Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kanikula

Faljnis, čeljadi. Dete, molim vas lipo, kažite mi kako vi priživljavate ovu vrućinčinu? Av, davno je vako bilo! Ne mož se čovik ni vode toliko nagutat. Ja niki dan očo na bunar pa kad sam se onda dovatio lončića sve mi se posli mućko trbu od tolike vodurine, a vrućina i dalje. Ni to ne valja, borme. Najbolje se digod uvatit kakog debelog lada. Or je najbolji za to. Kadgod se pod orom i podnovalo, al obavezno se prostrla opaklija da ne bi čovik nazebo. Sad se borme sve toliko ugrijalo da nemaš ni di nazepst, valjdar kad bi čovik ušo u frižder ne bi ozebo. Ta to su sve krive ove nove gospocke kuće, ja vam velim. Gledam tako kad naiđem sokakom ove što sad prave te kuće, ta to je dvajst centi zida. Oblipe ga sotim bilim na čim je onaj sidio i štrajkovo, a to se ne mož ni nasmijat našim kadgodašnjim nabijanicama. Osamdest centi zidine, pendžeri mali i čovik kad u srid kanikule legne otpočinit, ako se ne pokrije mož samo tako ozepst. Doduše, ode kod nas u Ivković šoru se sotim stiroporom ni ne mož oblipit salaš. To bi sve kokoške, guske jel patke oćibale i poile. Izgledo bi salaš ko ona limuzina trabant. Periša je to probo s njegovom litnjom kujnom. Kad su kokoške i patke navalile, čeljadi moja, ta niko i ne mož ni odvijat. Jedva se kakogod spasio. To, doduše, tek kad su poile jedno osamdeset centi od zemlje, dokleg su mogle dovatit. Neg, šta vi velite, čeljadi, na ove naše cine? Ovi naši nakupci i prikupci su baš izadrli. Cigurno se boje da se paor ne obogati, ječam je cili 16 dinara. To je cina za Bogu plakat. Doduše, plačemo mi već odavno i stalno, al On nikako da nas vidi. Ja ću cigurno otić u trvalo; di mi tuko led, biće borme mršava kamara. Ovi naši općinari se nisu sitili da je vrimenska nepogoda, kugod što se nikad ne sitide ni da je suša. Oni se site samo kad triba poslat rešenje za porez; nisu zaboravili da nam opet dignu reštanciju. Baš sam našo očale i čitam: kanda je fajin nakostrešena cifra, i to fajin veća neg lanjske godine. Lipo čovik ne zna šta će sa sobom i s ovo malo života što ga većina nas jedva priživljava. A kad otvorimo televiziju... Med i mliko. Ta samo što ne teče samo usta! Triba još napet se pa zinit, tako nam lipo i lako. Oma se sitim, ne možem da se ne sitim, a i vi se cigurno sićate one pripovitke o Ivici i Marici, kad su naišli na onu kuću od kojikaki fini kolača, od samog cukra i od čokolade. Ili, ili siroti dok nisu nagrajisali. Češem se i kontam da je sad nama tako. Av, dokle ću se već češat? Kanda su ovi poštrapali komarce čime god što ji ne tamani neg ojačava, kugod one športište kad piju onaj doping, sve se više i jače grizu. Ako nas vako trevljaju čuvat, bolje onda nek i ni ne štrapaje, pa kako nam tako nam. E, sit sam vam nadivanio. Neg, iđem uzet koji šećer što sam kupio na tavankuckom proštenju, pa iđem nalit friške ladne vode josagu. Ajd, zbogom, čeljadi. Bižte u lad da vas ne lupi sunce. A i ja ću, borme, čim namirim i ako se snaš Jela ne siti još štogod zapovidit da tribam uradit.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika