Arhiv tekstova

Deset svećenika, vratnice i lopta

Uz čuveni Juvenalov moto »Mens sana in corpore sano«, u organizaciji Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije u Crnoj Gori, od 25. veljače do 1. ožujka održano je XIII. europsko prvenstvo katoličkih svećenika u futsalu (malom nogometu). Prvenstvo je održano u Baru, Ulcinju i Kotoru, a sudjelovalo je oko 260 svećenika raspoređenih u 17 momčadi. 
Osmočlana momčad Srbije, koja je »probila led«, sudjelujući prvi put na ovom prvenstvu, bila je sastavljena od svećenika Subotičke i Zrenjaninske biskupije, te Eparhije Svetog Nikole za vjernike bizantskoga obreda. Činili su je: župnik u Bačincima Darko Rac, župnik u Tordi i Banatskom Dvoru Emánuel Topolcsány, župnik u Vajskoj i Bođanima Vinko Cvijin, kapelan u sv. Jurju u Subotici Marijan Vukov, tajnik Subotičke biskupije Mirko Štefković, župnik u Kupusini Tibor Zsúnyi, župnik u Mihajlovu, Hajdučici i Velikoj Gredi Elias Ohoiledwarin SVD, kapelan u župi sv. Antuna u Bečeju Dominik Ralbovsky i kapelan u Čantaviru Nebojša Stipić. Momčad Srbije natjecala se u skupini s Austrijom, Albanijom, Slovačkom, Kosovom i Italijom.  
»Svakog je dana bila organizirana i zajednička misa koju su predvodili lokalni biskupi: barski nadbiskup u miru Zef Gashi, barski nadbiskup Rrok Gjonlesshaj (koji je i igrao za momčad Crne Gore), kotorski biskup Ilija Janjić i gost, prizrensko-prištinski biskup Dode Gjergji. Tijekom svih liturgijskih slavlja bila je vidljiva prva i prava definicija svih svećenika nogometaša: da smo svi braća i da svi igramo u Isusovom timu! Nama, timu iz Srbije su osobitu dobrodošlicu na natjecanje poklonili oni s kojima govorimo isti ili sličan jezik, a najsimpatičniji su bili bivši pitomci našega sjemeništa i gimnazije Paulinum. Bilo je i onih koji su s nama podijelili svoja iskustva o njihovom plasmanu kada su nastupili prvi put na turniru, te nam to bijaše i svojevrsna utjeha ali i svakako poticaj da treniramo i pokušavamo bolje«, kaže za naš tjednik sudionik prvenstva vlč. Marijan Vukov.
Nakon prve ohrabrujuće utakmice protiv Albanije (0:0), te Austrije, koja je izgubljena rezultatom 3:1, uslijedio je fijasko protiv Slovačke (0:8), i protiv Kosova (4:0 za Kosovo), pa nada za kraj: Srbija-Italija 1:1. Oba zgoditka za Srbiju postigao je angažirani Ralbovsky.
»Nadamo se u godinama koje dolaze više animirati dobre nogometaše iz svećeničkih redova, te sustavnoj pripremi i zajedničkim treninzima. S obzirom na to da smo na turnir pošli nepotpunoga tima, još uvijek neuigranog i neutreniranog, također i ne baš u punoj kondiciji, posljednje mjesto koje zauzesmo nije bilo preveliko iznenađenje. Jedan je kolega u šali rekao da je naš tim bio vođen onom Isusovom da će ‘prvi biti posljednji, a posljednji prvi’. Duhovno gledano, cijelo ovo nastojanje oko sportske igre i plasmana samo je slika onoga što svakog čovjeka uvijek prati: natjecanje i borba sa samim sobom«, zaključuje vlč. Vukov. 
On dodaje da je »turnir prigoda pozvati sve svećenike i podsjetiti da se nikako ne zapustimo u fizičkome smislu i da rad na nama kao kršćanima ne treba imati samo duhovu dimenziju nego i tjelesnu«. 
Dvoranski nogomet je inačica nogometa koja se igra u zatvorenom prostoru, a momčad čini pet nogometaša, uključujući i vratara. Za ovu priliku utakmice su trajale po 15 minuta. Prvo je mjesto zauzeo Portugal, drugo BiH, a treće Hrvatska.
Marko Tucakov