Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Zraci dobrote usred kataklizme ljudskosti

U franjevačkom samostanu u Vukovaru 3. svibnja otvoren je obnovljeni velebni Franjevački muzej. Koliko je on značajan za istok Hrvatske govori činjenica da su na otvaranju sudjelovali predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. U obraćanju sudionicima gvardijan vukovarskoga samostana fra Ivica Jagodić rekao je: 
»Ovo je povijesni dan za naš franjevački samostan u Vukovaru, za našu vjerničku zajednicu, ali i za cijeli grad Vukovar jer danas, nakon dugoga i zahtjevnog puta završavamo cjelovitu obnovu samostanskoga kompleksa nakon kataklizmičkih razaranja i stradanja koje je pretrpio u Domovinskom ratu, naročito 1991. godine. Ovo je dan u kojemu svečano otvaramo Franjevački muzej Vukovar, novu i sjajnu vukovarsku zvijezdu čije svjetlo čuva i budućim naraštajima posreduje veliko bogatstvo duhovne i materijalne prisutnosti franjevaca i hrvatskog naroda u ovome gradu. Fra Jagodić se napose spomenuo zalaganja fra Marka Kurolta, čijom je zaslugom veliki dio umjetničkog, a osobito knjiškog blaga u prosincu 1991. iznesen iz Vukovara i smješten u Franjevački samostan u Zemunu.
Vukovarsko-zemunska avantura

Što se sve u Vukovaru dogodilo 1991. neki od nas imali su prilike čuti i na lijevoj obali Dunava, a cijeli svijet je jasno vidio. U dramatičnom stradanju i nedostatku ljudskosti zasjale su i rijetke zrake poštenja i pogleda u budućnost. Jedna takva je osoba fra Marka Kurolta (1939. – 2011.), spasitelja stvaralačkoga blaga koji je čuvan u franjevačkom samostanu u Vukovaru. Kako je ova avantura zaista bila provedena, uz kakve napore i domišljatost te s kakvim osjećajima znao je vjerojatno jedino pater Marko, no dobar dio ove ratne i »kulturne« drame ostao je zapisan u memoarima Treba li sve zaboraviti? koje je on priredio, a izdala Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda 2011. godine, u godini njegova preminuća.  
Kako je posvjedočio, fra Marko je 1991. uspio posjetiti Vukovar nakon što je na jednom pogrebu upoznao pukovnika JNA, Hrvata. Na pitanje kako bi mogao osloboditi zarobljene franjevce, on ga je uputio na general-majora Aleksandra Vasiljevića, zapovjednika Kontraobavještajne službe, koji je upravljao logorskim sustavom bivše JNA. U pregovorima s generalom Vasiljevićem sudjelovao je i franjevački provincijal iz Zagreba, fra Marko Malović. Naposljetku je iz logora u Srijemskoj Mitrovici spašen posljednji zarobljeni franjevac, pater Slavko Antunović i fra Markov nećak Dragan Kurolt. Nakon višestrukih pozivanja, fra Marku je dozvoljeno da posjeti Vukovar te spasi što se spasiti može. Prva od ekspedicija spašavanja zbila se 12. prosinca 1991. godine. Put razorenog Vukovara, u osobnom automobilu, krenuo je Nebojša Negovanović, kapetan JNA, a s njime u autu Dejan Radovanović, ondašnji ravnatelj Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Novoga Sada Mirko Kovačević, arhitekt iz Vlade Srbije, te fra Marko, tada gvardijan franjevačkog samostana u Zemunu. U Dalju im se pridružio ministar za prosvjetu i kulturu »SAO Krajine«, nepoznatoga imena. U automobilu se uglavnom šutjelo, posvuda su bile ruševine, a fra Marko je za to vrijeme molio krunicu. Ulazak u Vukovar i prolazak pokraj prizora grada sravnjenog sa zemljom, u što je bilo teško povjerovati, bio je posebno težak fra Marku koji je djetinjstvo i mladost proveo u tome gradu. Razoren i opustošen bio je i franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova. Ostalo je zabilježeno da je tadašnji ravnatelj Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture odmah predložio nazočnim časnicima da se građevina konzervira i takva ostane, a beogradski arhitekt je rekao kako bi trebalo »sve srušiti i napraviti vidikovac«.

