Arhiv tekstova
Sačuvajmo ono što nam je ostalo!
Kada bi prosječnog građanina Sjeverne Bačke (u prvom redu Subotice) upitali mogu li se tu naći neke izuzetne prirodne vrijednosti, samo manji broj njih bi odgovorilo da ih ima i to itekako. Sjeverna Bačka je na prvi pogled jednolična pusta ravnica. Međutim, njena skrivena staništa mjesta su koja osiguravaju opstanak veoma raznovrsnom živom svijetu. Da je to zbilja tako, možemo uvidjeti zahvaljujući knjizi pod nazivom Prirodne vrednosti Severne Bačke. Autori ove publikacije su mr. István Hulló i dr. Gabriella Kajdocsi Lovász.
Knjiga se bazira na stalnom postavu Prirodnjačkog odjela Gradskog muzeja Subotica, luksuzno je opremljena, s izuzetno kvalitetnim i atraktivnim fotografijama flore, faune i krajolika Sjeverne Bačke, autora mr. Istvána Hullóa i »pitkim« i edukativnim tekstovima vezanim za svaku pojedinačno prikazanu vrstu još preživjelih predstavnika živog svijeta.
Jedinstvene zajednice
Zahvaljujući hidrološkim, pedološkim i klimatskim odlikama ovog podneblja na pješčanim, stepskim i slatinskim staništima razvile su se tu jedinstvene zajednice s brojnim reliktnim i endemskim vrstama i elementima flote i faune. Autori u uvodu napominju kako je u formiranju recentnog – današnjeg živog svijeta na ovim prostorima najveći utjecaj imalo ledeno doba jer se u hladnom periodu glacijacije na prostoru između Dunava i Tise taložila fina prašina, stvarajući Bački lesni plato. Zagrijavanjem u kasnijim periodima započeo je proces razvejavanja pijeska i zahvaljujući jakim vjetrovima nastao je specifičan dinski reljef Subotičko-horgoške pješčare. U tom periodu nastala su jezera, močvare i ostali tipovi vodenih staništa Sjeverne Bačke. S druge strane, prirodna vegetacija je bila kimazonalnog karaktera koju sačinjavaju šumostepske zajednice. Na uzvišenjima su se formirale travnate stepske livade, dok su se mozaično raspoređene hrastove šume razvile u dubljim, vlažnim staništima.
Degradacija staništa
Degradacija staništa i gubitak biološke raznovrsnosti sve su više izraženi od druge polovine XIX. stoljeća i na ovim prostorima ostalo je vrlo malo izvornih prirodnih staništa. Na današnji izgled predjela, svojim djelovanjem u najvećoj mjeri utjecao je čovjek. Svjedoci smo nestanka izvornih – prirodnih staništa, bilježeći značajne promjene u autohtonoj vegetaciji. Zbog sve intenzivnije poljoprivrede, nekadašnji pašnjaci i stepske livade su preorane, vlažna staništa isušena i pretvorena u obradive površine. Prekomjerna uporaba kemikalija zagađuje zemljište, podzemne i površinske vode, uništavajući nekada veoma bogat i raznolik biljni i životinjski svijet. Također, umanjuju se površine autohtonih šumskih sastojina (hrast lužnjak, bijela topola i panonski jasen), a njihova mjesta zauzimaju invazivne vrste drveća (koprivić, kiselo drvo) i alohtone vrste (bagrem, hibridna topola, crni bor). Uz to, urbanizacija i širenje naselja, izgradnja prometnica, ilegalno vađenje pijeska, regulacija vodotoka, izgradna kanalskog sistema tijekom XIX. stoljeća, prekomjerno korištenje izdanskih voda uz sve aktualniji problem zagađenja prirodnog okoliša pridonijelo je nestanku brojnih prirodnih staništa Sjeverne Bačke.
Iz gore navedenih razloga, ova knjiga nam po tko zna koji put s razlogom skreće pozornost da sačuvamo bar ono što nam je ostalo. Pokazalo se da najviše cijenimo ono što poznajemo. Cilj ove knjige je upravo to – upoznajmo ono što imamo! Iskreno je preporučam za čitanje!
Atila Dunđerski
