Arhiv tekstova

DSHV – pitanja i odgovori

Nakon kratkog godišnjeg odmora od dva tjedna vratila sam se na posao u redakciju, a već u ponedjeljak navečer značajan događaj – obljetnica Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Riječ je o obljetnici stranke koja je nesumnjivo u političkom životu Hrvata u Srbiji, za ovih skoro 30 godina, imala i još uvijek ima najznačajniju ulogu. Čuli smo na svečanosti govor predsjednika stranke Tomislava Žigmanova i poruke potpore veleposlanika Gordana Bakote te osječko-baranjskog župana Ivana Anušića, koji je osigurao i značajnu materijalnu potporu za projekte hrvatske manjine u Srbiji. Kad se ono što smo čuli sažme, potpora Hrvatske, ljudska, politička i financijska je prisutna, politička volja za borbu protiv diskriminacije, za dostojanstvo, politička, ekonomska i socijalna prava je iskazana, ima i potpore predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u ostvarivanju dogovorenih i obećanih ciljeva, no ono što je, barem meni nedostajalo, koja sam u proteklih 15-tak godina pratila rad ove stranke, jesu mnoga poznata lica koja su se prije viđala na ovakvim događanjima. Nije bilo dužnosnika drugih stranaka s kojima je DSHV surađivao ili danas surađuje, a pogotovo je bio uočljiv izostanak svih onih koji su u DSHV-u bili aktivni i dali svoj doprinos u protekla tri desetljeća. Bio je nazočan prethodni predsjednik Petar Kuntić što je dobro. Ali gdje su mnogi drugi? Gdje su oni koji su donedavno sjedili u prvim redovima? Odgovor na ovo pitanje nije lako dati i nije takvo stanje, ili bolje reći tendencija od jučer, niti je drugačije bilo i u mnogim drugim hrvatskim organizacijama i udrugama u prethodnom razdoblju. I često se umjesto kontinuiteta uvijek i iznova počinju ispočetka graditi institucije i zajedništvo, a u međuvremenu zajednica se osipa. Razloge tomu možemo tražiti i pronaći u raznim procesima – političkoj kulturi nas Hrvata ovdje u Srbiji, aktualnom političkom ozračju i stavovima većinskog naroda prema Hrvatima, osobnim interesima, međusobnim naklonostima ili omrazama itd., itd... S druge pak strane, Hrvatsko nacionalno vijeće u novome sazivu kojeg je formirao DSHV, pobijedivši na izborima, zaista pokazuje ozbiljan rad – dinamika aktivnosti je daleko veća i kontakti s medijima su daleko redovniji nego ranije, uspostavljeni su brojni kontakti i suradnja, rezultati u vidu pomoći iz Hrvatske stižu pa se i zacrtani projekti lakše ostvaruju. Tako je prošloga tjedna otvorena, nedavno kupljena Šokačka kuća u Vajskoj, pa će još jedna mjesna hrvatska udruga dobiti svoje sjedište i prostor za manifestacije i programe. 
No, ono što i dalje ostaje kao neostvareni cilj, a što ne ovisi niti od DSHV-a niti od HNV-a već o državi Srbiji, jest pitanje političkog predstavljanja nacionalnih manjina i njihovog djelotvornog sudjelovanja  u javnom životu – konkretno njihove zastupljenosti u prestavničkim tijelima (od republičke, preko pokrajinske do lokalne razine) te njihove razmjerne zastupljenosti u tijelima državne, pokrajinske i lokalne uprave, te pravosuđa, policije... 
Ovdašnji stručnjaci kažu kako Srbija, usprkos visokim standardima i dobrim rješenjima ustavno-pravne zaštite nacionalnih manjina, nije postigla suštinski napredak u vezi s njihovom društvenom integracijom. Ne ulazeći sada u analizu ove problematike o kojoj su napisane mnoge knjige i održani skupovi, a postoji i Akcijski plan za nacionalne manjine te bilateralni sporazumi, dovoljno je samo reći da bi ovo pitanje bilo riješeno kada bi se primijenila rješenja koja već postoje u drugim zemljama – na primjer u Hrvatskoj.
J. D.