Arhiv tekstova

Rat protiv smeća

Je li u svijetu čovjekove dominacije moguće da se dogodi bilo koji komad zemlje bez smeća, a da pri tome vaša nada ne može biti odgovor na ovo pitanje? I koliki je paradoks činjenica da će nas ubiti vlastito smeće? Tko nam je dao pravo da budemo nemarni prema prirodi, da za sobom sijemo sve što nam nije potrebno bez trunke svijesti da to zagađuje, guši i ubija?
Proteklog vikenda smo sudjelovali u akciji »Tvrđava bez smeća 2«. Iskreno, kada te pozovu na akciju ljudi koje uvažavaš, nije potrebno mnogo se informirati o akciji, a sama činjenica da idemo pomoći nečemu da bude bez smeća bila je dovoljna da malo sna ne bude dovoljno dobar izgovor za izostanak. Toliko malo je bilo potrebno i dovoljno da nedjelju, 10. ožujka, provedemo na Petrovaradinskoj tvrđavi.
Što, tko i gdje

»Tvrđava bez smeća 2« je jedna od nekoliko stotina akcija koje je u posljednje tri godine organiziralo Udruženje građana 3D svijet, a druga službena akcija koja se organizira na nadzemlju tvrđave. Slogan akcije »Hold the line« (drži liniju) predstavlja odlučnost i obiteljski stav čuvara tvrđave, grupe građana i volontera da istraju u velikom poslu. Ovo je druga u nizu od zamišljenih i potrebnih brojnih ekoloških akcija čišćenja Petrovaradinske tvrđave pod nazivom »Tvrđava bez smeća«, nastala iz brojnih akcija UGRIPA u kojima je izvađeno 250 tona smeća iz podzemlja najočuvanijeg kontraminskog sustava. Prethodna akcija »Tvrđava bez smeća« angažirala je 116 urbanih ratnika, a porobila preko 16 tona pripadnika smeća, đubreta i šuta, kako su naveli organizatori, među kojima poseban naklon ide idejnom vođi Leonu Šurbanoviću bez čijeg entuzijazma svijet katakombi, podzemlja i nadzemlja tvrđave ne bi imao šansu za svoju čistu budućnost.

»Tvrđava bez smeća 2«

Okupljanje akcije u kojoj smo i mi sudjelovali je počelo, kako su organizatori u pozivu i najavili, u cik zore, što je za nedjeljno jutro bilo u pola osam, a sama akcija sakupljanja smeća je trajala do 4 sata popodne. Mjesto okupljanja je bilo u čuvenom Carskom šancu gdje se nalazi i glavni štab UGRIPA. Cijela akcija je počela malim performansom članova štaba, da bi se nakon podjele armija krenulo na teren. Od prijavljenih 370, pojavilo se malo više od pola ratnika-namjernika i, što je posebno interesantno, bilo je primjetno više djevojaka. Volonteri, urbani ratnici, bili su podijeljeni u osam armija, a svaka armija je imala svog generala i komandanta. Svaki ratnik i dobrovoljac je imao potpunu opremu za rat protiv smeća, kao i ostale uvjete za ovo iščekivano ratovanje – hrana, voda, rukavice, alat i vreće. Od osam armija postojale su tri kategorije od kojih je najjača išla u borbu protiv šuta i bavila se teškom kategorijom prljavih poslova, druga koja je čistila nadzemlje, a jedna armija je ostala u štabu pripremiti hranu za ratnike u polju. Moja tročlana ekipa je bila raspoređena tako da smo u svakoj od tri kategorije imali po jednog predstavnika i na kraju svi ruke uprljane pravom stvari. U znak pobjede nad Đubrovom, kako je simbolično nazvan ovaj neprijatelj koji preko 70 godina opstaje na Tvrđavi, upriličen je vatromet, a na kraju same akcije organizirane su interesantne edukativne i kreativne radionice. Uz prijatelje koje ovi ratnici imaju u samoj akciji bilo je prilike i zakoračiti, ili kako se to stručno kaže uroniti, u podzemlje, a i čuti čuvene legende o ali, aždaji, Mariji i ostalima.
Ono što je na kraju akcije ostalo su podatci da je uspješno organizirana akcija Udruženja građana 3D svijet sakupila 1.650 vreća, što je 35 tona smeća. Ovo je trenutak u kome ste pokušali zamisliti količinu od samo jedne tone smeća, a onda, nadam se, tu brojku pomnožili s 35 i zaključili da ovo nije ni blizu količine smeća koja će se dogoditi ovom i svim ostalim mjestima ukoliko se ne uozbiljimo u ovom ratu na koji nas UGRIP zove, jer svi mi imamo ratnika u sebi, samo je pitanje želimo li ga naći. 
Postoje ratovi koji su poželjni, dobrodošli i prijeko potrebni ljudskom rodu, a jedan od njih je rat protiv Đubrova. 
Je li u svijetu čovjekove dominacije moguće da se dogodi bilo koji komad zemlje bez smeća, a da pri tome vaša nada ne može biti odgovor na ovo pitanje, ali ona mora biti glavni pokretač. Vjerujem da UGRIP neće stati dok Tvrđava ne bude disala punim plućima i nadam se da će armija biti sve brojnija. 
Gorana Koporan