Arhiv tekstova

Srbija je država zakašnjele i još uvijek nedovršene tranzicije

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov nastavio je kontinuitet rada članova i dosadašnjih predsjednika ove stranke u području političke angažiranosti glede opstojnosti dostojanstva Hrvata u Vojvodini i postizanja njihove ravnopravnosti, u smislu da se ovdašnji Hrvati tretiraju isto kao i drugi građani Srbije. E pa sad, ako to jest činjenica borbe, a jest u našim životima, ovdje, u Srbiji, onda nešto debelo škripi! Uz kratki osvrt na dosadašnja postignuća DSHV-a, u fokusu razgovora su bile teme o aktualnim događanjima vezanim za ovdašnje Hrvate i rad stranke.
U kojoj je mjeri DSHV od osnutka davne 1990. godine, pa do danas, doprinosio ostvarenju građanskih prava i suživotu na ovome podneblju, kao i ostvarenju nacionalnih prava ovdašnjih Hrvata?
U velikoj mjeri, a neki puta je djelovanje DSHV-a bilo od presudne važnosti za ostvarenje nekog cilja bilo da je riječ o građanskim i manjinskim pravima bilo da je riječ o, kako ste naveli, suživotu! Naime, upravo se DSHV-u imaju pripisati brojna postignuća koja je hrvatska zajednica u Vojvodini od 1990-ih godina ostvarila. Jer, i informiranje i obrazovanje na hrvatskome jeziku, kao i službena uporaba hrvatskoga jezika te razvoj kulturnog stvaralaštva među vojvođanskim Hrvatima bili bi puno siromašniji da nije bilo političkoga djelovanja samoga DSHV-a te zalaganja svojih brojnih članova. Stranka je, naime, pružala ključnu pomoć prilikom osnutka novih institucija i organizacija u područjima značajnim za ostvarivanje manjinskih prava. Riječju, tijekom proteklih 29 godina postojanja Demokratski savez Hrvata u Vojvodini se prepoznavao po stalnoj zauzetosti za dostojanstvo Hrvata u Vojvodini i političko djelovanje za našu ravnopravnost u srbijanskom društvu.
U Baču je nedavno otvoren obnovljeni franjevački samostan i muzejska zbirka. Na svečanosti nije bilo službenih predstavnika hrvatske manjine, jer, kako saznajemo, na nju nisu bili pozvani. Znate li zbog čega? Na Vašem twitter nalogu ste napisali: »Načela isključivanja onih kojih se to neposredno tiče nije demokratsko načelo! Kako doći do načela uključenosti Hrvata u Srbiji u društvene procese, najveći je izazov pred nama!« Kako nadvladati taj izazov?
Ne znamo točno razloge zašto nas ne pozivaju, no, ono što jest sigurno da odgovornost nije na predstavnicima hrvatskih institucija i organizacija! Dakle, pitanje treba adresirati drugim subjektima, preciznije predstavnicima vlasti, koji još uvijek provode takvu praksu. Tu je, čini mi se, onda situiran i odgovor kako spomenutu isključenost Hrvata iz društvenih procesa zamijeniti njihovim uključivanjem. S druge strane, institut zajamčenih mandata na svim razinama zakonodavne vlasti i osigurano mjesto u izvršnoj vlasti na razini lokalne samouprave – ono što imaju Srbi u Hrvatskoj – zacijelo bi stubokom izmijenilo situaciju. Do ostvarenja toga političkog cilja, za koji se više od desetljeća zalaže DSHV, na nama je da uvijek ukažemo na primjere isključenosti predstavnika Hrvata, napose u procesima i situacijama koji se nas neposredno tiču, i da usporedno stalno zahtijevamo da budemo uključeni u isto.
Je li se nogometna utakmica reprezentacija dvije manjinske zajednice, Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, odigrana u Tavankutu 15. lipnja, pokazala kao značajna, jer je inkluzivnog karaktera, nadilazeći dnevnopolitičke obračune službenog Beograda i Zagreba?
