Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Božje kraljevstvo ispred svega

Vjerniku se stalno nameće pitanje kako što bolje odgovoriti na Isusov poziv nasljedovanja. Je li je pravi odgovor molitva i kontemplacija ili djelovanje, ili pak prožimanje jednog i drugog? Primjer sestara Marte i Marije odgovara na vjerničke dvojbe glede toga što je ispravno: djelovati ili slušati.

Marta i Marija

Isus dolazi u posjet sestrama. On je tada bio već na glasu kao Učitelj, pa ga je bilo potrebno dostojno ugostiti. To je zahtijevalo mnogo truda i angažmana, osobito što se Marta sama zauzela da na što bolji način ugosti Isusa. Marija je, za razliku od nje, sjela do njegovih nogu i slušala što naučava (usp. Lk 10,38-42). Marta ne razumije Mariju i smeta joj njeno ponašanje, smatrajući da je ispravno ono što ona radi i da bi joj se sestra trebala priključiti. Isus nije reagirao na ponašanje sestara, niti je imao namjeru izraziti svoje mišljenje, no Marta ga na to potiče u želji da se on s njom složi i ukori Mariju. Ali, dešava se upravo suprotno, što je zasigurno u prvi mah zbunilo Martu, a kasnije zbunjuje i mnoge koji čitaju i slušaju ovaj odlomak iz evanđelja: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti« (Lk 10, 41-42).
Ne treba pogrešno shvatiti ove Isusove riječi. On nije podcijenio i obezvrijedio Martin rad i trud nego je samo istaknuo što je »bolji dio«, a bolji dio je uvijek slušati njegovu riječ. Isus Martu ne kori, on je usmjerava da i ona bude sposobna razlučiti što je bolje i oko čega se valja brinuti. »Jedno je potrebno«, kaže Isus Marti, naspram mnogih briga koje su je zaokupljale. To jedno koje treba biti ispred mnogih briga Isus je protumačio u jednoj drugoj pouci: »Ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati« (Lk 12,29-31). Dakle, ono jedno što treba biti ispred svega ostalog je Božje kraljevstvo, a sve ostalo treba biti u njegovoj službi.
Isus nije želio povrijediti Martu niti reći kako je njen rad nepotreban, posebno ako znamo da je on često prihvaćao pozive na gozbe i da je navraćao u kuće gdje su ga ljudi gostili. Ali, to nije radio zato jer se volio gostiti i čašćavati nego zato što je to bio način da se približi ljudima, da uđe u njihov dom i pouči ih o Božjem kraljevstvu, o Bogu Ocu, da im se razotkrije kao Krist. Dakle, gozba nije bila svrha nego sredstvo. Tako je i Marti želio skrenuti pozornost da je lijepo što želi ugostiti njega i njegove učenike, ali je ipak važnije da čuje njegovu riječ, pa čak i ako ih zbog toga neće ugostiti onako kako je zamislila da treba. U odnosu na vječnost i Božje kraljevstvo brige oko ugošćavanja su banalne i nepotrebne.

Više se pouzdavati u Boga

I današnje vjernike možemo podijeliti u dvije kategorije, na one poput Marte i one poput Marije. Ovi prvi su svi oni koji su opterećeni različitim brigama koje donosi ovozemaljski život. Istina je da su brige sastavni dio života i da od njih nitko ne može pobjeći, ali je razlika u stavu, osobito kada su u pitanju vjernici. Mnogi koji kažu da vjeruju zapravo nemaju dovoljno pouzdanja u Boga i njegovu providnost, pa pokušavaju sve svoje brige i probleme sami riješiti, a pošto često u tome ne uspijevaju, brinu se još više i trude još jače, pa zaborave brinuti za Božje kraljevstvo i prestanu imati vremena za Boga. 
Vjernici poput Marije su oni koji život na zemlji usmjeravaju prema vječnosti. I oni brinu i trude se svladati životne probleme, ali s bitnom razlikom da sve te probleme ne rješavaju sami nego se pouzdaju u Božju pomoć. Oni svoj pogled stalno usmjeravaju prema Isusu, slušaju njegovu riječ i slijede njegovu pouku. Ne dopuštaju da ih išta što se vezuje isključivo za ovaj život udalji od Boga.
Ponekad je teško razlučiti radimo li ispravo, ali ako imamo vremena za Boga i ako nam je život usmjeren na nasljedovanje njegovog nauka na dobrom smo putu. Ne dopustimo da nas posao, karijera, materijalna sigurnost i ljudski prestiži odvrate od Boga i oduzmu ono dragocjeno vrijeme koje bismo trebali njemu posvetiti. A svako naše djelovanje treba biti ispunjeno ljubavlju i pouzdanjem u Krista, jer Kristov učenik mora biti prepoznatljiv u svijetu.
Ana Hodak

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika