Arhiv tekstova

Jeftiniji hrvatski proizvodi

Kolone građana nekadašnje Jugoslavije zbog jeftinije kupovine ili jeftinog provoda nekada su hrlile put zemalja istočnog bloka. O pakiranje vegete tamo se doslovce otimalo, a svežanj zlota ili kruna koji je za to dobivan garantirao je bogatu kupovinu. Svega, od hrane, posteljine, alata pa i onoga što možda nikada neće ni zatrebati, ali kada je jeftino što da se ne kupi. Onda su došle neke godine kada se granica prelazila iz nužde, jer ovdje u zemlji pod sankcijama nije bilo skoro ničega, pa ni goriva na crpkama. Trošile su se, sada iz muke, posljednje zalihe deviza da bi se s druge strane mađarske granice kupilo ono čega u rafovima naših dućana nije bilo. Prošlo je i to, pa su onda došla vremena kada si zbog jeftinije kupovine ne treba davati truda da se prelazi granica već jednostavno odšetati do somborske ili subotičke tržnice i birati što kupiti – mađarski sir, kobasicu, čokoladu... Još uvijek je jeftnije nego u našim dućanima. Ima i onih koji se zarad te iste kupovine upute put Baje ili Segedina, pa kada sračunaju povrat poreza i utrošeno gorivo kažu još uvijek su u »plusu«. Zbog tog istog plusa već godinama u naše pogranične dijelove stižu shopping turisti iz Hrvatske. Možda je malo pretjerano, ali jedan od redovitih kupaca s ove strane granice kaže da 90 posto Baranje kupuje u Bezdanu i Somboru. Kažem, možda je malo pretjerano reći 90 posto, ali da su kupci iz Hrvatske okupirali dućane u pograničnim dijelovima složit će se svaki trgovac.

Uštede na stotine kuna

»Iz Osijeka smo, ali imamo vikendicu na Batini, pa kada smo tu uvijek iskoristimo da prijeđemo granicu i obavimo kupovinu u Bezdanu. Nije nam daleko, tek nekoliko kilometara; na granici nema gužve, pa nam to nije neki napor. Evo sada smo se uputili na tržnicu. Kupit ćemo mljevenu crvenu papriku za sina koji se vraća u Irsku. Dobra je bezdanska paprika, a iskreno i cijena je prihvatljiva. Za neke druge kupovine nije daleko ni Sombor. Evo moj suprug je išao u Sombor kupiti neki dio za vodenu crpku. Nećete vjerovati, ali kupuju se ovdje kod vas i sredstva za zaštitu u poljoprivredi, i to ona čija uporaba kod nas nije dozvoljena, pa se ne mogu ni kupiti u Hrvatskoj, ali eto ljudi su našli načina da i to kupe. Kupuje se i u ljekarnama, prije svega lijekovi za bolove, temperaturu. Čuli smo da se za kupovinu koja premašuje 2.100 kuna može dobiti povrat poreza, ali nikada ne kupujemo previše pa taj povrat nikada nismo ni mogli tražiti«, kaže Osječanka Zlata Firstner. 
»Upravo smo završili kupovinu u Bezdanu. Dolazimo dva-tri puta tijekom mjeseca i kupujemo prehrambene proizvode i građevinski materijal. Tu je najveća razlika u cijenama. Građevinski materijal je jeftiniji i do 70, a hrvatski proizvodi i do 50 posto. Oko 90 posto ljudi iz Baranje dolazi ovamo radi kupovine, jer je ovdje sada jeftinije nego u Mađarskoj. Jedino je meso skuplje nego u Hrvatskoj.  Sve što smo kupili koštalo je oko 800 kuna, a da smo sve to kupovali u Hrvatskoj cijena bi bila oko 2.000 kuna. Ovdje su čak jeftiniji i naši hrvatski proizvodi. Pakiranje vegete ovdje plaćamo 30 kuna, a kod nas je cijena 50 kuna«, kaže Antun Lazar iz Darde. 
Antun još dodaje da prilikom prelaska granice nema problema, dozvoljeno je u Hrvatsku unijeti robu u vrijednosti od 300 eura po osobi, a rijetke su i gužve i duža čekanja na prijelazu Bezdan – Batina. Automobili s osječkim i belomanastirskim registarskim oznakama u Bezdanu su uobičajena slika svaki dan. Neki kupovine obavljaju prije podne, a neki to ostavljaju za večernje sate. Znaju to i trgovci, pa se polako prilagođavaju navikama kupaca koji u pazar ne dolaze zbog dva-tri proizvoda, već iz dućana obično izlaze s punim cegerima.

