Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Danas meni, sutra tebi

Ne znam zašto, ali ova latinska sentenca: hodie mihi, cras tibi od prvih gimnazijskih dana duboko se urezala u moju svijest. Ovom izrekom toliko sam bio ushićen da sam na zid ulaza na tavan (koji je bio pomalo skriven) crvenim slovima napisao ovaj moj prvi i jedini grafit koji stoji skriven i danas. Razmišljajući danas, puno godina kasnije o svojim motivima, najvjerojatniji motiv mi je bio to što sam se – zahvaljujući mojoj majci (koja je bila profesorica tjelesnog odgoja) – od rane mladosti bavio sportom i susretao se sa stalnim pobjedama ali i gubicima. Stoga mi je naprosto bilo prirodno boriti se, ali time i riskirati određene poraze nakon kojih ponovo moraš ustati i boriti se dalje do konca svog života. Ovakve misli su mi se vrzmale u glavi kada sam slušao dva govora predsjednika naše države. Prvi govor, zapravo izvješće, predsjednik je održao u zgradi Narodne skupštine povodom rasprave o Kosovu i pregovorima s tom bivšom Pokrajinom, koja prema Ustavu ima najviši stupanj autonomije. Izvješće je počelo s demografskim analizama o broju Srba u toj pokrajini nekad i sad, o projekcijama budućeg broja stanovnika srpskog i albanskog naroda itd. Moram priznati da sam poslije izvjesnog vremena referiranja lijepo utonuo u san i probudio se tek koncem dvoipolsatnog govora kada je službeno počela rasprava o referatu, o kojem su prvi govorili glasnogovornici pojedinih stranaka. Ovo zasjedanje nastavljeno je i sutradan nakon čega je Narodna skupština glasovanjem usvojila izvješće. Trebam napomenuti da dio oporbe nije prisustvovao sjednici i pokušali su zaustaviti (navodno) i predsjednika, zatim nekog predstavnika tzv. konstruktivne oporbe čiji šofer je te »izgrednike« rastjerao s kod nas veoma popularnom bejzbol palicom. 

Država ni na nebu ni na zemlji

Slušajući razne rasprave i odgovore našeg predsjednika, stekao sam dojam da spektakularni plan za rješavanje kosovskog čvora zapravo ne postoji, to jest »plan je da nema plana«. Postoje samo neke preporuke velikih sila da tzv. dijalog treba nastaviti, a za njegov nastavak naša država zahtijeva ukidanje »nametnutih taksi«, to jest carine. U svijetu trenutačno dvije naveće države, SAD i Kina, vode carinski rat, ali one ne nastupaju s ovakve pozicije kao naša država. U čemu je kvaka u našem slučaju? Principijelno smo suverena država, možemo drugoj suverenoj državi nametnuti ekstra carine, sankcije izvan nekih postojećih međunarodnih dogovora, kao što je učinila Europska Unija i SAD, Rusiji, zbog, po njihovom mišljenju, nelegalnog pripajanja Krimskog poluotoka. Ali što je dozvoljeno velikim Jupiterima, nije dozvoljeno malom volu. Prevedeno na naš slučaj po tumačenju naših pravnih eksperata »kako može dio našeg teritorija koji se nelegalno otcijepio od naše države, uspostaviti granicu i nametnuti ekstra carine?!« Mnogo je pisano o raznim uvozno-izvoznim malverzacijama u svezi carina ove naše Pokrajine npr. s benzinom. Kao »benzin se izvozi u drugu državu s poticajem eksporta, što znači nema izvozne carine, a zatim se ilegalno šumskim putovima vraća u Srbiju« uz lijepu zaradu. Možda su za ove radnje »privremene  vlasti« u Prištini i međunarodne organizacije npr. UNMIK saznali i zato su nametnuli ekstra carine?! Naši čelnici, među njima i predsjednik, najavili su da će tužiti međunarodnom sudu ovu »lebdeću državu« zbog kršenja trgovinskih dogovora, ali su odustali, jer su shvatili da time indirektno priznaju tu državu, zato su najavili skori oštri odgovor prema Prištini, što bi formalno pravno značilo »uvođenje izvanrednog stanja na dijelu svoje države«. Sve uz deklarativni  »u svakom trenutku smo spremni za dogovor« samo da oni....itd. itd.

Ne, ne nikada!

U svojoj raspravi u Skupštini vođa frakcije Bálint dr. Pásztor naveo je da Mađari jako dobro znaju u kakvoj je situaciji danas Srbija i srpski narod,  »jer smo prije 99 godina i mi bili u sličnoj situaciji«, i zato on i frakcija podržavaju sve napore u rješavanju spora Predsjednika i ostalih. Predsjednik se zahvalio i naglasio da su odnosi Srbije i Mađarske trenutno na najvišoj povijesnoj razini. Pásztor je mislio na »Trijanonski sporazum« potpisan prije 99 godina, 4. lipnja 1920. godine. U utorak je bila »proslava ovog jubileja« koju je Mađarska proglasila »danom nacionalnog jedinstva« i tim povodom su održani razni spomen skupovi u Mađarskoj, ali i u drugim zemljama. Tim sporazumom »Velika povijesna Mađarska« svedena je na današnju »malu«. Neki povjesničari ovaj sporazum nazivaju »diktatom mira« a ne sporazumom. Naime, tadašnju delegaciju Mađarskog kraljevstva nisu ni saslušali, nego su gotov sporazum stavili ispred njih na potpis. Tadašnji vođa delegacije grof Albert Apponyi i ostali članovi delegacije su odbili potpisati takav po njima »sramni dokument«. Na koncu, po nalogu regenta mađarskog kraljevstva »Admirala na bijelom konju«, potpisali su ga ministar za rad i socijalna pitanja i jedan državni tajnik, dok se širom zemlje iz usta demonstranata orilo »ne,  ne, nikada!«. Pa ipak se to desilo. Nakon Pariškog mira 1947. godine, Mađarska je ostala u granicama iz 1937. godine, s tim da je nepovredivost granica u Europi potvrdio i Helsinški dogovor sklopljen 1975. godine. 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay