Arhiv tekstova

U znaku jubileja

Prvi križ na Hrvatskom Majuru podigao je Ivan Gabrić 1897., a obnovili su ga njegovi praunuci 1994. godine. Iste godine održano je i prvo proštenje kojega je pokrenuo mons. dr. Andrija Anišić zajedno s negdašnjim tavankutskim župnikom i praunukom Ivana Gabrića – vlč. Antunom Gabrićem. Kada je sveti otac Ivan Pavao II. godine 1995. proglasio košičkog mučenika Marka Križevčanina svetim, ovo proštenje je vezano uz njegov blagdan. 
Ovogodišnje proštenje proteklo je u znaku ovog značajnog jubileja, a slavlje je označeno blagoslovom obnovljenog Gabrićevog križa, kojega je obnovio Zlatko Gabrić s obitelji. Misno slavlje je predvodio vlč. dr. Marinko Stantić, rektor svetišta Bunarić i župnik iz Aleksandrova u zajedništvu s domaćinom vlč. Draganom Muharemom te mons. dr. Andrijom Anišićem i vlč. Draženom Skenderovićem. Na misi su čitale dvije ovogodišnje bandašice: Snežana Skenderović, gradska bandašica, te bandašica na Dužijanci u Maloj Bosni Snežana Lulić. Obje ovogodišnje bandašice su rodom s Hrvatskog Majura. Pjevanje je animirao župni zbor iz Male Bosne pod ravnanjem Jelene Demšedi. 
Na koncu slavlja župnik je uputio riječ zahvale Bogu i svim prisutnima zbog kojih ovo proštenje i dalje živi, napose bivšim i sadašnjim stanovnicima Hrvatskog Majura. Spomenuo je još dvije značajne obljetnice – 60 godina bračnoga zajedništva Gabriške i Jose Gabrića, koji i dalje žive na svom salašu na Hrvatskom Majuru. Sa sinom Martinom Gabrićem ove su godine bili i domaćini svećenicima koji su predslavili proštenje. Druga, ne tako lijepa obljetnica je 40 godina otkako je razmontirana pačirska pruga, koja je bila glavna žila poveznica s gradom i okolnim mjestima. To je bio jedan od najsnažnijih razloga da se nekad brojno stanovništvo Hrvatskoga Majura (preko 250 salaša) raseli i napusti svoje salaše. Proštenje o blagdanu sv. Marka Križevčanina ostaje jedini dan u godini kada mnogi prođu starim atarima i sjete se prošlih dana, nadajući se da će generacije iza njih sačuvati spomen na nekad bogatu povijest ovog, sada već pustog mjesta. 
K. B.