Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Na televizije ništa novo

Jesen dobrano odmakla. Vrime pušljivo, nema se šta radit ponapolju, pa svako gleda kako bi se malo zabavijo. A šta ima lipše neg nakurit pećicu, pa se natofrćit prid televiziju. Niko više ne bi ni po komšiluku, ni po rodbine po prela. Puno žencki danas više ne zna ni radit, ni skuvat jal speć ko kadgoda matere, majke i bake. Nit muški više znadu štajto na službu, nit se mladi cigru fota. I dica zaboravila sve cigre, u glava jim samo nikaki telefoni i sokoćala. Otkako se svit navadijo na televiziju, sve drugo zamrlo. Bać Iva ništa ne gleda već nikoliko godina, još otkako se zavitovo Svetomu Antunu. Slabo gleda i njegova, vazdan u nikomu poslu. Ka ni u fabrike, šuška po kuće, a ako baš i ne najde kakagod posla, začas zavrne tepsiju paretaka jal bundivare. Zoto se i obradovali ka jim naj što tira lemuzinu o kuma Tune jedno jutro dono lipu bilu kofertu, a na njoje zlatnima slovma natrukovano Pozivnica i prizime. Otvorili, unutri jim sve rastolmačito. Kum Tuna i njegova će pravit zlatne svatove u najvećemu bircuzu u varoši, pa zovu i nji i cure i njeve derane. I još velu da se ne upućivu na ajziubanu, nek ji kogod donese na lemuzine, pa bi mogli u manje varoši nait u starački dom i š njima povest staroga kuma i kumu. I tako jim nusput, a kum Tuna će tomu što ji donese dat nikaki cidulja za benzin, svakako ji može uzet koliko oće. Jako se obradovali, velu ajd da ji kogod zove i na kakogod veselje, već jim priko glave sarana. Oma tukli depeše i curama. Malo se snuždili ka jim odvratile, ne možu dojt ni jedna ni druga, a ni njevi derani. Brzo to i došlo. Nosijo ji kum Tunin stariji, veli svakako ide sam, njegovi ošli još pri nikoliko dana. Nagledali se lipote. U sale svitlo ko u raju, sve okitito i udesito ko u pravi svatova. Svita puno, vada priko dvisto čeljadi. Istina, rodbine skoro ništa, al zoto bilo puno ni što ji mož vidit na svi koferencija, televizija i u novina. Bilo i nikoliko popa i o njeve, al i o državne crkve. Ka se tribalo izmolit pri večere, molijo i jilo blagosovijo vaj o državne. Bać Iva gleda, nigdi tamburaša. Samo trumbetaši i vi što sviru na letriku. Cigralo se ni puno. Kanda svi gledali jedno na drugo, a cigurno se čekalo da počmu najveći. I ni se baš ni dočekalo, ti se kanda ni ne volju odmicat o trpeze. Tako se zastalima dočekalo i niko doba noći. Najveći se stali sprimat i pozdravljat sa domaćinom i njegovom, a ka poodlazili istom se onda stalo cigrat. Bać Iva i njegova ostali kod kumova i noćit. Stariji jim nikako oma potli večere odno njeve u dom, pa oma i on ošo doma. Svi se razišli prid zoru, pa i oni ošli ko domaćina. Kum Tuna i njegova se oma natofrčili prid televiziju, velu samo da vidu šta ima novoga u nikake zadruge. Dotle njeva sluškinja razmistila krevet, spavaće baš tude. Nevoljko posidali i bać Iva i njegova. Gledu, sve nikaki ko zna otkud skupiti. Bilo muški, bilo žencke, sve nikaki od zla oca i još gorje matere. Jedni se svađu, drugi se razodivu da jim se baš sve vidi, a cuju ko kočijaši. 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika