Arhiv tekstova

Nastavljač obiteljske tradicije

Ženski rukometni klub Sonta od osnutka je rasadnik dobrih igračica. U narednoj sezoni, zbog permanentnih odlazaka većeg broja rukometašica, trener Stevan Mihaljev bit će prinuđen oslanjati se na drastično pomlađen natjecateljski pogon. Po dobi igračica Sonćanke su najmlađa ekipa Druge lige Srbije, skupina Sjever.

U prvom planu djevojčice

Jedan od stupova ekipe u narednom prvenstvu i zamjenik kapetana bit će učenica 8. razreda OŠ Ivan Goran Kovačić iz Sonte Milica Cvetković. Kako sama kaže, na rukomet je zalutala slučajno, na nagovor sestre Marije, koja je već bila igračica ŽRK-a Sonta i profesorice engleskog jezika, bivše rukometašice Somborelektra Nataše Damljanović. 
»Rukometnom klubu pristupila sam u 5. razredu. Bila sam bucmasto dijete, nastavnica engleskog me je uspjela nagovoriti da se javim treneru Mihaljevu i započnem treniranje rukometa. Zavidjela sam sestri Mariji, koja je već bila jedna od nositeljica igre u klubu. Šteta što ju je život odveo dalje, uživala bih da igramo skupa. Imali smo još jednu rukometašicu u obitelji, tetu Miru Cvetković. Stariji kažu odličnu. Kažu i da je moj otac Mića imao sve predispozicije da postane dobar rukometaš, jedino mu je nedostajala volja za treniranje. U početku nisam znala ni loptu pošteno uhvatiti, a kamoli što drugo. Upijala sam poteze cura koje su već bile prvotimke, pokušavala ih kopirati i sve češće uspijevala. Nekoliko puta sam bila na pragu odustajanja, međutim, zajednička upornost trenera Mihaljeva i mene davala je sve bolje rezultate, pa sam, doduše rijetko, na pokoju minutu, ulazila u igru. U narednoj sezoni iz kluba je zbog daljeg školovanja otišlo nekoliko igračica, pa sam nenadano izbila u prvi plan«, priča Cvetkovićeva. 

Upornost je preduvjet uspjeha

Cvetkovićeva je odlična učenica, a bez ikakvih problema uspijeva uskladiti obveze u klubu sa školskim obvezama. Do sada je pokazala neviđenu upornost, a i sve veću minutažu u igri iskoristila je stopostotno. Igra srcem, ali kad je to potrebno, zna stati na loptu i smiriti svaku situaciju. U duele s dvostruko starijim i isto toliko korpulentnijim rivalkama ulazi bez straha. 
»Ne plašim se nikoga. Znam što hoću, a u duelima s korpulentnim igračicama nastojim u što većoj mjeri iskoristiti svoju brzinu i okretnost. To mi u puno navrata i uspijeva, pa sve češće tresem protivničke mreže. Eto, trenerova i moja zajednička upornost se isplatila, a već u obitelji sam od malih nogu naučena da je upornost osnovni preduvjet svih uspjeha«, završava priču Cvetkovićeva. 
Ivan Andrašić