Pazar i noću

Vođeni logikom trgovine u marketu Nova u Bezdanu od travnja radno vrijeme produljili su na 24 sata, a to se pokazalo kao dobar potez, jer su večernji sati rezervirani za kupce iz Hrvatske kojih je tada najviše. 
»Nismo računali u postotcima koliko prometa naprave kupci iz Hrvatske, ali značajn dio našeg dnevnog pazara jest ostvaren zahvaljujući našim susjedima s druge strane granice. Sve ih je više, naročitio od travnja od kada dućan radi 24 sata, jer nam kupci iz Hrvatske dolaze u večernjim satima, kada završe svoje poslove, pa onda dođu da ovdje na miru pazare sve što im treba. A kupuju sve: cigarete, pića, začine, konditorske proizvode. Imamo i hrvatske proizvode, kako da ne. Od 5.000 artikala koje imamo veliki udio čine upravo proizvodi iz Hrvatske. To su začini, konditorski proizvodi, hrana za bebe...«, kaže vlasnik marketa Goran Čavrilo. 
»Imamo kupaca iz Hrvatske, kako da ne. Najviše se kupuju boja za krečenje, mali kućanski aparati i bijela tehnika. Kažu jeftinije je«, doznajemo od trgovca u TK Dejan u Bezdanu Anesa Kalendera koji se s kupcima iz Hrvatske susreće svakodnevno. 
Kupci iz Hrvatske rado pazare i na bezdanskoj tržnici. 
»Pijačni dani u Bezdanu su četvrtak i nedjelja i znaju to i naši kupci s druge strane granice koji i drže Bezdan i bezdansku tržnicu. Kada bismo živjeli samo od Bezdanaca, bila bi to skromna trgovina. Kupuju mljevenu papriku, odjeću, papuče«, kaže trgovkinja na bezdanskoj tržnici Vesna Zelenika. »Kupuju cigarete i prehranu koja je jeftinija. Najviše ih je četvrtkom i nedjeljom, jer je moje prodajno mjesto pored tržnice, ali dosta kupaca iz Hrvatske imamo i subotom popodne«, kaže trgovkinja Mira Dragojević.
A državljanima Hrvatske nisu u Srbiji jeftiniji samo prehrana ili građevinski materijal već i lijekovi, kozmetika, pa se pri posjetu Bezdanu ne zaobilaze ni ljekarne. 
»Svakodnevno nam dolaze pacijeti iz Hrvatske. Što kupuju? Dijetetske proizvode, biljne preperate, vitamine, kozmetiku, medicinsku obuću, pomagala«, kaže Martina Gugleta Major, koordinatorica Apoteka Cvejić iz Sombora.
Granica se prelazi i radi kozmetičkih tretmana, friziranja, posjeta stomatologu, ali i radi uživanja na nekoj dunavskoj čardi. Što se tiče plaćanja, trgovci tvrde da se plaća isključivo u dinarima, ali zato postoje mjenjačnice u kojima se kune mogu mijenjati, pa ni to nije problem. Neće to nitko glasno reći, ali ni oni samo s kunama u novčaniku neće ostati bez pazara ili dobrog zalogaja.
Slična priča kao ova iz Bezdana mogla bi se ispričati ili napisati i u Bogojevu, pograničnom mjestu koje od Hrvatske razdvaja prijelaz Bogojevo – Erdut.
Z. Vasiljević