Arhiv tekstova
Subotica produkcijski centar YU festa (Molière festa)
Tijekom 1987. godine i u javnosti se sve više ocrtavaju i zaoštravaju razlike između zamisli i izvedbi, primjerice, koncepcije KPGT-a, odnosno YU festa i njihov ostvareni učinak u gradovima teatrima (Subotici, Budvi, Kotoru itd.), te stvarnim premijernim i produkcijskim izvedbama tematski zamišljenog Molière festa, produkcijom Narodnog pozorišta-Népszínháza i KPGT-a, kao nastavkom nadgradnje projekta teatralizacije Subotice i njezina okruženja, inkorporiranjem i već viđenih ostvarenja Shakespeare festa u netom izvođene postavke Molière festa. Uspostavljanje jedinstvene kazališne mreže YU festa u javnosti se promovira kao važan iskorak da se uz povezivanje u kulturi pruži mogućnost i prilika privredne i druge suradnje s ostalim krajevima zemlje i time barem djelomično izbjegnu neke nepovoljne pozicije Subotice i njena pogranična gradska ograničenja što iz toga proistječu, jer u njoj ima potencijala da se potvrdi ne samo jednim od kulturnih središta Jugoslavije.
Zapravo Molière fest je trebao biti važan iskorak planirane preobrazbe izvođačke politike i ostvarivanja njegova novog željeznog repertoara Narodnog pozorišta-Népszínháza, kojemu se mirne duše može dodati i KPGT. I dok su tragedije iz već realiziranog Shakespeare festa promatrane kao projekcija vrijednosnog sustava zajednice, kontekst Molièreovih komada je nastojao definirati jedan grad koji se može preobražavati i u kome čovjek može stvarno utjecati na tijek događaja.
Prema Draganu Klaiću, Molière fest je trebao pronaći artikuliranu sociološku matricu, nekonzistentnu, kolebljivu, ali snažno ogoljenu ideološku svijest, obrasce ponašanja i vjerovanja koji naviještaju dramu građanskog ega. Molière, kao drugi nesporni klasik svjetskog kazališta, pri tom na posve suprotnu polu od Shakespearea, ima iznimno važno mjesto u društvenim relacijama zajednice. Shakespeare je, nema dvojbe, prvi među velikim piscima modernih vremena i njegova je misao načisto s grubom realnošću svijeta u raspadanju. Dočim se Molière, u svojim filozofskim eksplikacijama, bavi pitanjima odnosa čovjeka i Boga, religije i države, ali moglo bi se reći i u pristupu navlastitim ili »uvriježeno francuskim pitanjima«, pridonoseći tako europskoj uljudbi. Pri tom valja imati na umu da se u Molièreovu vremenu zapravo već počela zametati i misao francuske revolucije, u kontekstu kojem su se značajnim (pa i u vrijeme nastanka festivala) mogle učiniti poruke četiri predstave: Don Juana, Škole za žene, Mizantropa i Tartuffa, budući da svijet postoji na način koji može biti i razumljiv i objašnjiv, ali je neophodan i ključ što ga čini ljudsko znanje kako bi se njime razjasnio.
U autentičnom ambijentu Palićkog jezera i njegove okolice ostvarene su četiri premijere: komedija Mizantrop – u njoj se Molière podsmijeva snobovima svoga vremena – a Nada Kokotović je postavlja kao koreodramu na teniskom igralištu, tik uz klupski šank, u otmjenom »salonu današnjih naravi«, izoštravajući pitanja socijalnih standarda i statusnih simbola.
»Filozofija prebacivanja loptice preko mreže, kompromis profesionalaca i amatera, čovjekomrsci i volonteri, hohštapleri i lovci na ljudske glave: svi su u bijelim tenisicama, dugih nogu i ugodnog mirisa« (YU fest, 1987.).
Tekst Tartuffa vrhunski je Molièreov traktat o državi, slijedom uzleta i padova odnosa između Crkve i kralja, u režiji Ljubiše Ristića postavljen je i izveden unutar otrcane skalamerije Luna parka, već kakav on može biti i jeste, razvučen između vrtuljaka, flipera, autodroma i kuće strave.
Ristić je svoga Tartuffa, toga licemjernoga bogomoljca i prevaranta, spustio s blještave pozornice kralja Sunca izravno u mrklinu Luna parka pokazujući njegovu svevremensku neuništivost.
Škola za žene Janeza Pipana počinje kao još jedan i nikada dovršen klasičan pigmalionski uradak komedije zabune, da bi se okončao tamom groteske o sukobu naraštaja i totalitarizmu vlasti, ali i o retrogradnoj tradiciji Neue Slowenische Kunsta itd.
Don Juan, kako ga je oživio Rade Šerbedžija, u režiji Ljubiše Ristića postao je biće pobune i bez dvojbe uzaludna žrtva u jednom nečovječnom poretku, ali je gledateljima ovom predstavom ponuđen još jedan ambijentalni prostor, Ludaško jezero, rezervat prirode, istočno od Palića, drugo najveće jezero sjeverne Bačke, a gledatelji su mogli promatrati predstavu s obale i iz čamaca.