Knjige iz samostana došle u vojarnu

Iako iz Beograda, u Vukovar nije nikada stiglo obećanih šest kamiona za spašavanje i prijevoz vrijedne samostanske knjižnice, crkvenih relikvija, slika i kipova, misala, obrednog posuđa i dokumenata te vrijedne umjetničke zbirke Antuna Bauera, fra Marko Kurolt je ipak uspio, uz odobrenje jednog razumnog i poštenog časnika JNA organizirati prijevoz dijela te građe vojnim vozilima do Šida. Tu nije bio kraj. Zahvaljujući ponekom odgovornom i poštenom časniku JNA fra Marko uspijeva spasiti od pljačke i uništenja brojne vrijednosti. Primjerice, knjige iz franjevačkog samostana, smještene u vojarni na Topčideru u Beogradu, nekoliko tisuća njih, bile su određene za reciklažu. No, u posljednjem trenutku fra Marko s jednim kapetanom JNA dogovara njihov tajni prijevoz do franjevačkog samostana u Zemunu. O kakvoj se osjetljivoj operaciji radilo, dovoljno je reći da se franjevački samostan u Zemunu nalazio u »osinjem gnijezdu«, u neposrednoj blizini Zapovjedništva Zrakoplovstva bivše JNA i obližnje vojarne. 
Nakon što je uspio spasiti od otuđenja, propadanja ili uništenja brojne predmete umjetničkog blaga i knjižnične građe, pojavilo se pitanje kako to prevesti u Hrvatsku. Bilo je to vrijeme okupacije hrvatskog Podunavlja, a između dviju zaraćenih zemalja nije bilo nikakvih komunikacija. Sposobni i spretni fra Marko uspijeva na razne načine prokrijumčariti u Hrvatsku brojne umjetničke slike i kipove koji su spašeni iz Vukovara. Pod pritiskom šešeljevaca i ostalih srpskih ekstremista, Srijem napuštaju brojne hrvatske obitelji, a fra Marko uspješno nagovara izbjeglice da ponesu poneki vrijedni artefakt u domovinu. U domovini je tako završio i kip sv. Bernardice koju je jedan odvjetnik u Bloku 43 na Novom Beogradu držao u svojoj spavaćoj sobi.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je fra Marka Redom hrvatskog pletera 1997. za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i njezinih građana. Za zasluge vezane uz svoj grad uručena mu je i Medalja grada Vukovara. 

Život skromnoga franjevca

Fra Marko Kurolt rođen je 1939. u mjestu Ličko Petrovo Selo. Nekoliko godina kasnije obitelj će završiti u Borovu, a potom i u Vukovaru, gdje je završio elektrotehničku školu, a potom radio kao kinooperater u Vukovaru i Zagrebu. Postaje franjevcem s 24 godine. Studira filozofiju na Trsatu i teologiju u Zagrebu. Svečane zavjete položio je 1969. u Vukovaru, a za svećenika je zaređen u Zagrebu 1971. godine. Nakon službovanja u Krapini, gdje je bio i gvardijan franjevačkog samostana 1990. godine odlazi u Zemun gdje, osim vođenja samostana, upravlja i župom. Preminuo je u ožujku 2011. u bolnici u Zemunu, a pokopan je na vukovarskom katoličkom groblju.

Samostan kao višenamjenski kulturni prostor

Projektom integracije, kulturne i povijesne baštine Franjevačkog samostana u turističku ponudu Vukovara, s obnovom franjevačkog kompleksa otvorio se prostor za muzej na nekoliko etaža u koji su uvršteni riznica s vrijednim umjetničkim blagom, galerija slika starih majstora, knjižnica raritetnih knjiga, a posjetiteljima je omogućen posjet crkvi, kripti, zvoniku i klaustru, novoj knjižnici s čitaonicom te ostalim sadržajima poput vinoteke i suvenirnice uključujući i vanjski prostor u kojem se nalazi Pastoralni centar Sv. Bono i šetnica s pogledom na Dunav. Osim navedenog, u sklopu franjevačkog samostana smješten je Franjevački muzej kojim se predstavlja kulturna i umjetnička baština sačuvana u samostanskom arhitektonskom habitusu, dok je rekonstrukcijom i uređenjem potkrovlja stvoren odgovarajući prostor za znanstveno-edukativne aktivnosti kao i za odgovarajuće zbrinjavanje velikog fundusa knjiga knjižnice Fra Marko Kurolt. Ne manje važno, neiskorišteni podrum Franjevačkog samostana zamijenila je vinoteka i suvenirnica u sklopu kojih će biti dostupni suveniri i brošure te lokalni proizvodi.
Marko Tucakov

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay