Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Država kao dobar domaćin?

Moram priznati da mi jako para uši jedna floskula u političkom govoru, koju sve češće slušam od političara i, naravno, u vijestima. Floskula glasi: »dobit ćete ovo i ovo« ili »dobili ste to i to«, a vrhunac ovakve »šlafrok-retorike« bio je kada je javljeno kako je pokojni glumac Bata Živojinović dobio ulicu u Beogradu! Normalna reakcija na ovakvu izjavu je pitanje kako je pokojni glumac mogao dobiti jednu čitavu ulicu i tko je tu ulicu i u čije ime darovao i kome? Nekorektno i nemarno, ležerno formuliranje moja je nekadašnja profesorica nazivala »šlafrok stilom«, što otprilike znači da ste se na nekom službenom skupu pojavili obučeni u šlafrok, to jest neodgovarajuće. Korektno formulirana vijest bi (po meni) glasila: »Komisija za spomenike i nazive ulica i trgova Općine Vračar izglasala je da se Bojanska ulica preimenuje u Ulicu Bate Živojinovića«. Onako usput: Bojanska ulica nije neka kratka uličica, nego je dosta dugačka. Mogu zamisliti nezadovoljstvo stanovnika koji će sada morati mijenjati sve dokumente! Iz takvih razloga obično novosagrađene i bezimene ulice dobijaju ime po tek umrlim velikanama. Sjetite se koje prosvjede je u Subotici izazvao prijedlog da se Petrinjska ulica preimenuje. Ali, mi smo provincija, a Beograd je velegrad, pa se tamo može sve. Pogotovo ako je to inicijativa drugog čovjeka grada, gradskog menadžera.

Zarobljeni u prošlosti

Mnogi pravi i provjereni stručnjaci primijetili su da usprkos »snažnom jedinstvu i podršci aktualnoj politici« koju oličava predsjednik države zapravo nitko pojma nema u kom pravcu ide naša domovina. Neki smatraju da smo danas tamo gdje smo bili prije trideset godina, što znači na početku raspada bivše SFRJ. Neki pak misle da smo se vratili u doba završetka Prvog svjetskog rata, u doba formiranja kraljevine SHS, ali mnogi smatraju da smo »mentalno« ne mi; nego naši političari, na koncu XIX. stoljeća, kada je Kraljevina Srbija priznata kao samostalna država, kada je ostvaren cilj da se makar dio države oslobodi Turaka. Pokušajmo se prebaciti u vrijeme dinastije Obrenovića, koja je bila najzaslužnija za oslobođenje Srbije od Turaka. O tadašnjim društvenim prilikama najbolje svjedoči jedna stara anegdota po kojoj je na pritisak velikih sila knjaz Miloš donio Ustav čiji je prvi članak glasio: »Knjaz je uvijek u pravu«, drugi članak: »Ako Knjaz nije u pravu, primjenjuje se prvi članak«. Drugim riječima, nikakav zametak od građanske demokracije nije postojao. Postojalo je svega nekoliko većih gradova: Beograd, Kragujevac i Niš, ali je njihovo stanovništvo bilo heterogeno, stanovnike gradova su činili trgovci, obrtnici i naravno lokalni državni upravnici Turci koje su zamijenili pismeni Srbi. Masa stanovništva, ili kako se kaže: narod je živio u selima, najčešće u »obiteljskim zadrugama«. Cvijić veli: »Zadruga je ustanova južnih Slavena«. Engels smatra: »To je oblik društva na prelasku rodovskog u klasno društvo«, nadalje definira: »Zajednica je pod vrhovnom upravom domaćina, koji može trgovati sitnijim stvarima, vodi blagajnu i odgovara za nju kao i za pravičan tok poslova. Njega biraju, a nipošto ne mora biti najstariji u zajednici«. Često je cijela zadruga živjela pod istim krovom u zaseocima. Elitu u to doba nije baš interesirala sudbina raje, najveća briga im je bila kako proširiti teritorije svog feuda (države), znači bila je klasična feudalna država. Velika većina stanovnika bila je nepismena poput samog knjaza Miloša. 

Budućnost Srbije

Slušajući rasprave članova SRS-a oni su izričito protiv regionalizacije zemlje, a ni oni koji se deklarativno zalažu za to ne hitaju baš k tom cilju (npr. Zakon o financiranju Vojvodine). Znači, većina aktualnih vodećih političara budućnost Srbije vidi u jakoj, dobro organiziranoj centraliziranoj državi. Mnogo puta sam čuo da Vlada najbolje zna kome što treba. Meni to pomalo liči na jednu veliku obiteljsku zadrugu. Popularni reality show također se zove Zadruga. U državi kao zadruzi zna se tko je vrhovni upravnik – gazda, koji sad u konzultaciji sa suradnicima koji se zovu i ministri dijeli novac svih građana po pravičnosti i potrebi. Otuda ćete, pretpostavljam, dobiti izraz ili ćete ga dobiti. Preko partijskih kadrova-zastupnika u ovome sudjeluje i »narod«. Glavnog danas neki nepravilno nazivaju diktatorom, ali on to nije, jer je biran na demokratskim izborima i uvijek je spreman na nove izbore. Recimo, nedavno je obišao od poplave nastradalo beogradsko naselje Borču, Općina Palilula, i njenim stanovnicima je obećao da će njihovi problemi s kanalizacijom biti brzo riješeni. On to garantira, bit će uloženo 80 milijuna i iduće godine radovi će biti završeni. Kada sam počeo studije, šezdesetih godina, Borča je bila obično naselje seoskog tipa čiji su stanovnici radili u kombinatu PKB Beograd. Zapitao sam se gdje će utrošiti taj silan novac. Potražio sam informacije na internetu i imao sam što vidjeti. Grad (55.000 stanovnika) će biti povezan novim mostom s Novim Beogradom, grad se zove i Novi Beograd 2; tu će biti veliki kineski industrijski IT-park, gradit će se nova riječna luka i, naravno, stanovi. Na slici vidite što će Beograd »dobiti«! Tiho se pitam kada će poslije 20 godina Subotica »dobiti« završenu obilaznicu?

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay