Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Susret s Kristom mijenja čovjeka

U evanđeljima je mnogo primjera u kojima Isus susreće razne vrste grješnika, a oni poslije toga mijenjaju svoj način života. I ne potvrđuju samo biblijski primjeri da susret s Kristom mijenja čovjeka nego i mnogi primjeri svetaca kroz povijest Crkve, ali i običnih ljudi koje susrećemo u svojoj okolini. U svim tim primjerima krije se snažna poruka za suvremenog vjernika koji, bio toga svjestan ili ne, treba obraćenje i promjenu koja će ga približiti Bogu. Često mislimo kako nije moguće napraviti takav životni zaokret, zato nas liturgija trideset i prve nedjelje kroz godinu na primjeru Zakeja nadcarinika (usp. Lk 19, 1-10) želi podsjetiti da je Bogu sve moguće, pa i promijeniti čovjekov život. 

Božje milosrđe

Zakej želi vidjeti Isusa, želi ga susresti, zato se penje na drvo, s obzirom na to da je niska rasta, te je znao da u nastaloj gužvi nema velike šanse. Bivalo je sigurno i u drugim mjestima da su se ljudi penjali na drvo kako bi vidjeli tog novog Učitelja o kojem se među narodom širio glas. No, samo je Zakejevo penjanje zabilježeno u evanđelju, zato što je njegova nakana bila posebna. Naime, on se nije popeo samo iz radoznalosti. Isus, pogledavši ga, vidi u njemu želju za susretom koji će dati smisao njegovom životu. Kao na mnogim drugim mjestima, promjena se događa samo ukoliko grješnik prihvati Božje milosrđe i učini korak bliže Bogu. Isus u Zakeju prepoznaje onog koji želi promjenu, zato na tu potrebu odgovara tako da je navratio u njegovu kuću.
Farizeji su zgroženi Isusovim ponašanjem, jer ulazi u kuću velikog grješnika. Za njih je to potpuno neprimjereno, jer grješnici i pravednici ne mogu se miješati. No, Isus svima daje do znanja: »Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!« (Lk 19,10). U okruženju stalne osude i odbacivanja grješnik ne može pronaći način da promijeni svoj život nego, odbačen, nastavlja posrtati i tonuti u zlo iz kojega ne može izaći. Upravo je tako bilo u Isusovo vrijeme. Isus dolazi ponuditi ruku spasa svakom posrnulom čovjeku, pokazati mu da ga Bog nije zaboravio, te da Božje milosrđe može i njemu donijeti izbavljenje od staroga načina života.
I današnje društvo je često »društvo farizeja«. Mnogi nose etiketu loših ljudi koje treba izbjegavati. I danas su mnogi obilježeni kao u Isusovo vrijeme carinici i bludnice. I kao da se mi danas ne bismo čudili i bunili da u kuće takvih ljudi svrati neki crkveni velikodostojnik? No, Bog nikoga ne odbacuje, želi da se svatko spasi i promijeni svoj život. Naposljetku, tko i od nas može reći da je pravednik, da se nema za što kajati? Tko ne treba mijenjati svoj život, biti bolji, bez obzira ide li u crkvu redovito, je li član neke molitvene zajednice i sl.? Ali, koliko god da je netko griješio, koliko god da ga društvo zbog toga odbacuje, Božje milosrđe je uvijek veće. On spasenje nudi svakome, ono nije rezervirano samo za »pravednike«. Tako Isus hrabri svakoga tko se osjeća posrnulo i daje nadu svima koji misle da je za njih gotovo.

Željeti obraćenje

Kao što je dotaknuo Zakeja, Bog tako želi dotaknuti svakoga grješnika, no bitno je da je grješnik spreman na obraćenje. Zakej je bio svjestan svoga lošega života, a susret s Isusom omogućio mu je promjenu. Djeluje nam pomalo bajkovito, ali upravo u toj bajkovitosti očituje se snaga preokreta koju je ovaj nadcarinik doživio. On želi uistinu početi novi život, a to znači ne nastaviti varati nego prevarenima vratiti, ne grabiti blago samo za sebe nego pomoći onima kojima je potrebno. Susret s Isusom znači potpuni zaokret, kojega Zakej nije odlagao, već učinio odmah. Tako čini svatko tko je otvoren uistinu susresti Krista. Snaga toga susreta pokreće čovjeka na djelovanje, ali novo, drugačije od prijašnjeg, na djelovanje pravednika koji se rodio u tome susretu života.
Mnogi se od nas trude susresti Krista, ali očajnički primjećuju kako se ništa ne događa. Misa, pričest, ispovijed, molitva, hodočašća i svi drugi načini koji nas vode Kristu nisu donijeli plod u smislu temeljne promjene života izazvane obraćenjem. To je zato što u dubini srca ipak ne želimo da se takva korjenita potreba dogodi. Razni razlozi mogu biti za to: strah od prihvaćenosti u društvu, lakši život unatoč grješnom stanju, užitak, pozicije, posao, tuđe mišljenje… U svakoj našoj pobožnosti Bog je pružio ruku, poželio navratiti kod nas kao kod Zakeja, ali mi ga nismo bili spremni prihvatiti. Moramo uistinu poželjeti susresti ga bez straha i doživjet ćemo susret koji mijenja.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika