Arhiv tekstova
Đuro Stantić ponovo hoda
Prošle subote, 7. rujna, otkriven je spomenik prvom subotičkom svjetskom prvaku nedaleko od njegove kuće odakle je krenuo na put vrsnog sportaša. Počeo je sportsku karijeru u čizmama uz smijeh svih sudionika, gledatelja i sudaca na terenu Palića krajem devetnaestog stoljeća, točnije 1896. godine. Spomenik je napravljen na osnovu fotografije ovog našeg sportaša s njegovim trenerom Nikolom Matkovićem. Začetak podizanja spomenika pokrenut je napisom o Đuri Stantiću 2009. u listu Glasnik Pučke kasine 1878 povodom kojeg se pismenim putem javila Nada Kozarić – da je ona živa članica porodice Đure Stantića. Ona jer praunuka sestre Đure Stantića, koji se nije nikad ženio. Nakon više dogovora pokrenut je postupak za podizanje spomenika ovom vrsnom sportašu koji je od običnog interesenta i koji je na Paliću gledao atletičare okupljene oko Lajosa Vermesa, najvećeg propagatora sporta u južnoj Ugarskoj, Bačkoj i Subotici, u drugoj polovici XIX. stoljeća postao svjetski prvak.
Na otkrivanju spomenika govorio je Mihály Vermes, unuk Lajosa Vermesa, evocirajući zasluge i dostignuća Đure Stantića, koji je postao prvi svjetski prvak 1901. u Berlinu i nositelj zlatnog olimpijskog odličja na održanom natjecanju u povodu desetogodišnjice od osnivanja modernih Olimpijskih igara na kojem je osvojio 1906. to odličje u brzom hodanju na 3.000 m.
Od ismijavanja do medalja
Na svom prvom natjecanju, vjerojatno još 1896., pojavio se na startu na Paliću sa željom da se natječe. Suci na startu i natjecatelji su ga ismijali, jer je bio u košulji, hlačama i čizmama. Uporan i željan da se oproba s pravim sportašima stao je na vanjsku stranu staze i dao im prednost od dvije-tri stotine metara te krenuo za njima obilazeći dužu stazu i konačno ih sve prestigao i stigao na cilj prvi uz ovacije publike. Prvi sportski trener i profesor u Subotici Nikola Matković je prepoznao u Đuri Stantiću nesporni talent i započeli su s treninzima. Đuro je svakodnevno prije odlaska na radno mjesto u Gradsku kuću odradio trening od svoje kuće do Palića i natrag. Tako je počelo, jer je veoma brzo počeo postizati dobre rezultate i pobjeđivati. Tako je već tih prvih godina pobjeđivao u Subotici, Budimpešti, Beču, Beogradu, Novom Sadu da je mogao na temelju svojih rezultata sudjelovati na međunarodnom natjecanju u Berlinu gdje je na 75 km u brzom hodanju osvojio prvo mjesto i titulu svjetskog prvaka.
Za prvih pet godina, nastupajući na 55 utrka, osvojio je uvijek prva mjesta. Na vijest da će biti organizirano natjecanje za proslavu 10 godina od osnivanja modernih Olimpijskih igara (1896.) u Ateni Subotičani su očekivali da će Đuro Stantić dobiti službeni poziv da bude član reprezentacije Ugarske, koja se prijavila za ovo natjecanje. Đuro Stantić je uvršten u ekipu Ugarske, koja je otišla na ovo natjecanje koje se smatralo međuolimpijadom. Na ovom natjecanju je Đuro Stantić bio premoćan, a kako ga neki natjecatelji nisu mogli stići, počeli su trčati i prestigli su ga u cilju, ali su bili diskvalificirani od grčkog prijestolonasljednika Konstantina pa je Stantić proglašen pobjednikom. Svoj život je završio na radnom mjestu u Gradskoj kući 10. srpnja 1918. i pokopan je na Bajskom groblju na čijem križu piše: »Počasni član subotičkog sportskog društva i olimpijac iz Atine 1906. g. i svjetski prvak. U zdravom tijelu zdrav duh«.
Grad mu se nije odužio
Lajos Vermes sa svojih 16 pokala, 35 titula, 250 medalja, 140 lovorovih vijenaca, 120 diploma kao i za ogromno propagiranje sporta na jugu Ugarske zavrijedio je svakako dobiti spomenik, koji je postavljen na Paliću. I Ivan Sarić, za svoja dostignuća u atletici, biciklizmu, motociklizmu a pogotovo u avijatici jer je prvi poletio na ovim prostorima još 16. listopada 1910., nesumnjivo da zavrjeđuje spomenik koji krasi naš grad.
I Vermesu i Sariću grad se primjereno odužio za njihova djela i dostignuća podizanjem spomenika. Nažalost, oni nemaju titule svjetskih prvaka niti su nositelji zlatnog odličja s međuolimpijskih igara koje posjeduje Đuro Stantić, a pronosio je slavu Subotice svugdje gdje je nastupao i osobno smatram da i Đuro Stantić zavrjeđuje isto. Ni Grad niti sportske institucije i organizacije nisu našle za shodno da na neki način potmognu podizanje spomenika Đuri Stantiću. Ostalo je da ovom vrsnom sportašu i prvom nositelju u Subotici titule svjetskog prvaka i zlatnog odličja s međuolimpijade spomenik podiže umirovljena učiteljica Nada Kozarić. Đuro Stantić danas kao da hoda i dočekuje posjetitelje Subotice i ispraća ih put Europe.
Spomenik je izradio Franjo Mačković i otkriven je 7. rujna na platou kod Vatrogasnog doma, na krivini Ulice Maksima Gorkog i Beogradskog puta u prisustvu blizu stotinjak poštovatelja Đure Stantića i prijatelja porodice. Šteta je što mediji nisu bili previše zainteresirani za ovaj događaj.
Ljudevit Vujković Lamić
