim službenim jezicima, dok na ploči drugog pomenutog tijela nema natpisa na hrvatskom jeziku. Uzrok tome ostaje nepoznat, a niti omjer takvih kršenja propisa nije utvrđen. Gotovo sve informativne ploče i ostale obavijesti za stranke u sjedištu svih pregledanih tijela ispisane su samo na srpskom jeziku. Šarolikosti ovoga vida službene uporabe jezika doprinose i pokrajinska tijela, od kojih neka na svojim pločama imaju natpise na svih šest statutom imenovanih službenih jezika, te državna (republička) tijela smještena u Novom Sadu od kojih su poneka donijela istu odluku.  

Internetske stranice

U svojem izvješću iz 2018. godine, Pokrajinski pučki pravobranitel iznio je rezultate pregleda stupnja višejezičnosti službenih internetskih prezentacija pokrajinskih tijela, pri čemu se ograničio na Pokrajinsku skupštinu, Pokrajinsku vladu i trinaest tajništava. Analiza je pokazala da jedino pokrajinski parlament i Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice javnosti na internetu predstavljaju »sve sadržaje« na svih šest jezika koji su u službenoj uporabi u pokrajinskim tijelima. Dva tajništva samo svoje informatore nude na tim jezicima, dok ostala tijela i Pokrajinska vlada svoje internetske stranice imaju samo na srpskom jeziku. Na upit našega tjednika zašto postoje razlike među pokrajinskim tijelima uprave u pogledu službene uporabe jezika, resorni pokrajinski tajnik Mihály Nyilas odgovorio je da su kao razlog toga prepoznati »tehnički uvjeti i ljudski resursi«. Na naše pitanje postoji li za pokrajinska tijela rok za poboljšanje stupnja praktične službene uporabe jezika, Nyilas je odgovorio da se na »njegovanju i unaprjeđenju prava na službenu uporabu jezika i pisma radi kontinuirano«. Ukoliko se, međutim, usporedi izvješće o istoj materiji iz 2016. i 2018, ono pokazuje da u tom vremenu od dvije godine niti jedno pokrajnsko tijelo nije učinilo svoju internetsku prezentaciju ravnopravno višejezičnom. Treba reći da se Pokrajinski pučki pravobranitelj nije bavio u svojoj analizi službenom uporabom jezika na vlastitim internetskim stranicama, te na stranicama Pokrajinskoga pravobraniteljstva i pokrajinskih posebnih upravnih tijela (koji također spadaju u pokrajinska tijela), a u kojima se, od propisanih jezika u službenoj uporabi, primjenjuje isključivo srpski.   
Pokrajinsko tajništvo, ono za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice za puno je koraka ispred svih ostalih pokrajinskih tijela, budući da ono osigurava prijevod sa srpskog na sve ostale jezike u službenoj uporabi za sva ostala pokrajinska tijela i organizacije putem prevoditeljske službe. Isto tajništvo zaduženo je i za pripravljanje Službenog lista Vojvodine, s prijevodima (pojedinih) objavljenih materijala (i) na hrvatski. No, to je organizacijski aspekt rada koji nije primijenjen na druga područja službene uporabe jezika. Konačno, samo ovo tajništvo, uz Skupštinu Vojvodine, ima na svojim internetskim stranicama većinu sadržaja dostupnih na svih šest jezika koji su u službenoj uporabi u pokrajinskim tijelima. 
Marko Tucakov