Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Voda pada na sve strane

Nikada mi se nije dogodilo da danas razmišljam o nekom mjestu, maštam o odlasku tamo, istražujem, raspitujem se i prikupljam informacije, a već sutra se zateknem tamo. Osjećaj je nevjerojatan. Stanete, vrtite se u krug i pokušavate razumjeti što vam se dešava. Naravno, kez od uha do uha.
U Šibenik smo stigli ranom zorom i nevjerojatno mi je drago što sam pristala voziti noću iako to ne prakticiramo. Jutro je čarobno i nema boljeg mjesta za biti na njemu trenutno. Tu ćemo se naći s našim hostovima. Malo me panika hvata, jer sam sigurna da ja nikakav smještaj nisam rezervirala. U svim pretragama našla sam jedan kamp koji me je baš privlačio, ali koliko slutim mi ne idemo u kamp. Nema veze, divno je kad netko sve organizira za tebe i u redu je nekad ni o čemu ne razmišljati.

Pravi vodeni raj

Vrlo lako smo se smjestili i zapravo se ni ne sjećam tog dijela, znam samo da smo upoznali neke fine ljude, popili kavu, spakirali ceger i krenuli u obilazak. Baš kao što sam i ja planirala, ovdje ćemo biti tri noći. 
Zašto Krka? Pa zbog vode. Ideja da ću biti okružena s toliko vode koja struji, igra se, vrcka, zavodi, navodi... me jako uzbuđuje. Ovo je pravi raj za one koji vole vodu, a da bi bilo jasno o kojoj količini vode govorimo podatak je da se cijeli nacionalni park nalazi na površini od četrdeset i dva kilometra četvorna od kojih voda zauzima dvadeset i pet četvornih kilometara. Vjerujem da je sve jasno. 
Kao što sam već spomenula, rijeka Krka, zapravo dio njenog toka, i njena okolina su Nacionalni park, a čuvena je po svojim slapovima, jezerima i rječnim špiljama. Toliko ima svega i prvi put sam napravila listu za obilaženje. Iskreno, malo me je iznenadio taj papirić u mom džepu, ali uvijek to planiram i nikad ne uradim. Na listi mi je prva hidrocentrala, ali mislim da sam to napisala čisto da se pohvalim u društvu kako znam da je ovo druga najstarija hidrocentrala na svijetu i da je izgrađena samo tri dana poslije one na Nijagarinim slapovima. Volim se praviti važna nekad, pa eto da mi se nađe. Dalje je na redu veličanstveni kanjon i vodopadi Manojlovački slap i Miljacka slap i slap Rošnjak. Prvo ćemo njih potražiti, a za kraj ostavljamo slasticu – Skradinski buk i Roški vodopad. Naravno, redoslijed smo birali kao da idemo helikopterom. Šalu na stranu, ono što svakako privlači su špilje kojih ima stotinjak. Naravno, nećemo obići svaku ali se nadam bar nekima.

Nećete vjerovati što se onda dogodilo

Nisam mogla odoljeti ovakvim naslovima, ali uvjerit ćete se i sami da su opravdani. Sve do sada pobrojano je s liste i sada vam želim ispričati što smo zapravo obišli dok se nije dogodilo nešto neočekivano. U pitanju je jedan otočić po imenu Gospin otok ili poznatiji kao Visovački otok, a nalazi se u Visovačkom jezeru. Na fotografijama me je podsjećao na Bled, ali je bilo nešto čistije, prostranije i veće u njemu. Do otoka smo išli turističkim brodićem koji se zadržava na otoku dovoljno dugo kako biste obišli crkvu Visovačke Gospe i franjevački manastir Majke od Milosti. Kada smo napuštali brodić, ponovo na kopnu požurila sam naprijed kako bih pustila suze da teku na miru. Plakala sam od ljepote i volim taj osjećaj kad su ti i oko i srce puni ljepote i divote. Okrenuh se da potražim ostatak ekipe i nigdje nikoga. Pogledah na drugu stranu i vidjeh prozor. Prozor moje sobe.   
Pa ja sam ovo sve samo sanjala!
Gorana Koporan

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika