Arhiv tekstova

Boriti se za Božje kraljevstvo

Nakon što je prošle nedjelje uz pomoć tri prispodobe o izgubljenom i nađenom pokazao farizejima i pismoznancima da grijeh ne može biti zaprjeka za spasenje, ako je čovjek spreman na obraćenje, Isus se sada obraća svojim učenicima upozoravajući ih da trebaju ozbiljno shvatiti borbu za kraljevstvo Božje i život u njegovom duhu (usp. Lk 16,1-13).

Nepošteni upravitelj

Isus opet govori u obliku prispodobe, međutim koliko su nam prošlonedjeljne bile logične i lako razumljive, toliko nam ova stvara poteškoće i zbunjuje nas. Čudno je u prvi mah to što Isus hvali nepoštenog upravitelja, čiji su postupci tipični za jednoga prevaranta, koji, iako je razotkriven u svojoj prijevari, smišlja novu. To nas odmah podsjeća na tolike slučajeve prijevara i pronevjera u današnje vrijeme o kojima slušamo ili koje smo možda i sami doživjeli. 
Kao i svaki put, Isus i sada ne govori apstraktno, nego uzima primjer iz svakodnevnog života kako bi ga svi mogli razumjeti. Nepoštenih upravitelja uvijek je bilo, kao i danas nepoštenih direktora i menadžera. No, ovaj je razotkriven u svojim prijevarama te mu gospodar prijeti otkazom i traži da položi račun o svome upravljanju. Međutim, to nije kraj njegovom nepoštenju, jer on smišlja još jednu prijevaru. Tako pokazuje visok stupanj hrabrosti i rizika. Želi se osigurati da, kada ostane bez posla ne ostane bez prijatelja koji će mu pomoći. Zato on njima sada pomaže da krivotvore zadužnice i gospodaru prikažu da su dužni manje nego što doista jesu.
Isus pohvaljuje snalažljivost i odvažnost ovoga nepoštenog upravitelja. Naravno, on ne želi da njegovi učenici ovoga čovjeka slijede u njegovoj pronevjeri povjerenih dobara i nepoštenom poslovanju nego da njegovu snalažljivost i odvažnost primijene u svome zalaganju za Božje kraljevstvo. Jasna je razlika između Isusovih učenika i nepoštena upravitelja, on je »sin ovoga svijeta«, a oni su »sinovi svjetla«, jedino što im treba biti zajedničko je hrabrost i domišljatost u borbi za postizanje cilja. On im priča ovu prispodobu baš zato što primjećuje da se sinovi svjetla ne bore za kraljevstvo Božje s jednako hrabrosti i domišljatosti kao što se sinovi svijeta bore za ostvarenje svojih ciljeva. Ovom ih prispodobom želi potaknuti da se odvaže poput ovoga nepoštenog upravitelja, da se upuste u rizik, da upotrijebe svu svoju dovitljivost u borbi koju vode u ovome svijetu.
I danas je poruka ista. Ljudi se s više hrabrosti i promućurnosti bore za ovozemaljske ideale, za ostvarenje ciljeva koji su prolazni i materijalne dobiti. No, sve je manje onih koji će se upuštati u rizike kako bi se borili za Božje kraljevstvo. U toj borbi lako odustaju, povlače se pred zaprekama i opasnostima zaboravljajući da je dobit takve borbe vječnost. Ovom prispodobom Isus i nas želi potaknuti da sve svoje sposobnosti uložimo u borbu za Božje kraljevstvo, te da se ne bojimo rizika nego da u svakom trenutku budemo hrabri i odvažni.

Materijalno u službi vječnog

Ovonedjeljna Isusova prispodoba prepuna je znakovitih izjava, ali osvrnut ćemo se još na ovu: »Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore« (Lk 16,9). Nepoštenim bogatstvom ovdje ne možemo smatrati ono bogatstvo stečeno prijevarom, jer Isusovi učenici moraju uvijek biti pošteni. Pod nepoštenim bogatstvom ovdje se misli na materijalno bogatstvo, jer Isus je u mnogim drugim prilikama kritizirao one koji zgrću blago zemaljsko i nazivao ga varljivim te naglašavao bogaćenje u Bogu. Dakle, Isusov učenik od materijalnog bogatstva treba sebi napraviti prijatelja, odnosno iskoristiti ga u borbi za Božje kraljevstvo i tako od njega napraviti jedno od sredstava koje će mu omogućiti ulazak u vječnost.
Da bi materijalno poslužilo u svrhu vječnog ono ne smije biti smisao čovjekova djelovanja i postojanja. Isus nema ništa protiv bogatih, nego nam daje do znanja da bogatstvo ne vodi put spasenja, ali u tu svrhu može poslužiti ako čovjek prevrednuje svoja stajališta i poglede na život. U svijetu je, nažalost, uvijek bilo siromašnih i bolesnih koji su se mučili zbog svoje neimaštine, dok su bogati uživali u svome bogatstvu. Isus nas ovom prispodobom potiče na to da damo svoj mali doprinos ispravljanju ove nepravde. Mnogi svojim bogatstvom mogu pomoći sirotinji u njihovim mukama, samo je pitanje žele li to. Možda je potrebno da se odreknu nekih luksuza na koje su navikli, ali tek tada novac će im postati prijatelj.