Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Bez jasne politike osnaživanja – od integracija do getoizacije

Prethodno smo već naveli da je pitanje osnaživanja nacionalnih manjina jedno od ključnih pitanja ka kojem svoju pozornost usmjeravaju kako politički djelatnici unutar europskoga sustava, ali isto tako i znanstvena javnost. 
Tako, recimo, jedna od eminentnijih ekspertkinja na europskoj razini Tove H. Malloy koja se pitanjem integracije i osnaživanja nacionalnih manjina u europskim državama bavi duži niz godina upozorava i ukazuje da su integracija i osnaživanje dva povezana konteksta i da osnaživanje zapravo podrazumijeva kreiranje uvjeta kako bi se pripadnicima manjinskih zajednica osiguralo sudjelovanje u procesu donošenja odluka. 

Posljedice marginalizacije 

I prethodno navođeni autori kao što su Rauter i Hofman ukazivali su više puta u izvješćima da manjinske zajednice koje ne sudjeluju u procesima donošenja odluka ostaju marginalizirane. Europski diskurs manjinske zajednice sve više manjine nastoji promatrati kao ravnopravne sudionike u sveopćem razvitku društva, a ne samo kao puke recepijente kojima država osigurava prava koja oni u većoj ili manjoj mjeri mogu konzumirati. Dakle, zajednica koja ne sudjeluje u procesu donošenja odluka ostaje marginalizirana i getoizirana. Getoizacija u bilo kom segmentu od kulturnog, političkog do ekonomskog ima materijalnih i velikih demografskih reperkusija, o čemu kontinuirano opadanje broja građana hrvatske nacionalnosti od popisa do popisa nesumnjivo svjedoči.

Ekonomski položaj manjina

Iako je socioekonomski kontekst jedan od ključnih pitanja položaja nacionalnih manjina i njihove uspješne integracije, Srbija je ovome pristupila kroz tek pet aktivnosti u Akcijskom planu od čega se prva mjera odnosi na romsku zajednicu i jačanje ekonomskog položaja romske nacionalne manjine. Druga aktivnost odnosi se na ekonomski oporavak zaostalih područja, koja su tradicionalno naseljena nacionalnim manjinama, kroz oporavak poduzeća koja su bila nositelji gospodarskog razvoja određenih regija i privlačenje investicija. Treća aktivnost odnosi se na privlačenje stranih investicija u područja naseljena manjinama. Četvrta mjera se odnosi na povećanje zapošljavanja nacionalnih manjina kroz politike aktivnog zapošljavanja. Peta mjera odnosi se na privlačenje investicija iz matičnih domovina manjina koje ih imaju. Same mjere su isto kao i strateški cilj dosta opširno postavljene s kontinuiranim rokovima koje je teško pratiti, a nacionalna vijeća manjina koja bi trebala biti glavni nositelji manjinske autonomije i samouprave u Srbiji predviđena su isključivo kao partneri, bez da su bila ozbiljnije konzultirana prilikom kreiranja navedenih mjera. Sam strateški cilj ovog poglavlja dosta je paušalno i široko postavljen u smislu da se nastoji pridonijeti unaprjeđivanju ekonomskoga položaja nacionalnih manjina.

Nezaposlenost i siromaštvo

Istodobno, predstavnici hrvatske manjine su realizirajući svoju potporu državi Srbiji kontinuirano dostavljali izvješća o provedbi Akcijskoga plana i isto tako upozoravali na nerazmjernu uposlenost pripadnika hrvatske zajednice u tijelima javne uprave, ali i na neodgovarajuće mjere koje je država planom predvidjela. Kao nova nacionalna manjina Hrvati u Vojvodini se suočavaju i s ekstremnim siromaštvom, isključeni iz procesa donošenja odluka i nastanjeni uz pogranične i ruralne krajeve vojvođanskih regija, u uvjetima zakašnjele tranzicije i još uvijek nekonsolidirane demokracije došlo je do ubrzanog osiromašavanja hrvatskoga naroda u Vojvodini. Ovakvu situaciju uočile su i europske institucije zadužene za praćenje i monitoring etničke diskriminacije, najprije u izvješćima Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI). Tako se kao jedan od glavnih problema kroz četiri izvješća objavljena za Srbiju u periodima 2007., 2011., 2014. i 2017. ističe nerazmjerna uposlenost nacionalnih manjina, koja je najizraženija, kako kod Roma tako i kod novih nacionalnih zajednica. U posljednjem izvješću iz 2017. prvi puta se ukazuje na problem nerazvijenih područja koja tradicionalno naseljavaju pripadnici nacionalnih manjina. Iako srbijanske vlasti tvrde da je stopa neuposlenosti u 2015. bila 17,7 posto, Europska agencija navodi podatke dobijene od organizacija civilnoga društva prema kojima je nezaposlenost u manjinskim područjima iznosila čak 60 do 70 posto. 

Ekonomska nerazvijenost

Iako su državne institucije deklarativno naglašavale da su se prilikom kreiranja Akcijskog plana u potpunosti rukovodile mišljenjem Savjetodavnoga komiteta, ovo opovrgava i činjenica da je upravo jedno od ključnih poglavlja koje je nužno za osnaživanje i integriranje manjinskih zajednica poglavlje koje se odnosi na ekonomski položaj (koje je potpuno suprotno postavljeno od preporuka komiteta). U prilog ovome ide upravo Treće mišljenje za Srbiju gdje se prilikom evaluacije članka 15. koji se odnosi na participaciju u socio-ekonomskom kontekstu, ukazuje da se područja koja tradicionalno naseljavaju nacionalne manjine suočavaju s kontinuiranom ekonomskom nerazvijenošću. Komitet eksperata ukazao je i na činjenicu da same privremene mjere nisu dovoljne i da je neophodno da se osiguravaju i kreiraju uvjeti za adekvatno uključivanje nacionalnih manjina u kreiranje i realizaciju mjera kako bi se otklanjali postojeći problemi u socio-ekonomskom kontekstu uz puno uvažavanje specifičnosti manjinskih zajednica naseljenih na određenome teritoriju, odnosno regiji.
Darko Baštovanović, autor je međunarodni tajnik 
Hrvatskog nacionalnog vijeća

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika