Arhiv tekstova
Lombardija, zašto to
Dobro, nije baš toliko da nemam pojma ali zbilja, gdje li sam bila na satima zemljopisa ili gdje li su sati zemljopisa bili u mom školovanju? I znam da se to često pitam, ali ponavljam. Kada bi mene netko pitao, jedina svrha ovog predmeta bi bila zainteresirati djecu, mlade ljude za putovanje, za stavljanje putovanja na prvo mjesto, na neophodnost putovanja i to nekim divnim pričama o zemljama. Ne znam je li to već upisano kao cilj ovog predmeta u školama, ali ako jest onda način postizanja istog nije dobar. Sredstva nisu opravdala cilj, a praktičan primjer sam ja. Ne mogu se sjetiti niti jednog interesantnog momenta sa zemljopisa. Zapravo, sjećam se bježanja s jednog od satova. Da se odmah razumijemo, nisam bila od tih đaka nego je ovo bio neki kolektivni moment kada smo kao razred htjeli pokazati stav i iskazati revolt. Troje iz razreda je odlučilo ostati, dakle i iz ovog smo pali na zemljopisu, a kamoli s upoznavanjem Lombardije.
Milanska predrasuda
U pravu je svatko tko pomisli da škola nije jedino mjesto koje nas educira. Dosta je do kuće, prijatelja, okruženja, a najviše do nas samih. Dakle, na račun svih nas pišem propust s Lombardijom u smislu zašto se nismo ranije sreli. Možda kriviti Milano, koji je njeno glavno obilježje, mada nemam ništa veliko za pravdati ni te nesimpatije, osim te da mi je Milano sinonim za modu, a moda mi nikad nije budila interesiranja. Ne znam zašto nikada u podacima koje sam obrađivala kada je u pitanju Milano nije zalutao podatak kako baš u Milanu čuči prilika za vidjeti Posljednju večeru Leonarda da Vinchia. Doduše, uz vrlo male šanse jer, koliko sam pročitala, postoji ograničenje u broju ljudi koji u jednom momentu mogu biti u prostoriji, tako da se dešava da u vrijeme sezone karte budu rasprodane nekoliko mjeseci unaprijed. Kad smo kod da Vinchija i njegove umjetnosti, a i novih iznenađenja u priči o Milanu, tu su i kanali. O da, Milano ima kanale i to možete provjeriti u četvrti Novilji koja u posljednje vrijeme doživaljava procvat, jer je počinju naseljavati umjetnici. Možda sam odmah trebala početi s pričom o umjetnosti i pažnju posvetiti milanskoj katedrali, centu turističke ponude. Mada, popularnost dijeli s razgledanjem izloga u četvrti Quadrilatero d’Oro ali dobro, to je prihvatljivo. Ovo nije članak o Milanu ali sam mu se morala nekako odužiti kad dodam privlačan i buran noćni život, čuvenu milansku Scalu i divne parkove, mislim da će mi oprostiti predrasude.
Otkud priča o Lombardiji
Za sve je kriva ta fotografija i predio na njoj. Dobro, i priča na jednom od blogova o putovanju koje pratim. I jezera. Dakle, riječ je o jednoj od pokrajina Italije, smještenoj na sjeveru. Kao što spomenuh, glavni njen grad je Milano ali kako to obično biva, nije ljepota samo u velikim gradovima nego uzdahe uglavnom odnose jezera, velika jezera i upravo su ona najdivnija u Lombardiji. Probat ću očarati opisom fotografije: prekrasni pejzaži, sela kao izgubljena u vremenu, samostani, vile, muzeji, a o bojama ne treba ni počinjati.
Jezerska četvorka
Sve je počelo od jezera Como; 28 milja dugo, u obliku slova Y, okruženo planinama prepunim malih sela i puno besprekornih panoramskih pogleda. Ne čudi što mi je njegova fotografija iskočila pred očima kad je ovo veoma popularno mjesto među slavnima i oko jezera biste mogli da sretnete Madonnu, Georga Clooneya, Richarda Bransona i tko zna još koga s malog ekrana. Ne volim baš destinacije koje su interesantne slavnima, ali računam da i oni imaju ukusa i biraju raj na zemlji. Drugo u mom nizu, a prvo po veličini od jezera u Italiji je jezero Garda. Uz sve ljepote i atrakcije i zanimacije na vodi i oko nje koje nudi, meni najviše pažnje privlači njegova obala s južne strane duge plaže, a sa sjeverne stenovite litice. Biram veslanje i sjedenje i gledanje.
Kad me neke destinacije zaintrigiraju, ne umijem prestati pisati. Sljedeće na meniju jezera Lombardije je jezero Magiore, formirano od lednika, okruženo brdima, a ukrašeno s tri otoka. Bajka. Njegov sjeverni dio se proteže u Švicarskoj, što prirodi i ljepotama daje još ljepšu dimenziju, kao da mu i ovako nije bilo dosta zelenih brežuljaka i spektakularnih pogleda. Najmanje od današnje lombardijske četvorke je jezero Iseo, ali je njegova veličina skrivena u najvećem jezerskom otoku u Europi, Montisoli.
Sve što sada želim raditi je skriveno u jednom koferu i ovoj priči. Zovu me jezera, njihovi otoci i cijela Lombardija i ja im želim poći.
Gorana Koporan
