Arhiv tekstova

Hrvate u Srijemu treba hrabriti

Dužnost dopredsjednika za Srijem u aktualnom sazivu Hrvatskog nacionalnog vijeća obnaša Darko Vuković (Petrovaradin, 1971.), magistar umjetnosti i redoviti profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Vuković je u hrvatskoj zajednici ipak znatno poznatiji kao grafički dizajner koji surađuje sa svim profesionalnim ustanovama i institucijama ovdašnjih Hrvata – ponajprije Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, te NIU Hrvatska riječ i HNV-om, kao i s pojedinim udrugama i Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini. 
U široj javnosti priznati je i nagrađivani autor plakata. Imao je više samostalnih izložbi plakata (u Novom Sadu, Zagrebu, Osijeku, Splitu, Subotici, Đakovu), a predmet Plakat predaje na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Dobitnik je nekoliko nagrada za kazališni plakat i vizualni identitet manifestacija. 
S Vukovićem smo, među ostalim, razgovarali u povodu skorašnje konferencije o Spomen domu bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu kao i ovogodišnje manifestacije Srijemci Srijemu.
Na nedavnom sastanku u HNV-u dogovoreno je da će dopredsjednici Vijeća u suradnji s mjesnim elektorima, predstavnicima udruga i svećenicima, obići mjesta gdje ima Hrvata, a na teritoriju koji pokrivaju. Koji su, po Vašem mišljenju, najveći problemi Hrvata u Srijemu glede manjinskih prava, ali i općenito?
Osim teritorijalne disperziranosti te nezaposlenosti, kao općeg problema, strah od očitovanja svoje nacionalne pripadnosti je sigurno i dalje jedan od najvećih problema naših ljudi u Srijemu. To uvjetuje i situaciju koja se tiče uporabe manjinskih prava. Strah je jedan od ključnih razloga zbog kojeg smo u deficitu s inicijativama, te je po meni u ovom dijelu Vojvodine neophodna prisutnost na terenu, pogotovo u manjim sredinama. Budući da živim i radim u Novom Sadu, osobnim kontaktima uspijevam animirati Hrvate kojih u glavnom gradu Vojvodine ima, ali su neupućeni u rad i život hrvatske zajednice. Kao dopredsjednik HNV-a za Srijem planiram obići mjesta kao što su Golubinci, Srijemska Mitrovica, Ruma, Slankamen i Šid kako bih se na licu mjesta upoznao s problematikom Hrvata koji u tim mjestima žive.
Kao osoba koja je bila uključena u aktivnosti oko izbora za novi saziv HNV-a recite nam koliko je u Srijemu bilo teško ili lako doći do ljudi koji su bili spremni uključiti se u ove izbore? U kolikoj mjeri ljudi »na terenu« znaju što je to HNV i koje su njegove ovlasti?
Stekao sam dojam da je saznanje ovdašnjih Hrvata o ovlastima HNV-a vrlo skromno. Na krovnu organizaciju Hrvata u Srbiji se i dalje gleda kao »političku«, što se može i mora korigirati radom na terenu. Konkretno, u Petrovaradinu i Novom Sadu živi dosta Hrvata koji žive pasivno u odnosu na hrvatsku zajednicu. Kandidirajući se na prošlim izborima za elektora bio sam svjestan koliko je potrebno energije, razgovora i osobnih kontakata da se dođe do većine njih, inzistirati da se upišu u poseban birački popis, te da im ne bude toliko teško doći i dati svoj potpis. Petrovaradin je ranije uspijevao prikupiti potpise za samo jednog elektora, no angažmanom prije svih Ankice Markuš i Milana Mikuljana sakupili smo potpise za tri elektora, što je veliki pomak. Ambicija mi je da za sljedeće izbore prikupimo potpise za šest elektora i to ne praznim obećanjima već djelanjem i rezultatima. Hrvate u Srijemu treba poticati, hrabriti te osnaživati rad ovdašnjih udruga kulture. Smatram da bi tome mogla pridonijeti i realizacija projekta Spomen doma bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, gdje će društva moći održavati probe svojih sekcija, ljudi će se moći okupljati i razmjenjivati ideje, pogledati izložbe i prisustvovati koncertima...
Spomenuli ste projekt Spomen doma bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, koji će se nalaziti u rodnoj kući ovoga velikana i čiji je dio, a za spomenute potrebe, u procesu otkupa od strane HNV-a. U taj projekt ste uključeni kao dizajner. Možemo li govoriti o budućem izgledu Spomen doma?
