Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Sukob dvije slabosti

Okrugli stolovi nisu novost. Opće poznat je mit o okruglom stolu kralja Arthura za kojim su prema legendi sjedili časni i hrabri vitezovi u mitskom zamku Camelotu. Taj mitski stol je i danas interesantan i zbog toga što kazuje da se nijedan od vitezova po redoslijedu sjedenja nije mogao osjećati zakinut ili manje važan u odnosu na druge. Dakle, nema ni pročelja, a ni začelja, što simbolizira ravnopravnost sudionika u raspravi. Taj mit spada u viteške priče o pustolovinama časnog i hrabrog plemstva, a danas se izraz okrugli stol ne upotrebljava u svom doslovnom značenju nego u prenesenom. 
No, arhetipski romantični junaci Camelota nisu zaboravljeni, kao što nije zaboravljen ni čuveni okrugli stol održan prilikom mirovnih pregovora kada je potpisan poznati Karlovački mir 1699. godine. Tada je i doslovno postavljen okrugli stol za sudionike pregovora, kako bi se izbjeglo rangiranje po značaju. Iz nama malo bližih vremena najpoznatiji je okrugli stol održan u Poljskoj, za kojim su pregovarali oporba i komunističke vlasti, nakon što je general Jaruzelski uveo ratno stanje. U formi okruglog stola, pregovori su trajali od veljače do travnja 1989. godine, a postignuti sporazum je doveo do slobodnih izbora. 
I dan-danas nas masmedijske snimke, fotografije i vijesti bombardiraju o raznim skupovima koji se organiziraju pod nazivom okrugli stol: od javnih rasprava o raznim nacrtima zakona i znanstvenim skupovima, pa do okruglih stolova o kazalištu ili o ekonomskom stanju i perspektivama država. Sjede sudionici tih skupova za ćoškastim, četvrtastim stolovima, a pitanje je hoće li i predstavnici vlasti i oporbe u Srbiji otpočeti dijalog i naći se za istim takvim stolovima, makar pod nazivom skupa da je stol okrugao.

Ovi ono, oni ovo

Je li dijalog postao ključna riječ i suvremene političke scene Srbije? I s čim da se podmaže? U svezi maloprije spomenutog pitanja glede dijaloga – okruglog stola, nije riječ o komadu namještaja po povoljnim cijenama i za »savršen dom«, nego je pitanje zašto u Srbiji ne postoji dijalog između vlasti i oporbe u situaciji kada je država duboko podijeljena. Čini se kako bez razgovora neće biti smanjene tenzije, ali za sada od vlasti nema signala ka oporbi kada, gdje, kako i s kim bi se dijalog vodio. 
Građani Srbije već mjesecima izlaze na prosvjede, ali do dijaloga ne dolazi, a obje strane krivicu prebacuju na onu drugu. Početkom lipnja objavljen je dokument koji su izradili stručnjaci koji podržavaju prosvjede i kojim oporba traži popravljanje medijskih i izbornih uvjeta. Lideri oporbenog Saveza za Srbiju traže razgovor na ovu temu s predstavnicima vlasti. Jedan od lidera oporbe Boško Obradović tvrdi kako će prosvjedi i bojkot parlamenta biti nastavljeni dok se ne dobiju garancije da će »rad skupštine biti normaliziran, da će mediji biti slobodni, a uvjeti za izbore fer«. Iako i vlast i oporba tvrde da su spremni na dijalog, do njega za sada ne dolazi, a obje strane krivicu prebacuju jedna na drugu.
Znamo da ne bismo nikada trebali biti »svi kao jedan« u svezi političkih opcija, ali različitosti na srbijanskoj političkoj sceni godinama i godinama dovode do oštrih političkih podjela. Malo-malo pa ovdašnja politička scena vri do ključanja. Na pitanje koji je uzrok tome i što nam to govori, filozof, politički analitičar, osnivač i urednik časopisa Nova srpska politička misao i zastupnik u Skupštini Srbije Đorđe Vukadinović kaže kako taj razdor dugo traje.
»Ja ne bih govorio o ‘srbijanskoj’, već radije o ‘srpskoj’ političkoj sceni – mada pod tim vjerojatno mislimo isto. U svakom slučaju, mislim da je srpsko društvo duboko i temeljno rascijepljeno i da se taj rascjep neće lako nadvladati. Ne u smislu da budemo ‘svi kao jedan’, što nije ni moguće, niti poželjno, već u smislu da uopće možemo opstati i funkcionirati kao koliko-toliko normalno i uređeno društvo. Taj razdor je stariji od ove vlasti, ali je ona svojom bahatošću pridonijela da se on još dodatno uveća i eskalira. Ali u pozadini svega je, zapravo, kosovski problem i različiti koncepti njegovog rješavanja. A još dublje izvorna konfuzija oko osnovnog geopolitičkog puta i usmjerenja.« 

