Arhiv tekstova

U spomen na davna vremena

Vodenice su nekada imale veliki značaj u životu ljudi. Najstariji pronađeni zapisi o njima potječu iz I. i II. vijeka prije nove ere. Vodenice su u Europi bile uobičajen prizor sve do početka industrijske revolucije, kada su njihovu ulogu preuzeli mlinovi. Svoj najveći prosperitet u Srbiji vodenice su imale krajem XIX. vijeka, da bi krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjele istu sudbinu poput onih u Europi. Za mljevenje žitarica čovjek je najprije za svoje potrebe koristio ručne žrvnjeve, kojima se mogla samljeti samo mala količina žitarica. Vremenom su ljudi došli na ideju da se snaga vode iskoristi kao pokretačka energija u svrhu mljevenja pšenice. Čitav sustav pokretao je slobodni pad vode preko vanjskog vodeničnog kotača koji se pod njenim udarima okreće. Danas je ostalo samo nekoliko vodenica. One koje su sačuvane blago su materijalne kulture i svjedoče o prvim koracima razvoja suvremenih mlinova. Jedna od najstarijih u Srbiji, a jedina sačuvana u Vojvodini, nalazi se u Rivici, malom selu nadomak Iriga, kao vrijedan spomenik kulture. Njena kompletna restaruacija zahvaljujući vinarima iz tog kraja uskoro će biti završena.

Kuzminske vodenice

Zapisi Boška Ljubojevića govore da je u Kuzminu (mjestu srijemskomitrovačke općine) nekada bilo čak pet vodenica, potočara za meljavu pšenice i kukuruza. Brašno od žita se u narodu zvalo »naprosto«, dok se meljava od kukuruza zvala projino brašno od koga se kuhao »makarun« (palenta) i pekla proja. Druga meljava od kukuruza zvala se prekrupa, koja je korištena za ishranu stoke i peradi. Potočare vodenice su bile zgrade s dva odjeljenja. Jedno je služilo za stan vodeničara, a drugo za mlin u kome se nalazilo kamenje i pomeljarski džakovi. Kuzminske vodenice su postavljene na kanal Šidina. Prva u potezu Budžak, druga na Osječkom putu, treća na Šidini, četvrta na Gatu, a peta na Oroliku. Zapisi govore da je na vodenici Šidina bio vodeničar Ivo Jurković, na Gatu Stevica Dabić, a na Oroliku Mirko Jurić. Ove vodenice postojale su sve do 1939. godine kada je iskopan generalni kanal koji vuče vodu od Erdevika, preko Kuzmina i Martinaca i kod Laćarka se ulijeva u Savu. Od vodenica u ovom dijelu Srijema danas su ostali samo tragovi betona, koji su držali »šlajz«.

Vrijedan spomenik kulture

Unatoč tome da se zvuci vodeničnog kotača odavno nisu čuli srijemskom ravnicom, jedna od najstarijih vodenica u Srbiji i jedina u Vojvodini Djed Đurina vodenica, koja se nalazi na teritoriju Rivica u ataru Jazavac kod Borkovačkog potoka, zahvaljujući vinarima iz tog kraja uskoro će biti kompletno restaurirana. Ona datira iz davne 1763. godine, a posljednji vodeničari iz tog kraja, djed Đuro i njegova žena Klara, prestali su mljeti žito prije više od tri desetljeća. Vodenica u Rivici je spomenik kulture Republike Srbije i kao takva je zaštićena. Vlasnici vinarije Komuna otkupili su prije nekoliko godina vodenicu kao i kompleks zemljišta od 20 hektara sve do Borkovačkog jezera. Zahvaljujući vlasnicima ove parcele, kotač vodenice će se ponovo čuti u Srijemu.
»Kada smo kupili zemljište, zatekli smo ruiniranu i zapuštenu vodenicu. S obzirom na to da se ona vodi kao spomenik kulture od velikog značaja, u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Srijemske Mitrovice, započeli smo njenu kompletnu restauraciju. Preostalo je još samo da se promijeni unutarnji mehanizam koji melje pšenicu, kamen i nekoliko zupčanika, kako bi ona ponovo proradila«, kaže jedan od vlasnika vinarije Komuna Dejan Ivanović.

Turistička destinacija

Ideja je potekla prije šest godina kada su vlasnici vinarije riješili da urede ovaj prostor, izgrade vinariju i restauriraju vodenicu, kako bi ova oaza mira u neposrednoj blizini Borkovačkog jezera bila privlačnija za turiste.
»Vodenicu pored vinarije smo prepoznali kao vrijednost koja bi mogla privući i veliki broj turista. Iako je kompleks prvobitno bio namijenjen privatnom korištenju, danas je to prirodna oaza mira za brojne turiste koji pored degustiranja vina mogu uživati u prelijepoj prirodi. Na temelju priča nekih starijih ljudi iz Rivice došli smo do podataka da vodenica datira iz 18. stoljeća. Ruma je nekada bila značajan trgovinski centar, a vodenicu su osim stanovnika Rume koristili i ljudi iz Šapca i drugih udaljenijih mjesta. Oduvijek je bila mjesto gdje su se okupljali ljudi, kako bi samljeli pšenicu i popili čašicu dobrog fruškogorskog vina. Njen sjaj će uskoro biti vraćen, a nadam se da će ponovno biti omiljeno mjesto boravka turista i putnika namernika«, kaže Ivanović.
Želja vlasnika da ovo mjesto bude omiljena turistička vodenica polako se ostvaruje kao i namjera da se vrijedni spomenici kulture sačuvaju. A restaurirana vodenica podsjetit će mnoge na neka davna vremena, kada se možda teže ali ipak, bezbrižnije živjelo.
S. D.