Važno je napomenuti kako Hrvati u Petrovaradinu nemaju svoje mjesto okupljanja, prostor gdje se mogu održavati probe, izložbe, koncerti i predavanja. Mogu s ponosom istaknuti da će Spomen dom bana Josipa Jelačića biti jedan od najreprezentativnijih objekata naše zajednice, bogat prije svega svojom kulturnom i turističkom ponudom, atraktivnom ne samo našim ljudima već i inozemnim turistima. Prostor će biti otvoren za djelovanje više hrvatskih kulturnih udruga s teritorija Petrovaradina, Novog Sada i šire. No, prije svega budući Spomen dom treba valjano obnoviti i opremiti, za što trebaju financijska sredstva. Republika Srbije je osigurala novac za otkup nekretnine, no u tijeku su procjene o unutarnjoj obnovi, koja se treba obaviti sukladno preporukama Zavoda za zaštitu spomenika kulture, arhitektima i dozvolama. Spomen dom sadržavat će Spomen sobu bana Josipa Jelačića u gornjem dijelu, dok će se u donjem nalaziti konferencijska dvorana s višestrukom namjenom prilagođenom za izlagačku djelatnost, održavanje koncerata, okruglih stolova i sl. Budući da je trenutačno unutrašnjost kuće u dosta lošem stanju očekuje nas puno pripremnih radova kako bi Spomen dom bio stavljen u funkciju sukladno zahtjevima suvremenog trenutka i svojoj svrsi. U sklopu donjeg prostora nalazio bi se i dio konzulata Republike Hrvatske, te Ured HNV-a. S tim u vezi, u idući petak, 17. svibnja, bit će održana i konferencija o Spomen domu bana Jelačića koja se realizira uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Konferencija ima za cilj pokazati perspektive Spomen doma kroz primjere dobrih praksi kao što su primjerice Kulturno-znanstveni centar Milutin Milanković iz Dalja i Novi dvori Jelačićevi iz Zaprešića. Na konferenciji će govoriti sudionici iz Srbije i Hrvatske, a bit će nazočni i važni uzvanici. Planirano je da na konferenciji sudjeluju i predstavnici HNV-a te ZKVH-a. 
Iduće subote, 18. svibnja, u Srijemskoj Mitrovici će biti održana osma po redu manifestacija Srijemci Srijemu, koja okuplja hrvatske udruge kulture iz te regije. Kako ocjenjujete povezanost Hrvata u Srijemu i koji je značaj ove manifestacije?
Ova manifestacija se već dugi niz godina održava u različitim mjestima po Srijemu, ove je godine u Srijemskoj Mitrovici. Osim prezentacije baštine i zabave kroz glazbu i ples, manifestacija je prilika za susret kulturnih udruga Srijemaca što pridonosi njihovoj boljoj komunikaciji i jačanju zajedništva.
U Hrtkovcima je u subotu održan Otadžbinski kongres Srpske radikalne stranke. Skup je održan u mjestu koje je simbol stradanja Hrvata u Vojvodini tijekom devedesetih godina. Kako komentirate ovu odluku SRS-a, imajući u vidu da je njihov lider Vojislav Šešelj u Haagu osuđen upravo za poticanje progona Hrvata u Vojvodini?
Ovaj događaj vidim kao otvorenu provokaciju usmjerenu ne samo prema nama Hrvatima već i ka cjelokupnoj građanskoj Srbiji. Sjetimo se sramnih prijetnji od prije godinu dana koje je Vojislav Šešelj uputio predsjedniku DSHV-a Tomislavu Žigmanovu, ali i drugim političarima i narodnim zastupnicima – Aleksandri Jerkov te Nenadu Čanku. Toleriranje ovakvih istupa od strane najviših državnih tijela smatram prešutnom podrškom istog događaja, što mislim da neće biti blagonaklono gledano iz Bruxellesa. No, Šešelj je oduvijek bio »najomiljeniji oporbeni političar« nedemokratskih režima. U tom smislu bih podsjetio kako je Benjamin Franklin jednom rekao: »Pobuna protiv tiranina je pokornost prema Bogu«.
Živite u Novom Sadu, koji će 2021. biti Europska prijestolnica kulture. U tom kontekstu, koliko su udruge i umjetnici iz prostora kulture ovdašnjih Hrvata uključeni u taj projekt, koji ima i svoju multikulturalnu dimenziju? 
Po mojem mišljenju, najveći problem rada Fondacije Novi Sad – europska prijestolnica kulture 2021. je slaba komunikacija s onima zbog kojih i postoje, a to je publika, pa tako i hrvatska populacija koja ovdje živi. Fondacija kao institucija treba ići u susret publici, obradovati ih zanimljivim programima, njegovati kulturu, poticati stvaranje nove publike. Primjerice, očekujem da ljudi osjete duhovni benefit konzumirajući kulturu, želim vidjeti koncerte na ulicama, predstave, izložbe, performanse... Kažimo i ovo: Novi Sad, glavni grad Vojvodine i Europska prijestolnica kulture, nema veliku galeriju u centru grada koju inače zaslužuje i što je civilizacijski propust. Ali zato ima nedavno otvoreni shopping centar koji je svakodnevno odlično posjećen. Ono što je svakako potrebno nama Hrvatima koji ovdje živimo jest aktivnije sudjelovanje i traženje svog mjesta u okviru projekta Europske prijestolnice kulture te apliciranje za određene projekte koji bi nas kao zajednicu mogli uvrstiti u njihove programe.