Ne samo nogometna utakmica nego i razmjena kulturnih sadržaja te večeri u Tavankutu, te susreti na najvišoj razini predstavnika manjinskih samoupravnih tijela – Hrvatskog nacionalnog vijeća i Srpskog narodnog vijeća, i političkih stranka Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske – Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Samostalne demokratske srpske stranke, bili su od izuzetnog značaja, jer smo na taj način htjeli dati svoj prinos boljim odnosima, kako između dviju država tako i između dva naroda. Naime, usprkos relativno dugom i velikom zastoju u odnosima između Srbije i Hrvatske, mi smo kao politički predstavnici dvije manjinske zajednice na najvišoj razini nastavili razgovarati o međusobnoj suradnji, koja je i do sada bila uspješna, i to u različitim područjima društvenoga života – sportu, kulturi, obrazovanju, politici. Ona će, kako je dogovoreno, biti nastavljena, institucionalno uokvirena i sadržajno obogaćena, te ćemo tako biti i dalje konstruktivni i pozitivni čimbenik u ukupnim srpsko-hrvatskim odnosima. Riječju, djelom smo posvjedočili kako manjine mogu biti u pravom smislu značenja te riječi most u suradnji između dviju država!
Momčad ovdašnjih Hrvata mora čak i štedjeti za deterdžent za pranje dresova, dok to nije slučaj, koliko mi je poznato, u svezi momčadi manjinske zajednice Srba iz Hrvatske. Ukazuje li i ta činjenica na razliku položaja manjina u Srbiji i Hrvatskoj?
Posve slikovito govori! Na to smo i ranije ukazivali, no vrijedi opetovano isticati, budući da se o tome malo zna, a često se i previđa ta činjenica! Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji nalaze se u, strukturalnom i formalnom smislu, u nejednakom položaju. Najprije, pristojna konsolidirana demokracija, stupanj vladavine prava, neovisnost i funkcionalnost institucija, ustavna pozicioniranost manjinskih prava i prateći institucionalni aranžmani, napose uključenost u procese odlučivanja, kao i razvijenost manjinskih prava i financijska sredstva koja se imaju na raspolaganju za ostvarenje istih, daleko su povoljniji čimbenici kada je riječ o Srbima u Hrvatskoj! Pri tomu mi, naravno, ne pada na pamet zanijekati da se u svakodnevnom životu građani srpske nacionalnosti u Hrvatskoj suočavaju s problemima, s kršenjem ljudskih prava i s neostvarivanjem manjinskih prava. S druge strane, Srbija je država zakašnjele i još uvijek nedovršene tranzicije, s deficitima u vladavini prava i funkcioniranju neovisnih institucija, o čemu svjedoče izvješća o napretku Srbije u europskim integracijama relevantnih institucija Europske unije, reguliranje manjinskih prava riješeno uz veliki broj prijepora i nedostataka, a prateći institucionalni aranžmani ni na koji način nisu riješili pitanje manjinske samouprave i sudjelovanja predstavnika nacionalnih manjina u procesima donošenja odluka, dok su financijska sredstva s kojima hrvatska zajednica u Srbiji raspolaže u odnosu na srpsku u Hrvatskoj nekoliko desetaka puta manja. 
Što govore činjenice?
To, onda, i u strukturalnim pitanjima jednakosti stavlja Hrvate u nepovoljniji položaj u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. Recimo, u obrazovanju – više od 70% nastavnika je jezično nekompetentno, a ni nakon 17 godina postojanja obrazovanja ne postoji prosvjetni savjetnik za nastavu na hrvatskom; ili u kulturi – ne postoji nikakav popis niti materijalne niti nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji, a godinama izostaje zaštita ili obnova sakralnih objekata vezanih uz Katoličku crkvu; izostaju osude predstavnika vlasti i sankcije pravosudnih tijela kada je riječ o etnički motiviranim incidentima; ne postoji točna slika o kvaliteti ostvarivanja prava na službenu uporabu hrvatskog jezika i pisma; nema podataka, osim na razini Autonomne Pokrajine Vojvodine, o broju Hrvata uposlenih u državnoj upravi; manjinsko »samoupravno« tijelo nema niti jednu izvornu nadležnost u svom djelokrugu rada, osim što daje mišljenja na odluke koje donose tijela vlasti, iz kojih su Hrvati isključeni, budući da ne postoje zajamčeni mandati; Republika Srbija se više od tri desetljeća jednostrano a s brojnim aktivnostima miješa u identitetska pitanja ovdašnjih Hrvata i tako odlučujuće pridonosi izgradnji tzv. bunjevačke nacije... Dakle, ovdje sam naveo neke aspekte strukturalne nejednakosti u odnosu na srpsku zajednicu u Hrvatskoj, pri čemu još jednom ističem kako to ne znači da ne postoje problemi u funkcioniranju strukturalnih pretpostavki koje prate društveni položaj i ostvarivanje manjinskih prava Srba u Hrvatskoj.
