Arhiv tekstova

Treća strana medalje

Prošlog tjedna, točnije 21. lipnja, i službeno je stiglo (s obilnim padalinama) meteorološko ljeto. Točnije, u ponoć na 22. lipanj. Od pradavnina ovaj događaj ima značenje u kulturi čovječanstva (prije svega u Europi). Naime, ovaj posljednji proljetni i prvi ljetni dan je najduži dan u godini, zove se i ljetni suncostaj. U raznim zemljama Europe se različito zove, recimo u Engleskoj je to Midsummer Night; u Njemačkoj Sankthans Nacht, u krajevima gdje žive Hrvati Ivandan ili Ivanjska noć, a interesantno je da se u Mađarskoj isto zove: Szentiváni-éj, što je čudno, jer je službeni crkveni blagdan 24. lipanj, kada se slavi rođenje svetog Ivana Krstitelja, u nekim krajevima nazvan i ljetni Božić, a na mađarskom jeziku sv. Ivan Krstitelj je Keresztelő Szent János. Ovu dvojnost u nazivu stručnjaci tumače teorijom da su običaj Mađari preuzeli od Slavena. 
Postoji još jedna interesantna veza. Naime, u našem gradu zove se i Noć svetog Ivana (Cvitnjaka) kada se također preskače vatra, a u današnjoj Slovačkoj tisuću godina postoji grupa zabačenih mađarskih sela u kraju koji se zove Zoborvidék, gdje je sačuvan običaj preskakanja vatre, a praznik se zove Virágos (Cvjetni) Szent János. Službeno je crkveno tumačenje praznika Ivandan da je to pobjeda svjetlosti nad tamom i nad smrću i zbog toga se pale vatre zvani Ivanjski kresovi da rastjeraju tamu. I u ovoj točki upravo se dodiruju crkveni i poganski običaji, koji za ovu noć vezuju mnoge čudesne događaje. Razlike u datumima proizlaze iz različitog računanja datuma. U skandinavskim zemljama 21. lipanj je službeni praznik, gdje i danas pale velike vatre. Primjerice, u Finskoj pale vatru na brodovima koje puštaju da plove niz vodene tokove. Po vikinškim običajima viđeniji ljudi sahranjivani su u obrednim brodovima koji su se palili. Zahvaljuljući ovom običaju, u mulju močvara Danske i Švedske pronađeni su skoro potpuno sačuvani (manji) vikinški brodovi. Već u kameno doba ljudi su uočili da se na ovaj dan i u prirodi dešavaju čudesni događaji. Primjerice, da tog dana sunce stoji najvišlje na horizontu i poslije se spušta niže i niže. S ovom pojavom mora se računati i prilikom projektiranja u arhitekturi i urbanizmu, kada svakom stanu treba osigurati dovoljnu osunčanost (što je često zbog pogrešne orijentacije stanova manjkavo). 

Magična ljetna noć

Moram priznati da sam se za ovaj dan prvi put zainteresirao još davno, gledajući komediju Williama Shakespearea San ljetne noći koju je napisao 1559., znači prije 560 godina. Ova komedija sadrži sve elemente magijskog i svetovnog, vjerojatno je zato vrlo popularna i danas. Sjećam se kako se u mom djetinstvu govorilo o preskakanju vatre, čini mi se da smo to jednom i uradili. Po poganskom vjerovanju paljenje vatre ove noći je zapravo pomoć Suncu da što prije stigne dan. Paljenje vatre simbolizira pročišćenje i ponovno rađanje, ples oko vatre, obilazak žitnih polja s gorućim granama je želja da rod bude bogatiji. Ove noći biljke poprimaju čudesnu moć, štite i liječe od raznih bolesti, a preskakanje vatre, zapravo izvjesno »dimljenje«, također služi za »pročišćavanje«. Također, vatra služi za tjeranje zlih duhova, odnosno vještica. Ne samo kod nas ova noć se vezuje uz žetvu. Tako je u okolini Segedina zabilježeno da se praznik zove Búzavágó (doslovce: sjekač žita-žetelac) Szent János. Nekoliko godina u Mađarskoj, kod nas i na zapadu organiziraju se i Noći muzeja koje se direktno vezuju za ovu naročitu ljetnu noć.

San ljetne noći

Rekao sam da se u Shakespeareovoj komediji miješaju magični elementi sa svjetovnim. Na sceni magični, nadnaravni svijet predstavljalju vile, tj. kralj i kraljica vila, Oberon i Titanija koji su na početku komada u maloj ljubavnoj svađi i Oberon svom pomoćniku šumskom koboldu Pucku daje čudesan cvijet koji ima magičnu moć da onom kome se ukapa u oko dok spava, a kada se probudi, zaljubi u prvo živo biće koje vidi. Puck će s ovim cvijetom napraviti »cijelu komediju«, kako naš narod kaže, a na koncu ipak bude sve u redu: svatko će naći svoj par, a pomirit će se i Oberon i Titanija. Naravno, neću prepričati cijeli kazališni komad, od kojeg je napravljen balet i mjuzikl, a Mendelssohn je komponirao divnu prateću glazbu. Snimljeno je i nekoliko filmova s ovom temom. Ako imate mogućnost, bolje sami pogledajte ili poslušajte. Svrha ovog mog »surfovanja kroz kulturnu povijest« je da sam zamislio i sanjao da mi kojim slučajem te Ivanjske noći netko da cvijet čudesne »ljubavne moći«. Uh, kakvu divnu komediju bih mogao izvesti, recimo na jugu Srbije. Nažalost, ovogodišnja šansa je propuštena, ali dolazit će nove i nove godine i bit će još prilika da se izvede magija, bar se nadam. Nadam se i tome, kako piše u jednoj propagandnoj svjesčici, da će u roku od četiri godine oživjeti scena novog subotičkog kazališta. Za prvu izvedbu preporučujem San ljetne noći.