Arhiv tekstova

Bog je uvijek blizu

Uskrsli Isus ukazivao se svojim učenicima više puta kako bi osnažio njihovu vjeru i učinio ih spremnima za poslanje koje ih očekuje. Nakon događaja Velikog petka pored tuge i straha, učenici su osjećali i razočaranje, jer su njihova očekivanja bila mnogo drukčija od svega što se desilo. Nametnulo se pitanje kakvog je smisla imalo njihovo trogodišnje nasljedovanje i to što su zbog Isusa napustili svoje dotadašnje živote. S ljudske strane nisu se mogli oduprijeti tom osjećaju razočaranja i besmisla. Čak ni prva Isusova ukazanja nisu mogla nadvladati njihovu izgubljenost u novonastaloj situaciji. Oni su se obradovali Gospodinovom uskrsnuću, ali nisu znali što raditi. Zato je Uskrsli trebao više puta pohoditi svoje učenike i pomoći im da se otrgnu pesimizmu koji ih je obuzeo i drugačije sagledaju sve što se dogodilo te preuzmu zadaću za koju ih je on pripremao još prije smrti i uskrsnuća.

Još jedno ukazanje Uskrsloga

Evanđelist Ivan govori nam o događaju ukazanja Uskrsloga baš u trenutku kada su se učenici pokušali vratiti svojem zanimanju kojim su se bavili prije nego su susreli Isusa i pošli za njim (usp. Iv 21, 1-19). Petar je prvi odlučio poći ribariti, pa su mu se pridružili i drugi učenici. Njihova namjera nije bila ponukana samo željom pribavljanja ručka već je to bio pokušaj vraćanja na staro, jer im je bilo teško prihvatiti situaciju u kojoj su se našli. Iako ih je Isus prije tri godine pozvao da budu ribari ljudi, oni se ponovno žele vratiti svom prijašnjem poslu, jer je zbunjenost još uvijek veća od radosti zbog Isusova uskrsnuća, jer još uvijek sumnjaju da su protekle tri godine promašene i da su njihova očekivanja razočarana. U tim trenucima jedino što im ima smisla jest vratiti se svome starom životu. No, i tu neuspjeh. Nakon cijele noći nisu ništa ulovili. Na jedno razočaranje dolazi i drugo, kao da su se našli u slijepoj ulici, nema izlaza.
I pored svih sumnji, dvojbi, razočaranja i očaja, koji su se naselili u njihova srca, Isus im ništa ne zamjera. Razumije njihovu tjeskobu, zato dolazi ponovno da osnaži njihovu vjeru i osvijetli put njihovog poslanja. No, oni umorni i razočarani, iako je svanulo, ne prepoznaju svoga Učitelja, nego u njemu vide tek nekog stranca. To govori o stanju njihovog duha, potpuno potonulog pod pritiskom sumnji. Prepoznaše ga tek po znaku čudesnog ulova ribe i kad je učenik kojeg je Isus posebno ljubio rekao: »Gospodin je!« (Iv 21, 7). 
Svojim trostrukim pitanjem Isus Petra želi podsjetiti na njegovu ulogu u zajednici i probuditi u njemu staru želju za nasljedovanjem. Tako susreti s Uskrslim malo-pomalo bude u njihovim srcima isti onaj plamen koji je gorio one tri godine dok su slušali njegovo naučavanje i gledali brojna čudesa, te postaju sposobni biti ribari ljudi, svjedoci Uskrsloga sve do smrti.

I kad je teško, Bog je tu

Gotovo svaki čovjek iskusio je razočaranje. Razne vrste neuspjeha na poslu ili u školovanju, tijek života kakav za sebe nismo planirali, ljudi koji su nas iznevjerili kad smo na njih računali, sve su razočaranja koja nameću pitanja o smislu i o Bogu. I kao što su se učenici pitali je li imalo smisla to što su ostavili sve i slijedili Isusa tri godine, ljudi se nakon životnih krahova i neuspjeha pitaju je li imalo smisla to što su bili vjernici, kada je Bog dopustio da im se tako ružne stvari događaju. Počnu misliti da su od Boga napušteni, pa mu okreću leđa i zatvaraju vrata svoga srca.
No, uskrsli Isus je pokazao da iz ljudskog razočaranja uskrsava Božja proslava. Pustio je učenike da osjete razočaranje, ali ih u tome nije ostavio. I kad se činilo da je ljudska besmisao pobijedila, Isus dolazi i očituje snagu Božju u još jednom čudu.
On se dao razapeti za nas. Umro je, ali je i uskrsnuo da bi čovjeku darovao novi život. Zato nas nikada neće napustiti. I onda kada nam se čini da nema smisla, da nas ne čuje i ne vidi, on je bliže nego ikad i čeka pravi trenutak da očituje svoju moć. Ali, potrebno je da mu ne zatvorimo vrata svoga srca, da nam vjera ne malakše nego da je održavamo molitvom i sakramentima, ma koliko teško bilo. Jedino nam vjera može pomoći da prepoznamo Isusovu blizinu, kao što su je prepoznali apostoli. Oni jesu bili razočarani, ali vjera im nije utihnula.
Stoga ne dopustimo da nas trenutna razočaranja udalje od Boga, jer on se nije udaljio od nas, samo čeka pravi trenutak da očituje svoju veličinu i ljubav.