Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Došle u modu nove bicigle

Prošlo par kišoviti dana, bać Iva se zaželjijo vidit sunca. Jedva čeka da malo sidne na biciglu i obide selo. Veli njegove, kreniće se oma potli fruštuka. Al nikako da se potrefi nako kako smisli. Samo što otriso usta, niko sto rdat na vraci. Taksu ne mož smirit, drot da pokida. Njegova oma veli, a i sam zno, došo kum Tuna. Na njega Taksa najbisnije laje, vada će mu dovika zabardat naj šljokac što o njega dobijo još dok bijo štene. Bome, onda ga i bać Iva nakitijo, nek mu sto put kum. Ne može niko dojt u negovu kuću, pa udarit ni dite, ni kera, ni mačka. Ne smije ni larmat na nji. Kumu Tune to baš i ni bilo pravo. Jedno vrime ko malo i požmavo, al ne zadugo. Znade da bać Iva uvik ima rakije, ne bi se voljijo š njim zavadit zapravo i zauvik. Bać Iva se lagano digo iza astala i ošo do vraci. Ka ji odrezijo, ima šta vidit. Naskaku i kum Tuna i poštaš, čeku da kogod izajde. Poštaš ni tijo ni unit, samo mu do rpu bili kuferti, moro za nji dat i krsta. Veli, ima pune ruke posla, ope radi sam, noga što mu pomaže šef poslo u drugo selo, tamo će se manje umorit. Ne bi se bijo rad zamirat njegovomu dade. Bać Iva brez očali ni ni opazijo, jedna o kuferti bila za pokojnoga dadu, jedna za pokojnoga staroga dadu, jedna za pokojnoga didu i jedna za pokojnoga prandidu. Prva dva kadgod bili nove atrese, a za druga dva ni sam ne zna kako baš vamo doneli. Svi davno pomrli, al ji vada još nisu stigli istrisat. Doduše, penzije jim ukinili oma, jedva se o duše odilili. Više se niko ne bi pribunijo i poslo, al zoto redovno dojdu rešenja za koišta platit i cidulje za izbiranje. Tamo ji još nisu stigli istrisat. Kum Tuna unišo, veli ne bi se marijo malo zapaprit. Ni ostalo samo na tomu. Bome, ka izdunijo par polučaka i bać Ivina iznela nastal malo šunke, malo kobasice, blek slanine, sose, paprike i luka, zasuko se i prisnapijo ko da nedilju dana ni jijo. »Bome, kumo ti znadeš oko čoveka. Moja donese iz dućana malo salame, tanka ko flis papir, jogurta i par perečića i to ti je fruštuk. Veli, dosta je to za mene, vada vidla šta mi natrukovali doktori za srce. Velu pritisak velik, šećer još veći, krv masna, pa jako moram pazit šta jidem. I velu, moram se šetat, jal biciglat svaki dan po nikoliko kilometeri«, veli kum Tuna priko zalogaja. »E, kume, baš dobro. I ja se tijo krenit na biciglanje, pa možemo i zajdno. Otidemo lipo do fodbala, pa muz štreku doi Livadica, a odnud možemo dojt natrag kroz Novo naselje. To ti je taman koliko se triba biciglat svaki dan. Eno u vojatu bicigla o pokojnoga dade, izduraće ona tvoji stodvajs«, veli bać Iva. Baš se obradovo što ćedu ko kadgod. »A, kume, ja se dobro pripravijo, kupijo ganc novu biciglu. Samo da je vidiš! Sidneš na nju, ne moraš ni pedalit. Ide sama, baš se ništa ne umoriš. Ti jedino moraš kormanit. Veli kum Tuna i izdune čašu katarke što mu naljala bać Ivina. Bać Iva izašo i latijo biciglu, a kumu Tune naj što tira lemizinu doturo novu, na struju. »Vada ti baš to doktori pripisali«, veli mu bać Iva i naškobi se sam sebe u brk. Njemu dobra va što triba pedalit.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika