Arhiv tekstova
Matematičar koji »stvara« prvake
Biciklistički klub S Team osnovan je 2010. godine. Jedan od osnivača kluba i dugogodišnji trener somborskih biciklista je Marko Sudarić. Po profesiji profesor matematike, ali je čini se našao dobar balans između posla, obitelji i onoga što voli, pa njegovi biciklisti godinama nižu uspjehe na natjecanjima, a po broju osvojenih odličja na balkanskim prvenstvima prvi su u državi.
Kada ste osnivali klub u Somboru već je postojao jedan biciklistički klub. Što Vas je motiviralo da osnujete novi klub?
Mnogo je lakše kada sam kreiraš, da tako kažem, politiku kluba. Radiš onako kako misliš da je najbolje. Naša strategija bila je takva da smo prve dvije-tri godine sve što smo imali ulagali u razvoj kluba i njegovo omasovljavanje. Biciklizam smo propagirali među najmlađim Somborcima kroz utrke Školarac. Godišnje smo imali i pet takvih utrka i tako smo došli do djece koja su poslije počela trenirati i baviti se biciklizmom. Kroz naš klub prošlo je oko 50 aktivnih biciklista. Možda taj broj i ne djeluje nešto veliko, ali smo ponosni na to što je najveći broj djece koja su došla u klub i istrajao.
Kakva je Vaša koncepcija rada s njima?
Mnogo pažnje posvećujemo individualnom radu i vrhunske pripreme se onda mogu odraditi s najviše 15 djece. Biciklizam je način života i trening nije samo tih dva sata dok ste na biciklu već i deset sati kada ne vozite bicikl. Prvo, oni moraju biti dobro organizirani da bi postigli sve svoje školske obveze. Djeca treniraju puno, puno se odmaraju. Rad je individualiziran, što znači da se unaprjeđuje ono što su pojedinačno njihove vrhunske kvalitete, a posebice se popravljaju njihovi nedostatci. Dok su u mlađem uzrastu, podjednako ih pripremamo za sve biciklističke discipline, jer se tek u nekom profesionalnom biciklizmu oni usmjeravaju hoće li biti sprinteri, kronometraši ili brzinaši. Prije tri godine u rad smo uključili stručnjaka, pa tako s nama radi nutricionist, psiholog, fizioterapeut.
Znači li to da je danas biciklizam skup sport? Kako se vi kao klub financirate?
Dio novca dobivamo od Grada Sombora, na temelju postignutih rezultata. Dio novca nam osigurava sponzor koji je s nama od osnutka kluba. Ipak, najveći dio troškova snose naši roditeji. Nisu to ekstremno imućni roditelji već su oni koji su se odrekli nečega da bi mogli omogućiti svojoj djeci da se bave ovim sportom. Svakako nije jeftino, ali ukoliko želite vrhunske rezultate svaki sport je skup.
Koje biste uspjehe vaših biciklista izdvojili?
Što se tiče naših vrhunskih rezultata mogu reći da smo prošle godine osvojili 13. balkansko odličje. Znači, od 2014. do kraja 2018. godine mi smo osvojili 13 odličja na balkanskim natjecanjima, a ta odličja osvojilo je četvero naših biciklista. Po tome smo najuspješniji klub na Balkanu. Osim tih uspjeha izdvojio bih i plasman Veljka Stojnića na četvrto i deseto mjesto 2015. godine, kadetskoj kategoriji, na EUF-u, što je europska olimpijada za bicikliste, a 2017. godine Veljko je bio osmi u Europi. Sve to ga je kvalificiralo da prošle godine šest mjeseci provede u kampu Europske biciklističke unije. Trenutačno je u jednom talijanskom klubu i na dobrom je putu da postane prvi biciklist profesionalac iz Sombora. I ne samo to, na dobrom je putu da ispuni san somborskog i srpskog biciklizma da bude prvi biciklist iz Srbije na Toure de France.
Veljko Stojnić nije jedini uspješni biciklist. Tu se nekako u toj priči nameće i ime Ivane Vilim.
Uz Veljka Stojnića ona je trenutačno naša najuspješnija natjecateljka. Međutim, ona se sada posvetila obvezama na fakultetu, ali njeni rezultati su ljestvica koju mlađi biciklisti tek trebaju oboriti. Istaknuo bih i Saru Popuču, ona je prva djevojka balkanski prvak u klubu. Zatim Mihajlo Stolić, koji s 15 godina ostvaruje rezultate kakve nitko u klubu u tim godinama nije ostvarivao.
Poslije svih ovih uspjeha što je Vaš sljedeći cilj?
Želja mi je da Sombor dobije biciklističku akademiju. Ne mislim da imamo neku zgradu već da talentiranu djecu iz regije privučemo u Sombor. Da tu upišu srednju školu i budu dio naše priče. Stvorili bismo tako zdravu konkurenciju i istovremeno motivirali i našu djecu da budu što bolja.
Z. V.