Što bi, po Vašem mišljenju, titula Europske prijestolnice kulture mogla donijeti Novom Sadu?
Ono što svi želimo jest da grad živi umjetnost njegujući svoju tradiciju uz tendenciju suvremenih promatranja kulture i umjetnosti. Također, da će se odvijati paralelni procesi kao što su recimo pravna regulacija umjetničkih ateljea na Tvrđavi, otvaranje novih kulturnih prostora, uključivanje izvangradskih naselja u kulturne programe itd. Ovo je fantastična prilika za promjenu dosadašnjeg kursa gledanja na kulturu kao elitističku. Očekivanja su velika i želim vjerovati kako će barem dio toga biti realiziran.
Aktivni ste u hrvatskoj udruzi Jelačić u Petrovaradinu koja je prošle godine proslavila 15 godina postojanja. Kako ocjenjujete pozicioniranost te udruge na kulturnoj sceni Petrovaradina, ali i Novoga Sada?
Obljetnica od 15 godina djelanja Društva pokazala je ne samo prošlost već i budućnost Jelačića. Posebno se radujem postojanju Petrovaradionice koja je nastala te jubilarne godine, a koja okuplja naše najmlađe. Oni su već imali prilike nastupati na raznim manifestacijama kroz pjesme i kratke forme igrokaza, no kao vizualac posebno sam ponosan na rad likovne sekcije. Djeca jesu naša budućnost i ponosan sam na odziv roditelja, ali apeliram da u tome istraju i da djece bude još više. Također, ove godine je veliki jubilej – 100 godina od prvog izvođenja dječje opere Šumska kraljica koja se ujedno smatra prvom dječjom operom napisanom za djecu na svijetu te 140 godina od rođenja njezina skladatelja, Petrovaradinca, Franje Štefanovića. Radujem se što će cijela godina biti u znaku izvođenja ovog prekrasnog djela. Ponosan sam i na pjevački zbor Jelačića. Jubilarne godine istaknula se i gastro manifestacija CROz kuhinje Vojvodine potpomognuta od Veleposlanstva Republike Hrvatske u Srbiji te Središneg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Ovim putem želim pohvaliti rad i veliku nesebičnu energiju predsjednika Društva Petra Pifata.
Predajete na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, gdje radite s mladima. Vjeruju li mladi u umjetnost i umjetničke slobode, s obzirom na sve prisutniji upliv tržišnih i komercijalnih zahtjeva u to područje?
Vjeruju i trudim se da vjeruju još više. Umjetnost je vizionarski prostor koji je imun na trendove. Suvremeni vidovi komunikacije i računalni programi jesu samo zavodljive alatke koje nam mogu poslužiti isključivo ako dobro promišljamo i znamo pravac svojega kretanja. Naravno, dizajn treba komunicirati sa svojim konzumentima ali ne u smislu dopadljivosti već porukom i idejom, pa i buntom. Dizajn, plakat posebice, je danas jedan od nosećih stupova umjetnosti te njegovi primarni zadaci jesu duhovitost s oštrinom, likovnost koja privlači ali i opominje. Umjetnost je uvijek bila bes-kompromisna, takva će zauvijek ostati. Umjetnost nije ukras ili dekor, ona je jednostavno stav i način života.
Nakon nedavne korizmene izložbe u Đakovu, koji su Vaši daljnji profesionalni planovi kao grafičkog dizajnera?
Kao profesionalni grafički dizajner nastupam ravno 20 godina. Trenutno imam prilike surađivati s dvije velike ustanove kulture – Muzejom Vojvodine te Kulturnim centrom Novog Sada. Budući da mi je već duži niz godina jedna od djelatnosti i vizualni koncept muzejskih izložbi, trenutno završavam veliku izložbu Ispit zrelosti – maturanti vojvođanskih gimnazija od polovine 19. stoljeća do 60-tih godina 20. stoljeća, dok za Kulturni centar radim vizualni identitet Festivala alternativnog i novog teatra Infant. 
Također, više godina bavim se i grafičkim oblikovanjima u sklopu projekta Bunjevački put križa. Tu su i neka nova ostvarenja u sklopu toga projekta kojima se unaprijed radujem.