Kolebanja i popuštanja

Prvo je prosvjedima 1 od 5 miliona politički stav oporbe bio da nema razgovora s Vučićem, nego samo ostavka, a zatim je iznijet stav kako su spremni pregovarati, što jest prijelaz u realne zahtjeve. S druge strane, Vučić je izjavio kako »neće da razgovara s oporbenim liderima, ali hoće s građanima«. Vukadinović kaže kako je u pogledu zahtjeva oporbe bilo mnogo neodlučnosti.
»U pogledu zahtjeva prosvjeda bilo je dosta kolebanja i osciliralo se između blagih i najradikalnijih zahtjeva – što je čak i u relativno dobronamjernim očima moglo ostaviti dojam određene neozbiljnosti. Najprije nije bilo nikakvog zahtjeva. Potom se tražilo ‘pet minuta u Dnevniku’ za gostovanje izvanstranačkih organizatora prosvjeda. Potom se stvar radikalizirala u zahtjev za ostavkama Aleksandra Vučića i predsjednice Narodne skupštine Maje Gojković. A onda, opet, malo umirila i svela u okvir zahtjeva za fer izbornim uvjetima i smjenom rukovodstva RTS-a i Savjeta REM-a. Nevolja je što, barem do sada, režim nije pokazao namjeru da ispuni ni ove umjerene, ni one radikalnije zahtjeve, čime oporbu gura ili u dalju radikalizaciju, za što, barem u ovom trenutku, nema dovoljno ni snage ni volje. Ali, s druge strane, ni pozicija vlasti nije baš tako jaka, kao što naizgled djeluje. Pogotovo u svjetlu najnovijeg izvješća Europske komisije i pritiska koji se u narednom razdoblju može očekivati s te strane. Rekao sam već negdje kako mi ovaj spor više nalikuje na sukob dvije slabosti nego na dvije političke snage.« 
Vučić, koji izgleda odlučuje i o ovom pitanju, nudi parlament za dijalog između vlasti i oporbe, dok oporba bojkotira sjednice parlamenta. Na upit je li dijalog između vlasti i oporbe u vidu okruglog stola nužnost ili iluzija u ovome trenutku i misli li da će doći do postupnog popuštanja vlasti sve do ostvarenja dijaloga, Vukadinović kaže:
»I meni se čini da je osnovna ideja oporbe da se ovo završi nekom vrstom okruglog stola, uz manji ili veći stupanj ‘internacionalizacije’, а tо је upravo ono što Vučić po svaku cijenu želi izbjeći. Umjesto toga, on će nuditi minimalne i parcijalne ustupke, uglavnom kozmetičke prirode. I to uglavnom u posljednji čas i neposredno prije izbora. Primjerice, rad Skupštine će se donekle upristojiti, što se već nagovještava inicijativama i nagovještajima Maje Gojković, »javni servis« će se možda za nijansu više otvoriti za gostovanje ponekog predstavnika oporbe, smanjit će se broj najprljavijih tabloidnih napada na oporbene lidere... Dakle, ima, tj. bit će izvjesnog pomjeranja, ali bojim se da je suviše veliki jaz u pozicijima da bi se one mogle lako premostiti.« 
Vučić ima pravo kao lider SNS-a odbijati razgovor s trojkom vodećih političkih rivala, ali ima li to pravo i kao predsjednik države?
»Teoretski, on kao predsjednik države ne bi trebao ni voditi te razgovore već, eventualno, samo biti neki ‘medijator’, odnosno posrednik u njima. No, s obzirom na to da on, zapravo, odlučuje svuda i o svačemu, jasno je da će, ako razgovora uopće bude, on, zapravo, biti ne samo glavni nego i praktično jedini sugovornik s te druge, režimske strane. Mada će se, vjerujem, do samoga kraja truditi i po svaku cijenu izbjegavati da i formalno sjedne licem u lice s predstavncima oporbe«, kaže Đorđe Vukadinović. 
Ostaju pitanja, ako dođe do dijaloga između vlasti i oporbe u Srbiji, tko bi trebao sjediti za okruglim stolom i što bi trebale biti teme razgovora? Bocka i pitanje postoji li sada u Srbiji oporba koja bi predstavljala respektabilnu političku alternativu? Lebdi u zraku i pitanje hoće li se u budućnosti prekinuti međusobne optužbe, »ratovi mitinzima«, prebrojavanja i vrijeđanja između vlasti i oporbe i pristupiti suštinskim raspravama? 
Sklon da očekujem najbolji mogući ishod aktualne političke situacije u Srbiji, nadam se kako će praksa okruglog stola biti upriličena kao nastavak jedne tradicije, koja nije bila nepoznanica ni u davna vremena na ovome podneblju. No, ne zaboravimo da je u tome, na žalost, uvijek bio prisutan i međunarodni faktor.
Zvonko Sarić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika