Arhiv tekstova

Manjak sportaša u Sonti

Kako vrijeme prolazi, sve je više iseljavanja iz manjih mjesta. Općenito, broj stanovništva se konstantno smanjuje, a ta pojava je najuočljivija u manjim sredinama. Tragedija u tragediji je to što se iseljava poglavito mlađa populacija, a posljednjih godina i populacija srednje dobi. Dakako, migracije nisu zaobišle ni Sontu. Mnogi koji su u ovo selo dolazili ranije, pa svrate i sada, ostaju zatečeni skoro praznim ulicama. Kao izravna posljedica ovih događanja jest i kriza igračkog kadra u sportskim klubovima.

Rukomet

Muški rukometni klub Sonta ugašen je prije tri godine. Rukovodstvo se dugo dičilo činjenicom da su za ovu ekipu igrali rukometaši iz mjesta, uz, eventualno, jedno-dva pojačanja sa strane. Godinama se takvo stanje održavalo, međutim konstantno se smanjivao broj mladih i djece koji su trenirali. Kad je postalo jasno kuda to vodi, rukometni entuzijast Željko Apatinac pokušao je klub održati umjetno. Tijekom dvije posljednje natjecateljske sezone svojega postojanja RK Sonta postaje legija stranaca. Opće poznata je činjenica da danas niti jedan sportaš sa strane neće igrati za lijepe oči, pa upravo to plaćanje igrača sa strane, bez obzira koliko su to bila mala sredstva, unijelo je razdor u ekipu. I ono malo preostalih Sonćana, koji su inače zbog ovih zvjezdica sa strane u igri dobijali samo simboličku minutažu, napustilo je rukomet. »Točku na i« stavio je odlazak Apatinca trbuhom za kruhom i klub je, jednostavno, prestao postojati, jer nitko osim njega nije vidio svrhu dovođenja velikog broja igrača sa strane, osobito što se u prethodne dvije sezone pokazalo da desetak dobrih igrača ne moraju bezuvjetno tvoriti i dobru ekipu. Danas više ne postoje ni naznake da bi muški rukomet u Sonti mogao ponovno zaživjeti. ŽRK Sonta korača drugim stazama. Klub se oslanja na vrlo mlade igračice, učenice OŠ Ivan Goran Kovačić. Te cure dobi od 12 do 15 godina tvore većinu natjecateljske ekipe. Svima je razumljivo što se u konkurenciji drugoligašica natječu s premalo rezultatskih uspjeha, točnije rečeno, na većini utakmica su topovska hrana za znatno iskusnije i tjelesno puno jače rivalke. Predsjednik kluba i trener natjecateljske ekipe Stevan Mihaljev uporan je u pokušajima da sve održi u voznom stanju, ne žaleći ni svoje vrijeme, a, iskreno rečeno, često, ukoliko već nema drugog izlaza, posegne i u obiteljsku riznicu. Od najbližih suradnika i od većine roditelja igračica nema velike potpore, pa je pitanje vremena koliko će i on izdržati ovakav način i tempo rada.

Nogomet

Na klackalici je i NK Dinamo. Dva tjedna prije početka proljetne polusezone neizvjesno je hoće li klub imati dovoljno nogometaša za natjecanje u Međuopćinskoj nogometnoj ligi Sombor – Apatin – Kula – Odžaci. Odljev kvalitetnih nogometaša kakav se bilježi u Sonti, teško da bi mogao izdržati bilo koji seoski klub, čak i u daljoj okolici. Nogometaši koji su nosili igru Dinama danas zarađuju kruh u Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj, a ima ih i na udaljenijim destinacijama. Od onih koji su otišli trbuhom za kruhom u posljednjih pet godina mogle bi se formirati bar dvije dobre ekipe, koje bi se prošetale ligom u kojoj se Dinamo natječe. No, i stav čelništva kluba je da je to stvarnost Sonte, a nažalost, ekonomski jačih zaljubljenika u nogomet u selu nema, pa se ne može ni pomišljati na dovođenje igrača sa strane koje bi trebalo plaćati. Uostalom, svi su svjesni i što se dogodilo s RK Sonta, pa takva mogućnost i nije u igri. Ukoliko se ipak uspije okupiti dovoljan broj igrača iz sela, klub će funkcionirati dalje, a novi problemi nastat će poslije novih iseljavanja. Nadajmo se samo da se najgora opcija neće dogoditi već ovih dana.    
Ivan Andrašić