Arhiv tekstova

Intuicija kaže šuma i ja joj moram poći

Skoro mi je jedna žena, koju sam tek upoznala, rekla da vjerujem svojoj intuiciji i to me je zapravo podsjetilo koliko sam sretnija bila u vrijeme kad sam joj zaista vjerovala. Ja i ja smo najbolje znale što je dobro, kamo ići, s kim vrijeme provoditi i uživale smo. A onda su se dogodile one stvari koje se moraju – obveze... Ali se evo sad dogodio podsjetnik u vidu žene. Razumjeli ste ovaj uvod u povratak moje drugarice intuicije i upravo je ona kriva što ja nikako da Prirodu i društvo začinim nekom destinacijom izvan Hrvatske. Prije sam voljela prošarati, a sad mi nekako okolnosti i želja ne dozvoljavaju. Htjela sam pisati o dalekim vrhovima i mojim maštarijama i onda mi je u život ušla fotografija ispod koje je pisalo Moslavačka gora.

Sve u svoje vrijeme

Kao da mi je netko nekada, možda sam u krivu, spomenuo šume i Moslavačku goru, i ne, nisam pobrkala, jer mi je tada sve zazvučalo kao Maslačkova gora. To je bila neka usputna priča i kroz pregršt drugih tema mi je promaklo istražiti malo više o toj fotografiji. I evo je opet u mojim rukama, dočekala me je u knjizi u kojoj sam je ostavila. Došlo je njezino vrijeme.
Moslavačka gora nalazi se u središnjoj Hrvatskoj, na granici Bjelovarsko-bilogorske županije i Sisačko-moslavačke županije, gdje se uglavila usred nizine okružena rijekama Česmom, Lonjom i Ilovom. Ni previše visoka, ni previše velika, s mnoštvom gorskih kosa i grebena, isklesana baš po mjeri nas prirodnjaka. O njezinim ljepotama pisali su i starogrčki i rimski pisci, ali ni suvremenici ne ostaju ravnodušni prema njezinim prirodnim blagodatima.
Najviši vrh je Humka sa svojih 488 metara nadmorske visine, a uz njega od visinskih kota tu su Vis (437 m) i Mjesec (354 m). Ako ste od onih koji vole čekirati najviše točke, dobro je znati da se na vrhu nalazi ograđeni objekt i antenski stup koji služi komunikacijskim potrebama. Na samom vrhu nema panoramskog pogleda, ali na samo pet minuta hoda prema Garić gradu vidik je zavodljiv. 
Cijelo područje je puno potoka i izvora. Južno od samog vrha je šumska kuća, mjesto idealno za pauzu i odmor aranžirano stolovima i klupicama i začinjeno izvorom. Do Humke se može doći raznim planinarskim putovima, ali i asfaltiranom cestom. Ipak, planinari češće biraju vrh Vis, jer je sa sjeverne strane šumovit, dok se s južne pružaju lijepi vidici prema dolini Save i taj je vidik najljepši na Moslavačkoj gori.

Sve to zbog šuma

Najljepši moment ovog područja, moja ideja vodilja, cilj i obilježje kraja koje me privlači su bjelogorične šume. Kratak opis kojim bismo objasnili predio počeo bi gustim šumama bukve, hrasta kitnjaka, graba, kestena, crne johe i breze, a završio se u nižim predjelima kultiviranim voćnjacima i vinogradima. Spomenute rijeke, brojni potoci i izvori i reklo bi se tu je sve. Cijela gora je pokrivena rastresitim materijalom i obrasla šumom, travama i kultiviranom vegetacijom, bez golih stijena i velikih strmina.
Šume su vrlo bogate različitom, ne samo florom nego i faunom. U ovim predjelima su staništa jelena, srna, zečeva, divljih svinja i mačaka, lisica, jazavaca, kuna zlatica, škanjaca, orlova, jastrebova, sova, mnogih ptica pjevica, brojnih gmazova, leptira i kukaca.
U gori ima ostataka davnih nastambi kao što su Jelengrad, Košuta grad, Garić grad, Bela crkva, Gradina Marić i druge. Od starih utvrda najpoznatiji je Garić grad, koji je uz Medvedgrad jedan od najstarijih srednjovjekovnih hrvatskih utvrđenih gradova u sjevernoj Hrvatskoj. Garić grad je napušten 1544. godine nakon stradanja od Osmanlija i od tada se čuvaju njegove ruševine koje su omiljeno mjesto za izletišta.
Čiju fotografiju vi čuvate u knjigama? Koji predjeli se od vas vješto kriju i čekaju svoje vrijeme da budu otkriveni? Mene moji pronalaze na razne načine i hvala im na tome. 
Gorana Koporan