Sredinom lipnja održana je osnivačka skupština Mjesne organizacije DSHV-a u Starčevu. Planira li se daljnji razvoj rada stranke i aktivnosti u Banatu?
Tomu smo se posebno obradovali, jer su Hrvati u Banatu najslabije organizirani – ovo je nakon Zrenjanina tek druga osnovana mjesna organizacija DSHV-a i posljedica je djelovanja našeg člana Gorana Kaurića! Naravno, na ovome ne želimo stati. I ne samo da planiramo osnovati još nekoliko mjesnih organizacija već na tome aktivno i radimo, o čemu će javnost biti na vrijeme obaviještena.
Vidite li važnim otvorenje Šokačke kuće u Vajskoj za budućnost hrvatske zajednice u Podunavlju? Kako ocjenjujete realizaciju projekta?
Itekako je važno ne samo za Hrvate u Vajskoj nego i za cijelu hrvatsku zajednicu u Srbiji! Najprije, jer je jedna inicijativa mjesne hrvatske kulturne udruge realizirana. Drugo, zajedničkim djelovanjem Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini promovirana je ideja i lobirano je da se osiguraju financijska sredstva za ostvarenje ove vrijedne inicijative. I treće, a što je isto tako važno, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić osigurao je ne mali iznos novca – oko 8 tisuća eura. Na taj način hrvatska zajednica u Vajskoj, konkretno Hrvatska udruga kulture Antun Sorgg, dobila je svoj prostor za okupljanje i djelovanje, što će sigurno pridonijeti rastu kulturnog stvaralaštva u ovom mjestu, povećati broj i vrstu kulturnih sadržaja, većoj integriranosti i povezanosti pripadnika hrvatske zajednice u mjestu... Netko bi mogao reći da je to mali korak za Hrvate u Vojvodini, no ipak se mora tako čemu odgovoriti da je to veliki iskorak i za cijelu zajednicu, jer je to tek osma udruga, od 70-ak koliko ih je registrirano, koja ima nekretninu u svom posjedu. 
Je li bila dobra odluka da DSHV izađe na izbore za mjesne zajednice na teritoriju Grada Subotice samostalno i jeste li zadovoljni rezultatima ovih izbora?
Zbog specifičnog društvenog položaja Hrvata i posvećenosti demokraciji, demokratskim načelima i vrijednostima, Demokratski saveza Hrvata u Vojvodini ovoga puta nije sebi smio dopustiti luksuz neizlaska na izbore, pa makar se radilo i o izborima za mjesne zajednice, najnižom jedinicom lokalne samouprave, čije su autonomne ovlasti nepostojeće! Naša je stranka na izbore za mjesne zajednice na teritoriju Grada Subotica, koji su održani 7. srpnja, izašla samostalno i to u sljedećih 8 mjesnih zajednica – dvije gradske: Aleksandrovo i Gat, te šest prigradskih: Tavankut, Mirgeš, Mala Bosna, Đurđin, Žednik i Verušić. DSHV je pobijedio u dvije mjesne zajednice – Verušić i Mala Bosna, a u svih preostalih šest smo bili drugi po broju osvojenih glasova. Ukupno smo dobili povjerenje 1.274 građanina, što je 20 % više u odnosu na izbore za mjesne zajednice 2015. godine, a uvjeti su danas daleko nepovoljniji ne samo kada je riječ o društvenom ozračju spram Hrvata nego i kada su u pitanju negativni društveni trendovi. Na taj način smo potvrdili da i u neravnopravnim uvjetima političkoga života uživamo potporu Hrvata na sjeveru Bačke. Stoga s ponosom možemo reći kako smo na temelju postignutih rezultata druga politička opcija u gradu. Rezultat bi bio znatno bolji da nije bilo kršenja izbornih pravila i manipulacija, koji su najizraženiji bili u mjestu Tavankut. 
