Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Sve ide priko reda

Bać Iva već niko vrime ne vidi ni mlađega o kuma Tune, nit kogagod o njegovi. Kum i kuma još pri par godina kupili kuću u varoši, pa je oma i ispopravljali i primundurili nako kako ona tila. Priselili se ščim bila gotova. Bać Ivu i njegovu nisu zvali ni na čast, vada nisu pristali međ ve što jim sad dolazu u kuću. Kako čo u selu, voga lita ko nji ošo i mlađi š njegovima. Kumu Tune i njegove se pridala jedna baka o devedes godina, imala švapcku penziju, na banke ofanj novaca i kuću ko nji u komšiluku, veću o njeve. Sirota, poživila još nikoliko miseci, pa jim ostavila lipi imetak. Kuću malo priuredili, pa oma u varoš dovukli i mlađega i njegove. Jedino stariji i njegovi ostali u selu u prandidovcke kuće, mada mislili da će oni u varoš. Doduše, dozidali još jedan sprat, a no dole bogato priuredili. Cilo selo se čudilo i pitalo, otkud jim najedamput toliko. Dok se kum Tuna i njegova nisu latili politike, ni ji ker imo za čega ugrist. Bać Iva u tomu štodiru malo i zadrimo. Preznijo se, taksa najedamput zalajo i to bisno, drot da pokida. Oma izašo odrezit vraca, a no kum Tuna i njegova, š njima i dite i cura o njevoga mlađega. Dite će na godinu u škulu, cura dvi godine mlađa o njega. Svi unišli, uto i bać Ivina došla iz stražnjega dvora, išla pokupit jajca. Skuvala kafu, dicama naljala kabezu, na po astala metnila tanjur škvarkima pogačica i tanjur pite jabukama. Dica nisu ni fala rekla, stala zavrtat nosevima. Ne bi vake kabeze kaku dobila, nego bi nikake u zeleni plehani ko konzervi. I stalno ništa iskali i džalakali, ni se o nji moglo ni divanit. Umirili se istom ka jim kum Tunina dala telefone u šake. Zablendali se u nji i više ji nisi mogo čut. Nisu se dugo zadržavali, velu ka su već tu, otiće malo i ko starijega. Ščim ostali sami, Bać Iva sijo za sokoćalo, priko njega i brže i bolje mož doznat šta ima novoga neg priko televizije. I skoro nikada to baš i ni lipo, al vada zavladala taka vrimena. Jal možda taki ljudi. Eto, vidi da naj što gospodari škulama, al ga kanda niko ništa ni ne pita, obnarodovo da će na godinu sve škule u države imat sokoćala što letu i nikake male robote, pa nek se dica lipo uču kako š njima triba upravljat. Veli, tako bi se dica ujedno cigrala, a krostu cigru i naučila koišta što će jim cili život tribovat. A vamo i u škulama u kojima se već uču sokoćala, dite za ocenu nabifla napamet, najviše no što tribovalo znat pri dvajs godina, pa bude i tako, da škular dobije peticu, a novo sokoćalo ne zna ni zapalit. Taj što gospodari škulama, a niko ga ništa ne pita, veli Englezi nam dali nikake velike novce, što će bit rasporediti po svima škulama za učit sokoćala. Bać Iva se samo pita jal ti Englezi znadu, a ko zna jal znade i taj naš, da u našima škulama nema ni flis papira ni sapuna, da su u više od polak škula ajzle još uvik ne o pri pedešezdes godina, nake što se na nji mora čučnit. Jal znadu, da u puno škula zidovi dreču za krečim, da ti sve stra pogledat u nji i iznutri i spolja? A ko zna, možda i znadu, al se držu reda da sve mora it priko reda.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika