Arhiv tekstova

Somborski Hrvati i HSS

Politika i sudjelovanje u političkom životu nije pretjerano zanimalo bunjevačke Hrvate na okolnim somborskim salašima. Razdoblje poslije osnutka nove države Srba, Hrvata i Slovenaca jest bilo razdoblje u kome je ovdašnje bačke Hrvate okupljala Bunjevačko-šokačka stranka, ali su sve do pojave ideja Hrvatske seljačke stranke (do 1925. godine ta stranka nosila je ime Hrvatska republikanska seljačka stranka) ovdašnji salašari manje bili zainteresirani za politiku. Promijenilo se to početkom 20-ih godina prošlog stoljeća kada do Sombora stižu ideje Hrvatske seljačke stranke, koja vrlo brzo dobiva svoje pristalice među ovdašnjim salašarima, bunjevačkim Hrvatima.

Antun Matarić

Prve podružnice Hrvatske seljačke stranke osnovane su u Nenadiću, na Bezdanskom putu, salašima Matarić i Lugumerci 1923. godine. Svoje pristalice ova stranka imala je i među drugim pripadnicima hrvatskog naroda, pa je tako početkom 20-ih godina prošlog stoljeća ogranak Hrvatske seljačke stranke osnovan i u Beregu, Monoštoru. Zanimljivo, i prije nego što su ideje HSS-a stigle do salaša somborskih Hrvata već je HSS neformalno djelovao u Monoštoru, gdje je svoje pristalice ova stranka imala još 1921. godine. A ideje HSS-a »primile« su se i u mjestima gdje su Mađari bili većinsko stanovništvo, pa je tako ostalo zabilježeno da je HSS aktivan bio i u Kupusini i Telečkoj, mjestima u kojima su skoro cjelokupno stanovništvo činili Mađari. Bilo je to razdoblje kada su ovdašnji Hrvati–Bunjevci i Šokci svoj identitet snažno vezivali uz nacionalnu pripadnost hrvatskoj matici. Najveći utjecaj na promiviranje ideja HSS-a imao je Antun Matarić, koji je vojničke dane proveo u Zagrebu. Bila je to prilika da se ovdašnji Bunjevac upozna, ali i prihvati, ideje Stjepana Radića i Hrvatske seljačke stranke. Kada se vratio u Sombor aktivno se uključio u formiranje HSS-a na ovim prostorima.

Govor pred 10.000 Somboraca

Prije nego što su do sjevera Bačke stigle ideje Hrvatske seljačke stranke među ovdašnjim Hrvatima aktivna je bila Bunjevačko-šokačka stranka, ali su ovdašnji Hrvati HSS sve više prepoznavali kao svoju stranku koja zastupa i štiti njihove nacionalne interese, pa se 1926. godine ta stranka pripojila Radićevom HSS-u. Desilo se to baš u Somboru. Službeni datum prelaska članova Bunjevačko-šokačke stranke u HSS bio je 24. svibnja 1926. godine. Bio je to važan i značajan dan, pa je tom događaju nazočio i sam Stjepan Radić. Ostalo je zabilježeno da je tada održao govor u Somboru pred čak 10.000 ljudi. Osim Radića, u Somboru su bili i drugi dužnosnici HSS-a: Pavao Radić, Stjepan Basariček, Ivan Granđa, Ivan Pernar i drugi. Poslije toga političari iz Zagreba prenoćili su u salašima Nenadić kod Šime i Roze Karas, aktivnih članova stranke. Nije to bio prvi Radićev posjet ovdašnjim pristalicama stranke. Tajno je u Somboru i među ovdašnjih Hrvatima bio 1924. godine, a gostoprimstvo mu je tada pružio Antun Matarić, predsjednik somborske organizacije stranke. Poslije govora pred 10.000 pristalica u Somboru stranka je dobijala sve više sljedbenika. Godinu dana kasnije na području Sombora imala je 22 organizacije u hrvatskim mjestima – Beregu, Lemešu, Monoštoru, Nenadiću, Gradini, Bezdanskim salašima, Matarićima, Lugumercima, Vajskoj, Plavni, Bođanima… Ali i u mjestima naseljenim Nijemcima kao što su Apatin i Odžaci.
Uvođenje Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra značilo je zabranu rada HSS-a. Vodeći ljudi stranke su hapšeni i zatvarani, a obično članstvo se sve više pasiviziralo, ali je nastavilo djelovanje u nacionalnom interesu kroz rad kulturnih udruga. 
Z. V.