Duže vrijeme stranka obraća pozornost i ulaže trud da dostupnost vijesti o radu DSHV-a putem interneta bude ažurno. Vijesti i fotografije su dostupni i preko facebooka, a aktivni ste i putem Vašeg osobnog twitter naloga. Promo materijali stranke su suvremeno dizajnirani. Koliko je sve to važno za promidžbu i rad stranke u aktualnom vremenu?
Prisustvo i zastupljenost u javnosti su ne samo zrcala svake organizacije nego i vrlo važan komunikacijski kanal, kako s članstvom tako i sa svim građanima, to jest javnošću kao takvom! Stoga pomno i planski nastojimo djelovati na planu takve vidljivosti u radu DSHV-a, koristeći sva komunikacijska sredstva i dostupne prostore javnosti – od »klasičnih« priopćenja i konferencija za novinare, preko napisa i drugih objava u medijima do objavljenih sadržaja na društvenim mrežama, prije svega na facebook stranici DSHV-a i mojem twitter nalogu, a glede facebook stranice DSHV-a valja istaknuti da nju osmišljava i administrira nekoliko naših mlađih članova. Posebnu pozornost posvećujemo kako smislenošću poruka u kampanjama koje vodimo tako i grafičkom izgledu, što kreira također naš član Darko Vuković. Općenito promatrano, s ponosom mogu istaknuti da na planu ukupnih odnosa s javnošću bilježimo posve pristojne uspjehe, što za posljedicu ima daleko veću vidljivost onoga što DSHV čini. Napose su povećani sadržaji u medijima u Hrvatskoj, što je onda i pridonijelo da se DSHV prepoznaje kao nezaobilazni faktor u ukupnim hrvatsko-srpskim odnosima.
Kandidata za predsjedničke izbore u Hrvatskoj već ima, iako će prvi krug izbora biti održan potkraj prosinca. Kako komentirate kandidaturu Zorana Milanovića, koji je prekinuo gotovo trogodišnje izbivanje iz javnog života i pjevača Miroslava Škore, čije su kandidature izazvale najviše komentara i polemika u hrvatskim medijima?
Glede političkih prilika i događaja u Hrvatskoj o kojima govorite mogu samo reći da od svih kandidata očekujem više pozornosti spram problema Hrvata u Srbiji, jer sve ostalo pripada unutarnjepolitičkim pitanjima Hrvatske, o čemu se ovdje i sada ne bih očitovao.
Smatrate li nužnim uspostavu političkog dijaloga između vlasti i oporbe u Srbiji u vidu okruglog stola, u situaciji kada dio oporbe bojkotira rad Skupštine?
Načelno govoreći, ono što karakterizira demokratske političke sustave jest da dijalog političkih subjekata mora biti stalan i prikladno institucionaliziran. Jer, bez dijaloga, ili kako Vi kažete razgovora, teško može biti riječi o postojanju demokratskih praksi, a tom i takvom vrijednosnom načelu – postojanju dijaloga, DSHV je od osnutka posvećen. Istina, u političkom životu on može biti suspendiran, može se opozvati od strane pojedinih subjekata, što onda otvara prostor za pojavu kriza, čemu svjedočimo u proteklih nekoliko mjeseci u Srbiji kada je riječ o napetostima u odnosu vlasti i oporbe. Kao politički prvak jedne ranjene zajednice koja se suočava još uvijek s brojnim izazovima bio bih sretan kada bi se isti pozitivno razriješio kroz politički dijalog, a za posljedicu imao uspješan nastavak tranzicije i razvoj demokracije u Srbiji.