Arhiv tekstova
Prilično običan vikend
Ako nisam spakirala kofer, to nije putovanje. Ako ne otkrijem nešto novo, to nije avantura. Uvijek neki parametri, a ne znam čemu to. Život je putovanje i svaki njegov dan je avantura.
Vjerojatno sam nekada spominjala kako sam imala sretnu okolnost da dobijem ključeve jedne vikendice jer su njeni vlasnici u inozemstvu i mnogo im znači ako netko ode s vremena na vrijeme da obiđe, pokosi ali i uživa u blagodatima zelenila. Ako ne računamo da je riječ o zaista velikom placu i da posla oko košenja ima mnogo, onda smo zaista dobili bingo. Okupljanje tamo, kuhanje paprasa, pečenje roštilja, filmske projekcije pod otvorenim nebom… postale su nam rutina i ono na čemu zavidimo sami sebi.
Kad je trimer postao John Deere
To s košenjem je za nas užitak. Obožavam miris pokošene trave i dobro se osjećam kada sama pokosim toliki plac. E sad, u četvrtom i petom mjesecu smo imali puno privatnog posla i nismo nikako stizali pokositi. Kada smo stigli u lipnju, trava je već dominirala cijelim prostorom i uspjeli smo pokositi samo prvi dio. Dakle, protekli vikend je mirisao na travu i cjelodnevno košenje. Imamo super kosilicu, ali ona nije mogla proći kroz travu. Svu mješavinu koju smo ponijele za trimer smo potrošile i sve je izgledalo da će posao biti nezavršen, a onda se pojavio lik na John Deereu. Naravno, onda se sve pretvorilo u zabavu tko će probati voziti ovakvu kosačicu, ali je posao bio obavljen vrlo brzo i kompletno. Hvala dobrim susjedima i sjajnom Džonu.
Paprikaš u znaku mačke
Ostatak vikenda je bio u znaku prijatelja, čamca i druženja. Kako su na tom dijelu Kupusinskog dunavca bili radovi na obali, teško je pristupiti vodi, a samim tim se i rashladiti. Srećom pa obližnja čarda u svojoj ponudi ima i čamce za iznajmiti pa smo dan započeli kavicom i doručkom u čamcu i plivanjem. Nevjerojatno je koliko vrijedi ustati rano, pogotovo kada ste u prirodi. Kao da sve postoji samo za vas, ako je to i važno. Mislim da ćemo ovakve ugođaje uvesti kao rituale i gledati da što više prijatelja privolimo na ovu avanturu jer dobre stvari valja dijeliti. Kad smo kod prijatelja i naše smo konačno okupili i to oko kotlića, a kuhanje se sasvim slučajno pretvorilo u spašavanje jedne male mace, velikog borca kog su napali paraziti.
I tako, jedan vikend bez plana je postao radni, pobjednički, humani, zeleni i što je najvažnije, nasmijani. I nije postao zapis o kome svi maštaju ali je postao zapis za pamćenje i podsjetnik kako nisu sve velike stvari egzotične i da nema potrebe biti neobičan da bi bio vrijedan.
Dodatak koji nema vezu s napisanim
Neka ovo bude okvir ili neki nevezani dodatak, ali već nekoliko dana imam potrebu podijeliti u čijem društvu posebno uživam i time dati preporuku za jednu super knjigu koja mi je došla, a pri tome ne želim pisati preporuke, pa je odlična prilika uglaviti je u ovaj moj običan vikend. Reč je knjizi Tajni život velikih pisaca Roberta Schnackenbera i puna je zanimljivih podataka o životima nekih od najistaknutijih, najzanimljivijih, najostvarenijih ikona književnih voda. Ova definitivno subjektivna, ali i činjenična zbirka poljuljat će vašu predstavu o nekim idolima ali će vas i približiti njima jer su svi oni, na kraju krajeva, sasvim obični ljudi. I sjajno je što knjigu ne morate čitati redom, nego izabrati po nekog pisca i udubiti se u priču. Nisam stigla do kraja i ne želim iznositi favorite, ali me je iznenadio omiljeni Tolkin, malo zaprepastio James Joyce, zabavio Balzac, zabrinula Emily Brontë... A tko vama pravi društvo u prirodi ovih dana?
Gorana Koporan
