Arhiv tekstova

Ostavka i lopovi

Gledajući posljednjih mjeseci naše TV emisije raznih orijentacija, čini mi se da ove dvije riječi dominiraju: ostavka predsjednika Republike, ostavka premijerke i njene Vlade itd., a rukovodeći ljudi iz oporbe, članovi Saveza za Srbiju često se nazivaju lopovima; jedan od njih je internacionalni lopov na nivou UN-a, a drugi je domaći koji je uspio zasad nekažnjeno (navodno) ukrasti pola milijuna eura, što uopće nije mali iznos! Na ove dvije teme iz mog bogatog životnog iskustva sjetio sam se jednog događaja koji sam vidio na TV ekranu i jednog vica iz međuratnog razdoblja. No, prvo izvješće s jednog prosvjeda u susjednoj Mađarskoj. U vrijeme ovih događaja današnji premijer države bio je mnogo mlađi i predvodio je »Savez mladih demokrata« (Fiatal demokraták szövetsége) skraćeno FIDESZ. Bili su u oporbi prema tadašnjim vladajućim socijalistima. Optuživali su ih za nastavak komunističke diktature, naravno za krađu državnog novca i da nisu dovoljno nacionalno svjesni. Držali su prosvjede na kojem je jedan od glavnih slogana bio: »Neka podnese ostavku«, a reporter je pitao jednog žestokog demonstranta: »Tko da podnese ostavku i zašto?«. Egzaltirani, malo iluminirani prosvjednik je odgovorio: »Svejedno tko, samo da podnese ostavku!«. Evo i vica: u međuratnom razdoblju u Beogradu (gdje drugdje) demonstriraju studenti i viču: »Dolje lopovska vlada!«, a na upit žandara: » Što to vičete?«, oni odgovaraju: »Dolje lopovska vlada kineska«, a na to žandar reče: »More ne lažite, znamo mi koja je vlada lopovska!«. Zasad tako stoje stvari da se zapravo ništa ne zna.

Commedia dell’arte

Ova strana scenske umjetnosti iskristalizirala se u renesansnoj Italiji u XV. stoljeću. Izraz doslovce znači: »Komedija znalaca umjetnosti«, to jest na sceni su profesionalni glumci, koji od te glume i žive putujući iz jednog mjesta u drugo mjesto. Najčešće mjesto izvođenja bio je glavni trg, u Italiji pijaca, zato kod nas često ove profesionalce zovu i »pijačnim komedijašima«. Kasnije, kako se razvila kazališna umjetnost, počeli su graditi stalna kazališta; prvo poznato izgrađeno je u Vicenzi pa zatim u Parmi. Možemo reći da su svim kasnijim kazalištima ove građevine služile kao uzor (novom subotičkom kazalištu nije). U ovom tipu kazališta nije postojao unaprijed napisan tekst nego samo određeni karakteri, kao npr. capitano ili dottore, ukupno 12 likova, glumci i glumice često su improvizirali, gledajući kako publika reagira i samu igru su prilagođavali raspoloženju publike. Posljednji događaji u našem glavnom gradu podsjećali su me na jednu ovakvu komediju političara i glumaca, svi profesionalci; naravno možemo govoriti u suvremenijoj srpskoj inačici kazališta, gdje su uključeni i mediji, znači jedan multimedijalni igrokaz, sa starim provjerenim glumcima. Podsjetit ću vas na nekoliko karakterističnih scena: demonstranti su jednostavno ušetali u zgradu RTS-a, kao da su se ušetali u unaprijed postavljenu scenu-klopku. Policija se pojavila kasnije. U sjedištu gradske uprave Beograd, koju samo simbolično možemo nazvati »gradska kuća«, jer je građena kao kraljev dvor (palača), »prosvjednici« su željeli predati jednu peticiju gradonačelniku, ali se odjednom ispred njih  stvorio kordon žena, koje su ih počele vrijeđati i psovati. Jedna starija gospođa je pala u nesvijest, došla su kola hitne pomoći itd. Predsjednik Republike, kao da je čekao u susjedstvu i u roku od 15 minuta već je na Ružičastom TV-u komentirao događaje, kao da je sve unaprijed dogovoreno. Tiho postavljam pitanje: u gradskoj upravi nema muškaraca, nema portira; samo hrabrih i odlučnih žena?

Drugi čin komedije

Vlast se itekako pripremala za doček demonstranata i na skup oporbe zakazan na trgu ispred Skupštine. Neki egzaltirani glumci kao npr. capetano (ministar vojske) i dottore (dogradonačelnik BG) su najavili štrajk glađu, valjda »dok oporba ne podnese ostavku«, ali na nagovor vodećeg glumca i redatelja: concentatorea oni i još nekoliko njih su odustali od štrajka glađu. No, desio se jedan drugi događaj: zastupnici vladajuće stranke SNS-a ušli su u zgradu Parlamenta (preduhitrivši plan oporbe da tamo štrajka glađu) s namjerom da je brane od upada huligana. U ovoj obrani pomagali su im policajci koji su, noseći velike plastične vreće, uredno umarširali u zgradu. Slično je urađeno i u Kraljevom dvoru, tamo je dežurao dottore sa ženama; slično je urađeno i u nekoliko gradova diljem Srbije. Navodno i naši gradski SNS funkcioneri su bili spremili sličan igrokaz, jesu li ga i odigrali, o tome se za sada šuti. Igrala se i popularna »srpska igra brojkama«, kao dodatni element komedije. Koliko je bilo demonstranata (od jedan pa do beskonačnosti)  i koliko pristalica ću – Ja Predsjednik, pokupiti na »treći čin ove komedije« koji će biti odigran u petak, kada ćete čitati ovu kolumnu. Do tada ćemo već znati hoće li biti izbora, hoće li predsjednik podnijeti ostavku itd. Ono što je sigurno jest: putujući profesionalci glumci-političari nastavit će i kampanju »Budućnost Srbije«, igrajući suvremenu commedia dell’arte. Jedva čekam da stignu i u naše malo misto!