Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Mjesto pod suncem

Početkom godine Liga socijaldemokrata Vojvodine i Vojvođanska partija potpisale su sporazum o suradnji i najavili širenje i okupljanje oko Vojvođanskog fronta. Lider LSV-a Nenad Čanak tada je izjavio kako takav tip okupljanja u Vojvodini može biti sjeme iz kojeg može izrasti i podsjećanje ljudi u centralnoj Srbiji i Beogradu da građanska, nadnacionalna i demokratska opcija nisu zauvijek nestale i da one imaju svoje predstavnike. Početkom studenoga taj sporazum je potpisao i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Nedavno, 26. studenoga, te tri stranke usvojile su u Subotici Memorandum o budućnosti Vojvodine na zajedničkoj sjednici njihovih predsjedništava.
»Naše je strateško opredjeljenje da svi građani Vojvodine, bez obzira na nacionalnu, vjersku, zavičajnu ili bilo koju drugu pripadnost, trebaju tražiti u Vojvodini svoje mjesto pod suncem. U tom smislu, osobno i ne volim izraz manjinske stranke, jer smo svi mi u Vojvodini manjine. Više volim govoriti o nacionalnim zajednicama i u tom svjetlu mi smo pozvali sve nacionalne zajednice u Vojvodini da nam se pridruže, jer je ovo jedna interkulturalna grupacija koja treba ponuditi jedan potpuno novi koncept organiziranja Srbije. Suština je u tome da Srbiji ne trebaju nikakvi savezi za Veliku Srbiju, nego Srbiji treba savez za bolju Srbiju, a bolja Srbija može biti samo ona koja je multikulturalna, antifašistička i proeuropska«, rekao je Čanak na konferenciji za novinare u Subotici.
Na pitanje novinara o odnosima Hrvatske i Srbije, Čanak je istaknuo kako su se te dvije države uplele u mrežu populističkih zamki, koje onemogućuju da se razvijaju i budu okosnica ovog dijela svijeta.
»Balkan je Europa, ali na Balkanu nema mira ako se dozvoljava revidiranje historije, ako se dozvoli da se populizam oslonjen na ratne gubitnike iz II. svjetskog rata predstavi kao dominantna politička glavna struja u Srbiji i Hrvatskoj. Mislim da onda to otežava posao onima koji su za integrativne procese, a olakšava populistima, nacionalistima, desničarima i profašističkim grupacijama, kojih, nažalost, ima s obje strane granice.«
Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske, Čanak je je rekao kako bi učinio vrlo jednostavnu stvar.
»Otišao bih u Zagreb i pozvao na razgovor sve naše prijatelje, protjerane Hrvate iz Vojvodine devedesetih godina prošlog stoljeća, pa da se nađemo i da oni kažu što predlažu da se učini. Iz razloga što oni koji su platitili najvišu cijenu nacionalizma i populizma, a to su ljudi protjerani sa svojih ognjišta, zbog tih snova o Velikoj Srbiji i dijelom Hrvatskoj oslonjenoj na tradicije NDH-a, a ne na tradicije antifašističke Hrvatske, oni su ti čiji glas treba čuti. U tom smislu prognanici, izbjeglice trebaju se okupiti i Srbi i Hrvati i svi ostali da se pogledaju u oči i da kažu što oni misle o svemu tome da bismo već jednom mogli obrisati sav taj otrov koji je proliven devedesetih godina i da se ispričamo jedni drugima za sve što se događalo i da bi se prestalo s pričom ‘a što su oni uradili nama’ i da se počne s nečim sasvim drugim, a to je pitanje što možemo sada svi zajedno uraditi...«
Na pitanje postoji li u Srbiji autentična ljevica i hoće li tri stranke koje su potpisle Memorandum izaći zajedno na izbore koji se najavljuju za proljeće sljedeće godine, Čanak kaže:
»Autentična ljevica postoji. To je LSV. A glede zajedničkog izlaska na izbore ne mogu reći ništa konkretno iz razloga što odluke o tome donose stranačka tijela. Osobno ću se zalagati za to da se izađe na izbore iz razloga što stranke postoje da izlaze na izbore, a ne da ne bi izlazile na njih. Stranke postoje zato da funkcioniraju unutar institucija sustava, a ne da bojkotiraju ili uništavaju institucije sustava. I upravo zbog toga je čitava situacija koju trenutno imamo u zemlji naopako namještena, postavljena. Mi imamo oporbu koja traži od režima da ostane na duže vrijeme na vlasti, odgađajući izbore da bi se ispunili uvjeti koji se ne mogu ispuniti, jer ne spadaju u domenu nečega što vlast može narediti. To mora biti društveni proces formiranja društvene svijesti neophodnosti kontrole društvenih procesa u smislu svih javnih poslova, od javnog servisa preko trošenja javnog novca iz proračuna, pa nadalje. Jel znate kako se mi sada susrećemo s tim da se ljudi žale na to da je suviše nasilja u političkim obračunima, a previđa se da je to nasilje u političkim obračunima samo dio ukupnog nasilja u društvu koje se odnosi na nasilje prema neistomišljenicima uopće, prema onima koji su pod navodnicima pogrešne vjere, nacije ili seksualnog opredjeljenja. Drugim riječima, vi imate situaciju da je nasilje postalo legitimni način komunikacije, a s time što se dešava ne obračunava se na način kako se jedino to može, a to je po zakonu jednakim za sve, pa da ne postoje povlaštene grupe tzv. navijača i huligana ili ovog i onog, koji su u dosluhu s političarima ili s vojskom, crkvom, policijom ili ne znam s kim i onda su oni pošteđeni svega toga. E, vidite: dok se to ne riješi, sve ovo ostalo je prazna priča.« 
Zvonko Sarić

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay