Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Došle i sisvete

Ko i svake godine, bać Iva i njegova par dana pri sisveta ošli na groblje uredit grobove o njevi. Nisu vukli kamare cvitova, na svakomu grobu lane posadili po jedan žbunić sitnoga krezentina, prolitos lipo istiro, a vi dana se svaj iscvo. Na sisvete će dojt svakomu zapalit svićicu i izmolit očenaš. Na groblju ni bilo puno svita ko raniji godina. Dikoje čeljade. I svi samo nikuda žuru, ko zna jal i sami znadu kud. I to malo što došlo uredit grobove, starija su čeljad. Mlađi nemu vrimena, a ka se malo bolje prisapiš, ni ji baš puno ni ostalo u selu. A i no što ji ima, vazdan u nike žurbe, vazdan zauzeti, pa jim lakše dat grobljaru koju stotinu, pa će grobove o njevi uredit on. Bać Iva izmolijo očenaš, pa u ćošu blizu dadinoga groba opazijo jednu sitnu, poguritu ženicu, izgledala mu poznata. Okrenila se i manila jim rukom. Bila to Manda, dosta daleki rod, al njevi stari se pazili ko da su najbližnji. Uredila grob, oveći, tu je je posaranjivana cila familija. Još samo čeka da ona dojde na red. Ka posvršavala svaj posov, jako se dugo molila. A ko zna, možda i ni, možda samo tako stojala, zagledana u grob, možda štodirala o svega što proživila. Imala se o čega štodirat. U mladosti bila na glasu po lipote, a ope cili život ostala sama, brez roda i poroda. Imala tri sestre, sve tri starije o njoje. I sve tri bile ružnjikave, ko da Bog njoje dodilijo svu lipotu u njeve familije. Sve se zadivojčile, tribalo štodirat i na udaju. U njevu kuću stale zalazit koikake tetke, strine i ujne o selcki derana, al sve samo navišćivu kaparu za Mandu. Dada ni da čuje, mater se i nako ni ništa pitala. Kaki bijo zadrt, sve moralo bit nako ko ko njegovi stari. Napro se da jo uda redom po starine. Dice ni imo, samo te četiri cure, pa baram nji tijo otpravit po stari adeta. Prolazile godine, ništa se ni minjalo. Starije niko ni tijo, Mandu dada priko reda ni tijo dat. Puno derana se poženilo, a u njevu kuću ristale dolazit i tetke, strine i ujne o novi derana. Sve četiri sestre ostale neudane. Tri starije se, ka dada zanemoćo, latile paoršaga, a ruku na srce, baš se nisu ni otimale za ženckima poslovma. I mater više ni bila najzdravija, pa se Manda latila kujne i perajice. Kuća jim nikada ni bila tako uredita. Sva uvik na vrime okrečana i potkrečana, pendžeri čisti ko da nema stakla, sve u kuće na vrime namirito, a kogod kadgod dojde š njive, dočeka ga toplo jilo. Godine tako prolazile, dadu i mater saranile. Živilo se dalje, radilo se kako triba, mada su znale da će zauvik ostat same. Svejedno, ni u kuće, ni na njivama, ni se moglo opazit da jim fali muška ruka. I sestre stale vatat bole, pa poodlazile jedna za drugom. Manda ji po redu saranila. Isprva išla svaki dan na groblje, dugo ostajala i molila se. Crno nikada ni skinila. Stali je skoletat udovci i matori momci, zabadva. Veli, šta će je sad, ka više ne može imat dice. I nju vrime stalo gazit. Sva se zgurila, o ne lipote ostale je samo krupne oči. Međ svit više ni ni išla, jedino za sisvete na groblje.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika